Dok su SAD u subotu bombardirale iranske nuklearne lokacije – ulazeći u rat između Izraela i Irana – Peking se čini čvrstim u svojoj podršci svom dugogodišnjem savezniku Teheranu.
Međutim, podršku vjerojatno ublažiti njihov ograničeni utjecaj kao mirovnog posrednika u regiji i percipirana prednost ako naftne krize više pritisnu SAD nego što naštete Pekingu, rekli su stručnjaci.
Peking se posljednjih godina zbližio s Iranom, a dvije zemlje redovito surađuju na vojnim vježbama i 2021. godine potpisale su 25-godišnje strateško partnerstvo u gospodarskoj, vojnoj i sigurnosnoj suradnji.
Iran ima gotovo 91 milijun stanovnika, što je daleko više od 9,8 milijuna stanovnika Izraela, zajedno s obilnim rezervama sirove nafte. To ga čini prirodnim partnerom u kineskoj inicijativi “Pojas i put”, koju je Global Times, glasnik pekinške vlade, opisao kao način “suprotstavljanja američkoj hegemoniji”.
Međutim, primarni ekonomski interes Kine leži u pristupu iranskoj nafti i Hormuškom tjesnacu, jednoj od najvažnijih ruta za globalne tokove sirove nafte, piše CNBC.
Oko 20 milijuna barela sirove nafte dnevno, ili petina globalne potrošnje, proteklo je kroz tjesnac 2024. godine, prema podacima američke Uprave za energetske informacije. Otprilike polovica pekinškog uvoza nafte kretala se ključnom rutom – koristeći sustav zaobilaznih rješenja kako bi zaobišli zapadne banke, brodarske usluge i transakcije denominirane u juanima kako bi izbjegli pokretanje sankcija.
Uz to, Kina će vjerojatno “u svakom slučaju držati ruke podalje od Irana”, rekao je Neo Wang, vodeći kineski ekonomist i strateg u Evercore ISI-ju, zbog ograničenog utjecaja na Izrael i strateških proračuna o sudjelovanju Washingtona u sukobu.
Peking, upleten u trgovinski rat sa SAD-om, mogao bi pronaći vrijednost u bilo kakvom kaosu na Bliskom istoku, jer bi oni predstavljali “veću distrakciju za Washington”, dodao je Wang.
Podrška Iranu
Kina se obvezala podržati Iran ubrzo nakon izraelskog napada 12. lipnja, koji je Peking osudio kao “kršenje iranskog suvereniteta, sigurnosti i teritorijalnog integriteta”.
No, unatoč tom početnom iskazu podrške Iranu, retorika Pekinga promijenila se i postala odmjerenija, ne osuđujući izraelske vojne akcije, već se usredotočujući na posredovanje u dijalogu i prekid vatre.
Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je svom izraelskom kolegi u telefonskom pozivu da su izraelski napadi “neprihvatljivi”, ali se suzdržao od primjedbi da ih “osuđuje”.
Peking je uglavnom izbjegavao „izravnu osudu Izraela dok je ostao diplomatski povezan s Iranom“, rekli su analitičari tvrtke za savjetovanje o političkim rizicima Eurasia Group, dok nastoji „obuzdati napetosti i spriječiti prelijevanje sukoba na širu regiju – što bi moglo utjecati na njegove ekonomske i strateške interese“.
Bitka izdržljivosti?
Američki državni tajnik Marco Rubio u nedjelju je pozvao Kinu da odvrati Iran od zatvaranja Hormuškog tjesnaca.
Dok mnogi očekuju da će Peking učiniti upravo to, neki su sugerirali da bi blokada ovog uskog prolaza mogla biti povoljna za Kinu, jer je bolje pripremljena apsorbirati udarac od SAD-a i Europske unije, te da bi se Kina lako mogla okrenuti drugim alternativnim izvorima nafte.
Prema Upravi za energetske informacije, primarni kineski izvori nafte su Rusija, Saudijska Arabija, Malezija, Irak i Oman. Iako se znatan dio malezijskog izvoza zapravo preimenuje ili prenese iz Irana.
Robin Brooks, viši suradnik u Brookings Institutionu, rekao je: „Kina će biti sretna vidjeti veliki skok cijena nafte ako to destabilizira SAD i Europu.“
Ponavljajući to mišljenje, Andrew Bishop, globalni voditelj istraživanja politike u Signum Global Advisors, rekao je: „Kina možda nije toliko bijesna što plaća više za naftu iz drugih izvora, ako to znači da SAD još više pati.“
Odgovarajući na pitanje o potencijalnom iranskom zatvaranju tjesnaca, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova rekao je novinarima na redovnom brifingu u ponedjeljak da je u zajedničkom interesu međunarodne zajednice održati stabilnost u Perzijskom zaljevu i okolnim plovnim putovima.
Iranski parlament u nedjelju je podržao odluku o zatvaranju tjesnaca, uz konačno odobrenje Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Prilika u vrijeme krize
Kina se možda nada da će djelovati kao mirotvorac, gradeći na svom posredovanju u mirovnom sporazumu između Irana i Saudijske Arabije 2023. godine. No, Izrael će vjerojatno biti skeptičan prema kineskoj neutralnosti kao posrednika, rekli su analitičari, navodeći bliske veze Pekinga s Iranom i zabrinutost zbog provociranja Trumpove administracije.
Kineski veleposlanik pri UN-u Cong Fu kritizirao je SAD na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a u nedjelju, rekavši da zemlja “snažno osuđuje” američke napade na Iran i bombardiranje nuklearnih postrojenja.
Fu je također izdvojio Izrael i pozvao na napore za okončanje neprijateljstava. „Strane u sukobu, a posebno Izrael, trebale bi postići trenutni prekid vatre kako bi spriječile spiralnu eskalaciju“, rekao je Fu, prema izvješću.
Andy Rothman, osnivač savjetodavne tvrtke Sinology LLC, rekao je da sumnja da će Peking pokušati posredovati u mirovnom sporazumu između SAD-a i Irana, ali da bi to i dalje moglo „odvraćati Iran od vojne odmazde protiv SAD-a“.
„Jer bi to destabiliziralo regiju i oslabilo globalno gospodarstvo, a nijedno od toga nije u interesu Kine“, dodao je.
