Zadnje objave

Možda vam se sviđa

Mentalno preopterećenje: šest znakova da donosite lošije odluke, a da toga niste svjesni

Mentalno preopterećenje može utjecati na kvalitetu naših odluka mnogo prije nego što primijetimo da smo iscrpljeni. Problem je u tome što se pritom često i dalje osjećamo usredotočeno, odlučno i uvjereno u vlastitu prosudbu.

Koliko okolnosti u kojima donosimo odluke mogu biti važne, pokazalo je poznato istraživanje iz 2011. godine, provedeno na odlukama izraelskih sudaca o uvjetnom otpustu zatvorenika.

Istraživači su primijetili zanimljiv obrazac: na početku pojedinih razdoblja odlučivanja udio pozitivnih odluka dosezao je približno 65 posto, a zatim se postupno smanjivao. Nakon stanke ponovno bi porastao.

Iako su rezultati potaknuli raspravu o utjecaju umora i odmora na odlučivanje, važno je napomenuti da istraživanje ne dokazuje kako je mentalni umor bio jedini uzrok takvog obrasca. Na odluke su mogli utjecati i drugi čimbenici, uključujući redoslijed i složenost predmeta.

Ipak, istraživanje otvara važno pitanje: koliko se možemo osloniti na vlastitu prosudbu kada smo dulje vrijeme izloženi velikom mentalnom naporu?

Mentalno, odnosno kognitivno opterećenje nastaje kada zahtjevi zadataka premašuju kapacitet pažnje i radnog pamćenja. Kada takvo stanje potraje, može utjecati na koncentraciju, komunikaciju i donošenje odluka.

Postoji nekoliko znakova koji mogu upućivati na to da je vrijeme za predah ili drukčiju organizaciju rada.

1. Toliko ste usredotočeni na jedan problem da gubite širu sliku

Snažna koncentracija obično se smatra prednošću. Međutim, kada smo pod velikim pritiskom, pažnja se može toliko suziti da prestajemo primjećivati druge važne informacije.

Osoba može imati osjećaj da izvrsno napreduje jer je potpuno zaokupljena jednim zadatkom. Istodobno može zanemariti okolnosti koje bi inače uzela u obzir.

U poslovnom okruženju to se može dogoditi rukovoditeljima koji su toliko usmjereni na ostvarivanje rezultata da ne primjećuju nezadovoljstvo zaposlenika, probleme u komunikaciji ili dugoročne rizike.

Problem nije u samoj koncentraciji, nego u trenutku kada zbog usredotočenosti na jedan cilj prestajemo sagledavati cjelinu.

Zato je tijekom zahtjevnih zadataka korisno povremeno zastati i zapitati se postoji li nešto važno što smo previdjeli.

2. Postajete sve sigurniji u odluke koje više ne preispitujete

Kada smo mentalno opterećeni, često se više oslanjamo na poznate obrasce i brze procjene.

Psiholog Daniel Kahneman popularizirao je razliku između dvaju načina razmišljanja: brzog, intuitivnog i automatskog, koji naziva Sustavom 1, te sporijeg i analitičnijeg, poznatog kao Sustav 2.

Ti nazivi ne označavaju doslovno odvojene dijelove mozga, nego služe kao pojednostavljen prikaz različitih načina obrade informacija.

Pod pritiskom može biti teže izdvojiti vrijeme i pažnju za temeljito razmatranje mogućnosti. Zbog toga se ponekad prebrzo oslonimo na prvi zaključak koji nam se učini uvjerljivim.

Poseban razlog za oprez može biti trenutak kada prestanemo propitivati vlastite odluke, osobito ako smo prethodno dulje vrijeme radili pod velikim pritiskom.

Samopouzdanje nije nužno znak pogrešne procjene, ali ni osjećaj potpune sigurnosti ne jamči da smo donijeli dobru odluku.

3. Odluke donosite brže, ali ih manje provjeravate

Brzo odlučivanje u poslovnom se svijetu često povezuje s učinkovitošću i dobrim vodstvom.

I doista, iskustvo nam omogućuje da u poznatim situacijama brzo prepoznamo odgovarajuća rješenja.

Međutim, kada smo preopterećeni, brzina može biti posljedica toga što više nemamo dovoljno mentalnog kapaciteta za razmatranje različitih mogućnosti.

Tada se češće oslanjamo na poznata rješenja, zanemarujemo dodatne informacije ili prihvaćamo prvi prijedlog koji djeluje zadovoljavajuće.

Brza odluka nije problem sama po sebi. Problem nastaje kada brzinu zamijenimo za kvalitetu prosudbe.

Kod važnih poslovnih odluka zato je korisno unaprijed odrediti koje informacije treba provjeriti i s kim se treba savjetovati prije donošenja konačnog zaključka.

4. Kolege vas počinju živcirati više nego inače

Mentalno preopterećenje ne utječe samo na radne zadatke nego može otežati i svakodnevnu komunikaciju.

Kada smo umorni ili pod velikim pritiskom, često imamo manje strpljenja za dodatna pitanja, neplanirane razgovore i tuđe potrebe.

Sastanci koji su nam prije bili uobičajeni mogu postati iscrpljujući. Sitni nesporazumi lakše prerastaju u frustraciju, a ponašanje kolega počinjemo doživljavati negativnije.

To ne znači da je svaki osjećaj razdražljivosti posljedica mentalnog opterećenja. Međutim, ako primijetite da vas uobičajene situacije odjednom znatno više uznemiruju, vrijedi razmisliti o vlastitoj razini iscrpljenosti.

Posebno je važno da rukovoditelji prepoznaju takve promjene jer njihovo raspoloženje i način komunikacije mogu utjecati na cijeli tim.

5. Sve češće radite sitne pogreške

Zaboravljen privitak u e-poruci, propušten sastanak ili pogreška u jednostavnom dokumentu mogu se dogoditi svakome.

Međutim, ako takvi propusti postanu učestaliji nego inače, moguće je da su pažnja i radno pamćenje preopterećeni.

Radno pamćenje omogućuje nam da kratkotrajno zadržavamo informacije i koristimo ih tijekom obavljanja zadataka. Njegov je kapacitet ograničen, a istodobno obavljanje više zahtjevnih aktivnosti može dodatno otežati koncentraciju.

Zbog toga osoba može bez poteškoća obavljati složeniji dio posla, a istodobno previdjeti jednostavan detalj.

Ponavljanje sitnih pogrešaka ne mora značiti nedostatak znanja ili odgovornosti. Ponekad je to znak da pokušavamo obraditi previše informacija odjednom.

U takvim situacijama korisnije je smanjiti broj istodobnih zadataka i uvesti jednostavne provjere nego samo pokušavati raditi još pažljivije.

6. Ne primjećujete koliko ste zapravo iscrpljeni

Jedna od najvećih poteškoća povezanih s mentalnim opterećenjem jest to što vlastito stanje ne procjenjujemo uvijek pouzdano.

Možemo se naviknuti na stalni pritisak i početi ga doživljavati kao uobičajen način rada.

S vremenom nam se može činiti da dobro funkcioniramo, iako nam za iste zadatke treba više vremena, češće griješimo ili teže održavamo koncentraciju.

Upravo zato nije uvijek dovoljno osloniti se na vlastiti osjećaj produktivnosti.

Ako se iscrpljenost pretvori u svakodnevicu, lako je previdjeti njezin utjecaj na kvalitetu rada i donošenje odluka.

Kako smanjiti mentalno opterećenje prije nego što počne utjecati na odluke?

Odmor i redovite stanke važni su za oporavak, ali jednako je korisno organizirati rad tako da se nepotrebno opterećenje smanji unaprijed.

Jedan od načina jest uvođenje jasnih pravila za donošenje važnih odluka.

Primjerice, kompanija može dogovoriti da se odluke s velikim financijskim ili organizacijskim posljedicama ne donose bez dodatne provjere ili razgovora s drugom odgovornom osobom.

Takva pravila smanjuju ovisnost o trenutačnoj koncentraciji i raspoloženju pojedinca.

Važna je i organizacija radnog dana. Zahtjevne zadatke korisno je planirati u razdobljima kada smo najodmorniji i najbolje koncentrirani. To vrijeme nije jednako za sve, pa je korisno prepoznati vlastiti dnevni ritam.

Pomoći mogu i jednostavne navike:

  • Smanjite broj zadataka koje pokušavate obavljati istodobno.
  • Za važne odluke unaprijed odredite kriterije i informacije koje treba provjeriti.
  • Koristite kratke kontrolne popise za zadatke u kojima se pogreške često ponavljaju.
  • Između zahtjevnih sastanaka ostavite dovoljno vremena za predah.
  • Kada ste izrazito umorni, odgodite odluke koje nisu hitne.
  • Kod složenih problema zatražite mišljenje osobe koja nije izravno uključena u situaciju.

Cilj nije izbjeći svaki mentalni napor, nego spriječiti da stalno opterećenje postane uobičajeno stanje u kojem donosimo važne odluke.

Najveći rizik nije samo iscrpljenost, nego i njezino neprepoznavanje

Mentalno preopterećenje ne mora se uvijek očitovati kao potpuni gubitak koncentracije ili nemogućnost rada.

Ponekad se pojavljuje mnogo suptilnije: kroz uži pogled na probleme, nestrpljivost, prebrze zaključke ili sve češće sitne propuste.

Zbog toga je važno prepoznati vlastite obrasce ponašanja i ne pretpostavljati da je osjećaj sigurnosti dovoljan dokaz kvalitetne prosudbe.

Dobar rukovoditelj nije onaj koji uvijek može raditi pod najvećim pritiskom, nego onaj koji zna prepoznati kada pritisak počinje utjecati na njegove odluke.

Jer kvalitetno odlučivanje ne zahtijeva samo znanje i iskustvo. Zahtijeva i dovoljno vremena, pažnje i mentalnog prostora da problem sagledamo iz više perspektiva.

Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.

Prijavite se na naš Newsletter

Popularno