Ovaj članak pišem u 4 ujutro, ali moram dodati: nije ni približno tako romantično kao što zvuči. Ne sjedim u predvorju hotela, razmotane leptir mašne, sa cigarom koja tinja u pepeljari, kljucajući po starom pisaćem stroju nakon dugog noćnog provoda sa filmskim zvijezdama, rockerima i drugim nevjerojatnim ljudima.
Istina je da sam sinoć zaspao odmah nakon što sam pročito priču svojoj djeci. Onesvijestio sam se nešto prije 21 sat. S primjerkom “Prijateljstvo prema Humphreyju”, o hrčku, ljubimcu razreda, koji se pokušava prilagoditi novoj žabi u sobi, na mojim prsima. (Zabavno je štivo. Humphrey je divan.)
Budan sam jer sam se u posljednje dvije godine pridružio novom klubu: klubu vrlo, vrlo ranog jutra. Znam da mnogi ljudi imaju živote i poslove koji zahtijevaju da se probude iznimno rano, ali ovo je za mene novi stil života. Trebalo je dvoje male djece i jedna pandemija koja nas je sve držala kod kuće da shvatimo da ću morati biti produktivan u neuobičajenim satima, sjedeći sam u mraku. Ostati budan do kasno ne dolazi u obzir. Naravno, znao sam to raditi kad sam bio mlađi, ali sada je nemoguće tražiti od mene da pogledam vijesti u 23 sata navečer.
Naravno, postoje nedostaci. Popodne sam spreman za večeru.
Osim toga, moj mozak je spržen do popodneva. Iskreno: Reci mi bilo što nakon 15 sati i trebao bi me natjerati da to naškrabam na ruci. Nakon 13 sati već pada produktivnost.
Ali 4 ujutro? Tada sam najbolji. Nikada neću biti jedan od onih tipova koji se bude u 4 ujutro radi joge u vrijeme izlaska sunca ili susreta sa trenerom zbog čučnjeva i 45-minutnog sprinta na traci za trčanje, ali mogu prikupiti energiju da odlutam u kuhinju, skuham kavu i sjednem u stolicu i počnem tipkati po tipkovnici.
Prednosti su očite: moj dom je tiši, kao i svijet, i moja glava. Nitko mi se ne javlja u 4 ujutro. E-pošte nema. Tekstovi ne postoje. Hitni slučajevi čekaju do 8 ujutro. Sam sam, misli mi se motaju po glavi i čuje se tiho brujanje hladnjaka. Zapravo osjećam kako mi se mozak uzbuđeno kreće po glavi. Ili je to možda kofein.
Ovaj dio vremena pripada meni. Ne spremam školske ručkove, ne skupljam Lego kockice i pažnju mi ne oduzima neka tema koja se upravo zakuhala na društvenim mrežama. Moram paziti da nikoga ne probudim – ne mogu hodati po hodnicima kao Frankensteinovo čudovište – ali mogu dobiti nekoliko sati prije nego što djeca ustanu i počne ludilo.
Naravno, postoje nedostaci. Moje tijelo se potpuno resetiralo. Do sredine jutra tražim ručak. Popodne sam spreman sam za večeru. Htio sam odspavati, a za mene, djecu i Humphreyja nije toliko šokantno da se onesvijestimo zajedno do 20 sati. Ako moja žena planira večeru s prijateljima, moram pripremiti svoje tijelo kao astronaut.
Vrijedno je toga. U posljednje vrijeme počeo sam se pitati: Usuđujem li se pridružiti klubu onih koji se ustaju u 3 ujutro?
Vrlo, vrlo rano jutro brzo završava. Do 7 ujutro ovaj dom je uragan. Djeca su nedavno odlučila da se vole odijevati dok slušaju Dua Lipa i Shawna Mendesa, što odmah priguši tiho zujanje hladnjaka i svaki privid mira. Treba pripremiti ručkove i spakirati torbe s knjigama i još barem tri stvari koje zaboravimo i moramo napraviti. Ostatak dana je u magli, ali meni je to u redu. Dolazi još jedno rano jutro.
Izvor: The Wall Street Journal
Istraživanje: Koliko je vrijeme buđenja povezano sa depresijom
Tko rano rani dvije sreće grabi. Ovo je nalaz studije istraživača s Harvarda, MIT-a i Sveučilišta Colorado u Boulderu, koji su istraživali smanjuje li rano buđenje rizik od depresije.
Znanstvenici već dugo znaju da su ljudi koji se ranije bude manje depresivni: noćne sove, koje čine oko 10% populacije, dvostruko češće pate od depresije. No znanstvenici nisu znali koji to sati spavanja čine razliku, a informacije su uglavnom dolazile iz upitnika, a ne promatranja. Tako su istraživači analizirali genetske podatke o 850.000 ljudi kroz tvrtku 23andMe, od kojih je 38% nosilo uređaje za praćenje spavanja ili ispunjavalo upitnike vezane za spavanje.
Otkrili su da su ljudi s genima koji ih predisponiraju da rano ustaju manje depresivni i da buđenje sat vremena ranije smanjuje rizik od depresije za 23%. Buđenje dva sata ranije smanjuje rizik za oko 40%. Imajte na umu da ova prednost ne dolazi samo od ranijeg postavljanja alarma: također zahtijeva odlazak u krevet sat ili dva ranije.
Napomena: Svi su sudionici bili europskog podrijetla, a istraživači još ne razumiju zašto su oni s genima ranoranilaca i navikama spavanja manje depresivni.
Izvor: FastCompany
