Zaposleni u Bosni i Hercegovini u prosjeku imaju 21,6 dana godišnjeg odmora, ali željeli bi gotovo 30. Razlika od osam dana nije jedini pokazatelj da se odnos prema odmoru mijenja. Čak 42 posto zaposlenih ostaje dostupno nadređenima uvijek ili često i dok su na godišnjem.
Pokazuju to rezultati regionalnog istraživanja o godišnjim odmorima koje je provela grupacija Alma Career, u okviru koje posluje i portal MojPosao.ba.
Prosječan broj dana godišnjeg odmora u BiH ipak je blago porastao. Prošle godine zaposleni su imali 21,1 dan, a ove godine 21,6 dana.
No ono što imaju i ono što žele očito se sve više razlikuje.
Osam dodatnih dana napravilo bi razliku
Zaposleni u BiH željeli bi imati gotovo 30 dana godišnjeg odmora. To je oko osam dana više od trenutačnog prosjeka.
Koliko zaposlenici cijene slobodno vrijeme pokazuje još jedan zanimljiv rezultat. Svaki četvrti ispitanik bio bi spreman dio povećanja plaće zamijeniti za dodatne slobodne dane.
To je važan signal i za poslodavce.
Plaća ostaje jedan od ključnih elemenata svakog radnog mjesta, ali više nije jedino mjerilo njegove vrijednosti. Slobodno vrijeme i mogućnost stvarnog odmora postaju dio ukupnih uvjeta koje zaposlenici procjenjuju.
Čak 42 posto zaposlenih ostaje dostupno i na odmoru
Broj slobodnih dana pritom nije jedino pitanje.
Čak 42 posto ispitanika iz BiH kaže da je nadređenima dostupno uvijek ili često tijekom godišnjeg odmora.
Granica između posla i privatnog vremena tako za značajan dio zaposlenih ne nestaje ni kada službeno nisu na poslu.
Poruka, poziv ili kratko pitanje možda pojedinačno ne izgledaju kao veliki problem. No ako zaposlenik tijekom odmora stalno provjerava telefon i očekuje da bi ga netko mogao kontaktirati, odmor teško može biti potpuni prekid od poslovnih obveza.
Upravo zato mogućnost da se zaposlenik tijekom godišnjeg stvarno isključi može postati jednako važna kao i sam broj slobodnih dana.
Regres očekuje tek nešto više od polovice zaposlenih
Istraživanje je obuhvatilo i pitanje regresa.
U BiH ga očekuje 53 posto ispitanika. To je najmanji udio među tri zemlje obuhvaćene istraživanjem. U Hrvatskoj regres očekuje 59 posto, a u Sjevernoj Makedoniji 87 posto zaposlenih.
Razlike postoje i među samim poslodavcima u BiH. Rezultati pokazuju da najviše prostora za poboljšanje postoji kod manjih i domaćih privatnih kompanija, gdje su broj dana odmora i očekivanja vezana uz regres niži.
Slobodno vrijeme postaje dio vrijednosti radnog mjesta
Podaci pokazuju nešto šire od toga koliko dana godišnjeg odmora zaposleni koriste.
Ljudi žele više vremena u kojem zaista ne rade.
Činjenica da bi svaki četvrti ispitanik dio povećanja plaće zamijenio dodatnim slobodnim danima posebno je zanimljiva u trenutku kada kompanije sve teže pronalaze i zadržavaju kvalitetne zaposlenike.
Za poslodavce zato dodatni slobodni dan više ne mora biti samo trošak. Može postati benefit kojim se razlikuju od konkurencije.
No možda je još važnije ono što ne zahtijeva dodatni dan godišnjeg odmora: omogućiti zaposleniku da tijekom postojećeg odmora zaista bude na odmoru.
Jer 21,6 dana na papiru vrijedi znatno manje ako posao svih 21,6 dana ostaje u džepu, na ekranu telefona.
