Europska unija priprema proširenje carina i zaštitnih mjera protiv kineskog uvoza nakon što je Bruxelles zaključio da pojedini europski industrijski sektori ulaze u zonu ozbiljne strateške ovisnosti o Kini.
Poruka iz Europske komisije više nije samo trgovinska.
Postaje industrijska i geopolitička.
Europski povjerenik za industriju Stephane Sejourne otvoreno je upozorio da su sektori poput kemijske industrije, metaloprerađivačke proizvodnje i čiste tehnologije izloženi, kako kaže, “egzistencijalnoj prijetnji” zbog jeftinog kineskog uvoza.
To pokazuje koliko se europski odnos prema Kini posljednjih godina promijenio.
Nekada je fokus bio na jeftinijoj proizvodnji i globalnoj trgovini.
Danas je fokus na pitanju: što se događa kada Europa izgubi kontrolu nad ključnim dijelovima vlastite industrije?
Kina je postala strukturni temelj europske proizvodnje
Podaci Eurostata pokazuju koliko je europska ovisnost o Kini postala duboka.
Europski uvoz iz Kine prošle je godine dosegnuo 559,4 milijarde eura, što je rast od čak 89 posto u odnosu na 2015. godinu. Istodobno je europski izvoz u Kinu pao 6,5 posto, dok je uvoz porastao 6,4 posto, što je rezultiralo trgovinskim manjkom od 359,8 milijardi eura.
No problem nije samo trgovinski deficit.
Problem je što Kina danas dominira u sektorima koji postaju ključni za budućnost europske ekonomije:
- solarna energija
- litij-ionske baterije
- rijetki zemni metali
- industrijska robotika
- kemijska industrija
- tekstil
- drvna industrija
Europa više ne ovisi samo o kineskim proizvodima. Ovisi o kineskim industrijskim kapacitetima.
To je mnogo ozbiljniji problem.
Zelena tranzicija Europe sve više ovisi o Kini
Najveća europska slabost trenutno je povezana sa zelenom tranzicijom.
Prema podacima koje prenosi Euronews i analizama think-tanka Loom, iz Kine dolazi:
- gotovo 100 posto solarnih panela koje EU uvozi
- 88 posto litij-ionskih baterija za električne automobile
- 98 posto rijetkih zemnih magneta važnih za električna vozila, vjetroturbine i obrambenu industriju
- 97 posto uvoza magnezija ključnog za baterije i skladištenje vodika
Kineske kompanije pritom kontroliraju oko 80 posto globalne proizvodnje fotonaponskih panela.
To znači da europska zelena tranzicija sve više počiva na infrastrukturi i sirovinama nad kojima Europa nema stvarnu kontrolu.
Drugim riječima, Europa pokušava graditi energetsku neovisnost koristeći tehnologije i sirovine o kojima je postala duboko ovisna.
Upravo zato Bruxelles sve agresivnije govori o diverzifikaciji dobavnih lanaca i potrebi stvaranja alternativnih industrijskih kapaciteta.
Industrijska robotika postaje novo veliko bojište
Posebno osjetljivo područje postaje industrijska robotika.
Prema podacima Europske komisije, uvoz industrijskih robota iz Kine porastao je 315 posto između početka prošle i početka ove godine, dok su cijene istodobno pale 29 posto.
Kina danas proizvodi više industrijskih robota nego Njemačka, Japan, Južna Koreja i SAD zajedno.
To nije rezultat samo tržišne konkurencije.
Kineska industrijska strategija godinama se oslanja na:
- državne subvencije
- jeftine kredite
- porezne poticaje
- agresivnu industrijsku politiku
Posljedica je višak proizvodnje koji kineske kompanije sada izvoze po cijenama s kojima europske tvrtke teško mogu konkurirati.
Bruxelles strahuje da bi dio europske industrije mogao izgubiti tržišni kapacitet prije nego što Europa uspije izgraditi vlastite alternative.
Europa pokušava reagirati prije nego što šteta postane nepovratna
Europska komisija posljednjih mjeseci sve češće koristi carine i zaštitne mjere protiv kineskih proizvoda.
Carine su već uvedene na određene proizvode od drveta, dekorativni papir i dio drugih industrijskih proizvoda nakon naglog rasta kineskog uvoza po izuzetno niskim cijenama.
No problem je što Europa uglavnom reagira tek nakon što je tržišna šteta već nastala.
To Bruxelles sada pokušava promijeniti.
“Koristit ćemo zaštitne alate u širem smislu na sektore, a ne samo na pojedine tvrtke ili određene sirovine”, rekao je Sejourne za Financial Times.
To pokazuje da EU više ne želi voditi samo trgovinsku politiku.
Želi voditi aktivnu industrijsku strategiju.
Industrijska sigurnost postaje nova ekonomska strategija Europe
Najveći problem Europe možda više nije visoka cijena energije niti spor gospodarski rast.
Problem postaje činjenica da ključni dijelovi europske industrije sve više ovise o kineskoj proizvodnji, tehnologiji i sirovinama.
To otvara mnogo veći problem od same trgovine.
Otvara pitanje dugoročne industrijske sigurnosti Europe.
Ako europske kompanije izgube proizvodni kapacitet u sektorima poput energetike, baterija, robotike i kemijske industrije, kasnije bi povratak mogao postati izuzetno skup ili praktično nemoguć.
Zato Bruxelles danas više ne govori samo o konkurenciji s Kinom.
Govori o očuvanju europske industrijske autonomije.
A upravo bi to mogla postati jedna od najvažnijih ekonomskih tema Europe tijekom sljedećeg desetljeća.
