Rat između SAD-a i Irana te dugotrajna blokada Hormuškog tjesnaca, kroz koji je prije sukoba prolazilo oko 20 posto svjetske trgovine naftom, izazvali su jedan od najvećih poremećaja u globalnoj opskrbi energentima u posljednjih nekoliko desetljeća.
Kako bi ublažile rast cijena i spriječile nestašice, zemlje diljem svijeta posežu za svojim strateškim rezervama nafte. No stručnjaci upozoravaju da te zalihe nisu neograničene, dok kraj sukoba i normalizacija opskrbnih lanaca još uvijek nisu na vidiku.
Svijet troši zalihe kako bi stabilizirao tržište
Suočene s manjkom nafte na tržištu, brojne države ubrzano traže alternativne izvore opskrbe i uvode mjere za smanjenje potrošnje goriva.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) u ožujku je koordinirala oslobađanje oko 400 milijuna barela nafte iz hitnih rezervi industrijski razvijenih zemalja. Cilj je bio spriječiti daljnji rast cijena i osigurati stabilnost tržišta.
Prije izbijanja sukoba globalno tržište karakterizirala je relativno visoka ponuda, zbog čega su mnoge zemlje uspjele izgraditi značajne strateške pričuve. Najveće zalihe danas imaju Kina, Sjedinjene Američke Države i Japan, prenosi Seebiz.
Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Kina raspolaže s gotovo 1,4 milijarde barela nafte u državnim i komercijalnim zalihama. SAD u strateškim rezervama drži oko 413 milijuna barela, uz dodatnih 411 milijuna barela u komercijalnim skladištima, dok Japan raspolaže s približno 263 milijuna barela.
Europska unija zakonski obvezuje države članice na održavanje rezervi koje odgovaraju najmanje 90 dana uvoza ili 61 danu domaće potrošnje.
Rekordno pražnjenje rezervi
Dosadašnje korištenje strateških zaliha pomoglo je ublažiti energetski šok i smanjiti volatilnost tržišta. Međutim, gotovo tri mjeseca nakon početka sukoba promet kroz Hormuški tjesnac i dalje nije normaliziran.
Kako se poremećaji nastavljaju, države sve intenzivnije koriste i strateške i komercijalne zalihe.
Prema podacima IEA-e, globalne zalihe nafte tijekom ožujka i travnja smanjivale su se rekordnom brzinom te su u tom razdoblju pale za čak 246 milijuna barela.
Direktor IEA-e Fatih Birol upozorio je da se svjetske pričuve „vrlo brzo smanjuju” te da će biti potrebno mnogo vremena kako bi se proizvodnja i preradbeni kapaciteti vratili na razine prije sukoba.
Slična upozorenja stigla su i iz investicijske banke Goldman Sachs te analitičke kuće Capital Economics. Njihovi stručnjaci procjenjuju da bi, nastavi li se sadašnji tempo trošenja zaliha, komercijalne pričuve u pojedinim dijelovima svijeta mogle pasti na kritično niske razine.
Azija među najugroženijima
Najveći rizik prijeti državama koje su snažno ovisne o energentima s Bliskog istoka, prije svega azijskim gospodarstvima.
Indija, primjerice, raspolaže strateškim zalihama koje pokrivaju tek nešto više od devet dana redovitog uvoza. Kada se uključe zalihe državnih naftnih kompanija, pokrivenost raste na oko 74 dana, no stručnjaci upozoravaju da bi dugotrajan poremećaj mogao stvoriti ozbiljne probleme.
Posebno osjetljivi sektori su zračni promet i industrije koje ovise o kontinuiranoj opskrbi gorivom.
Istodobno, rast cijena nafte pogađa i zemlje koje imaju značajnu vlastitu proizvodnju, uključujući SAD. Tržište ostaje izrazito osjetljivo na političke i vojne vijesti – cijene padaju kada se pojave naznake mogućeg dogovora, a rastu čim izgledi za rješenje oslabe.
Prijeti li nova eksplozija cijena?
Analitičari upozoravaju da tržišta možda podcjenjuju složenost situacije.
Ako Hormuški tjesnac ostane zatvoren dulje vrijeme, kumulativni gubitak opskrbe mogao bi premašiti milijardu barela u vrlo kratkom roku, a do kraja sljedećih mjeseci dosegnuti i 1,5 milijardi barela.
Takav scenarij mogao bi ponovno pogurati cijene nafte prema rekordnim razinama viđenima 2008. godine.
Neke zemlje već su počele uvoditi mjere štednje energije. Filipini su skratili radni tjedan u pojedinim sektorima, dok Pakistan ograničava potrošnju goriva i korištenje prijevoza.
Rezerve mogu kupiti vrijeme, ali ne i riješiti problem
Unatoč pritisku tržišta, vlade su sve opreznije prema novim koordiniranim oslobađanjima strateških rezervi.
Francuski ministar financija Roland Lescure upozorio je da su zalihe ograničene te da se njima ne može neograničeno intervenirati bez jasnije procjene trajanja i intenziteta sukoba.
Stručnjaci ističu da strateške pričuve mogu privremeno ublažiti posljedice poremećaja u opskrbi i spriječiti nagle skokove cijena, ali ne mogu trajno nadomjestiti izgubljene količine nafte.
Ako se blokada Hormuškog tjesnaca i geopolitičke napetosti nastave, vlade će se suočiti s teškim izborom između očuvanja opskrbe i kontrole cijena. Jer, koliko god velike bile, svjetske naftne rezerve ipak imaju svoje granice.
