Trgovinska razmjena BiH u prvih pet mjeseci ove godine ponovno je pokazala koliko je domaće gospodarstvo ovisno o uvozu. Bosna i Hercegovina uvezla je robu vrijednu 13,39 milijardi KM, dok podaci Uprave za indirektno oporezivanje otkrivaju i stare probleme domaće ekonomije – visok trgovinski deficit i skroman udio proizvoda veće dodane vrijednosti u izvozu.
Najveći dobavljač ostaje Hrvatska s uvozom vrijednim 2,67 milijardi KM, dok slijede Srbija sa 1,63 milijarde KM, Njemačka sa 1,14 milijardi KM i Slovenija s nešto više od milijardu KM. Na popisu najvažnijih trgovinskih partnera nalaze se još Italija, Austrija, Turska, Kina i Mađarska.
Brojke same po sebi nisu iznenađenje. Ono što zabrinjava jest činjenica da BiH već godinama zadržava gotovo isti obrazac trgovinske razmjene: mnogo uvozi, premalo izvozi i pritom ostaje snažno ovisna o proizvodima koje često može proizvesti i sama.
Hrvatska, Srbija i Njemačka ostaju ključni partneri
Geografska blizina, razvijeni logistički koridori i snažne poslovne veze objašnjavaju zašto najveći dio robe dolazi upravo iz susjednih zemalja i najvećih europskih ekonomija.
Hrvatska i Srbija zajedno čine više od četiri milijarde KM uvoza u samo pet mjeseci. Njemačka i Slovenija dodatno potvrđuju koliko je gospodarstvo BiH povezano s europskim proizvodnim i opskrbnim lancima.
Istodobno, rastuća prisutnost Kine pokazuje da domaće tržište sve više postaje dio globalnih trgovinskih tokova. Uvoz iz Kine dosegnuo je 615 milijuna KM, što potvrđuje trend koji je prisutan u cijeloj Europi – od industrijske opreme do potrošačke elektronike.
Izvoz se oslanja na ista tržišta
S druge strane trgovinske bilance slika izgleda vrlo slično.
Najviše robe iz BiH završilo je u Hrvatskoj, vrijedne 1,41 milijardu KM, dok slijede Njemačka s 1,09 milijardi KM, Austrija sa 746 milijuna KM, Srbija sa 714 milijuna KM i Slovenija sa 665 milijuna KM.
Takva struktura pokazuje da domaći izvoznici najveći dio prihoda ostvaruju na europskom tržištu, posebno u zemljama Europske unije.
To ima jasne prednosti. Blizina tržišta smanjuje troškove transporta, a zajednički regulatorni okvir olakšava poslovanje.
Međutim, postoji i druga strana priče.
Kada europska industrija usporava, što se posljednjih godina povremeno događa u Njemačkoj, posljedice vrlo brzo osjećaju i kompanije u Bosni i Hercegovini. Zato domaći izvoz ostaje snažno izložen vanjskim ekonomskim šokovima.
Samo dvije zemlje donose suficit
Među dvadesetak najvažnijih trgovinskih partnera BiH je tijekom prvih pet mjeseci ostvarila suficit samo s Austrijom i Francuskom.
To znači da s gotovo svim ostalim ključnim partnerima kupujemo više nego što prodajemo.
Takav odnos nije nužno problem za razvijene ekonomije koje privlače velike investicije ili izvoze visokovrijedne usluge. Za Bosnu i Hercegovinu situacija je drugačija jer trgovinski deficit već godinama prati skromna industrijska transformacija i ograničen rast proizvodnje s visokom dodanom vrijednošću.
Ekonomist Igor Gavran za Nezavisne novine upozorava da pojedini podaci mogu djelovati nepovoljnije nego što stvarno jesu zbog metodologije koja prati zemlju trgovine, a ne stvarno podrijetlo proizvoda.
No, kako ističe, to ne mijenja ukupnu sliku.
Ključni problem nije samo deficit nego struktura izvoza.
Najveći izazov nije količina izvoza nego njegova kvaliteta
Mnoge uspješne ekonomije ostvaruju vanjskotrgovinski rast zahvaljujući izvozu složenih industrijskih proizvoda, naprednih tehnologija, farmaceutskih proizvoda ili specijaliziranih usluga.
BiH još uvijek značajan dio izvoza temelji na sirovinama, poluproizvodima i proizvodima niže dodane vrijednosti.
To ograničava profitabilnost kompanija, smanjuje otpornost gospodarstva i usporava rast plaća.
Istodobno, veliki dio uvoza odnosi se na proizvode koje domaća industrija proizvodi ili bi mogla proizvoditi u većem obujmu.
Takav paradoks znači da domaća ekonomija gubi dio potencijalne proizvodnje, investicija i radnih mjesta.
Industrija šalje upozoravajuće signale
Posebnu zabrinutost izazivaju trendovi u industrijskom sektoru.
Prema Gavranovim riječima, gašenje pojedinih industrijskih kapaciteta, posebno u sektorima poput koksa i čelika, moglo bi dodatno pogoršati trgovinsku bilancu u godinama koje dolaze.
To je problem koji nadilazi statistiku.
Svako zatvaranje velikog proizvodnog pogona znači manje izvoza, manje prihoda od poreza, slabiju potražnju za domaćim dobavljačima i manji broj kvalitetno plaćenih radnih mjesta.
Za zemlju koja već godinama pokušava ubrzati gospodarski rast, takvi trendovi predstavljaju ozbiljan razvojni izazov.
Što slijedi?
Podaci za prvih pet mjeseci potvrđuju da Bosna i Hercegovina ostaje snažno integrirana u europske trgovinske tokove. To je dobra vijest za izvoznike koji imaju pristup velikom tržištu od stotina milijuna potrošača.
No brojke istodobno otkrivaju i strukturne slabosti koje se ponavljaju iz godine u godinu.
Dok god BiH bude izvozila pretežno proizvode niže dodane vrijednosti, a uvozila robu koju može proizvoditi sama, trgovinski deficit ostat će jedan od najvećih ekonomskih izazova zemlje.
Zato pitanje vanjskotrgovinske razmjene nije samo pitanje statistike. Ono pokazuje koliko je gospodarstvo konkurentno, koliko stvara novu vrijednost i koliko je spremno za tržište budućnosti.
