Britanska središnja banka ovog bi tjedna mogla otvoriti jednu od najvažnijih regulatornih rasprava nakon globalne financijske krize.
Prema pisanju Reutersa, prijedlog je dio šire revizije regulatornog okvira koju Bank of England predstavlja u svom polugodišnjem Izvješću o financijskoj stabilnosti.
Na stolu je promjena koja bi mogla smanjiti troškove zaduživanja države za više od milijardu funti godišnje, ali dio stručnjaka upozorava da bi cijena takvog poteza mogla biti veći rizik za cijeli financijski sustav.
Riječ je o reviziji pravila o financijskoj poluzi banaka. Bank of England razmatra treba li britanske državne obveznice, poznate kao gilts, djelomično izuzeti iz izračuna omjera financijske poluge. Banke tvrde da ih sadašnja pravila odvraćaju od kupnje državnog duga i smanjuju potražnju za obveznicamaObveznica (engl. bond), ili zadužnica (obligacija), dužni....
Zašto su pravila postala problem?
Omjer financijske poluge uveden je nakon krize 2008. godine. Njegova je svrha jednostavna – osigurati da banke imaju dovoljno vlastitog kapitala kako bi podnijele moguće gubitke bez ugrožavanja financijskog sustava.
Ako bi se državne obveznice izuzele iz tog izračuna, banke bi mogle kupovati znatno više britanskog duga bez povećanja kapitala.
Procjene Barclaysa pokazuju da bi banke u tom slučaju mogle povećati ulaganja u državne obveznice za čak 150 milijardi funti. Veća potražnja snizila bi prinose, a britanska vlada mogla bi godišnje uštedjeti oko 2,5 milijarde funti na kamatamaKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ....
Ni konzervativnije procjene nisu zanemarive. Lloyds procjenjuje da bi dodatna potražnja mogla iznositi oko 30 milijardi funti, što bi državi i dalje donijelo više od milijardu funti godišnje uštede.
Zašto se regulatori protive?
Protivnici promjena smatraju da bi kratkoročna korist mogla stvoriti dugoročni problem.
Bivši zamjenik guvernera Bank of England za nadzor banaka Sam Woods upozorio je da bi potpuno izuzeće državnih obveznica predstavljalo duboku i vrlo rizičnu promjenu regulatornog okvira.
Sličan stav ima i David Aikman, jedan od autora izvornih pravila nakon financijske krize. Njegova je poruka jednostavna: ako regulativa više ne funkcionira kako je zamišljena, treba otkriti uzrok problema, a ne uklanjati zaštitne mehanizme.
Njegovu usporedbu teško je zaboraviti. Promjenu pravila opisao je kao vađenje baterija iz protupožarnog alarma umjesto otkrivanja uzroka požara.
Zašto je pitanje postalo toliko važno?
Britanska vlada posljednjih se godina sve više oslanja na strane ulagače kako bi financirala rastući javni dug. Istodobno domaće banke drže znatno manje državnih obveznica nego njihove kolege u europodručju.
To povećava osjetljivost tržišta na promjene raspoloženja međunarodnih investitora. Kada strani fondovi smanje kupnju obveznica, država se mora zaduživati uz više kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji....
Zbog toga nije iznenađenje što banke zagovaraju regulatorne promjene koje bi povećale domaću potražnju za britanskim dugom.
Rasprava se ne zaustavlja na državnim obveznicama
Bank of England ovaj će tjedan predstaviti i nove procjene rizika na tržištu privatnog kreditiranja, koje posljednjih godina bilježi snažan rast.
Posebna će pozornost biti usmjerena i na tržište repo poslova s državnim obveznicama. To tržište svakodnevno osigurava likvidnost britanskog javnog duga, ali središnja banka upozorava da je velik dio aktivnosti koncentriran među malim brojem hedge fondova koji koriste slične strategije.
U slučaju većeg geopolitičkog ili financijskog šoka upravo bi takva koncentracija mogla dodatno pogoršati nestabilnost tržišta.
Zašto ovu odluku prate i drugi regulatori
Rasprava u Londonu odražava problem s kojim se suočavaju gotovo sve razvijene ekonomije. Države trebaju financirati sve veće proračunske rashode, dok regulatori istodobno nastoje očuvati otpornost bankarskog sustava.
Što je zaduživanje države skuplje, veći je pritisak da se regulatorna pravila ublaže. No svako popuštanje otvara pitanje koliko financijski sustav ostaje spreman za sljedeću krizu.
Zbog toga odluka Bank of England neće biti važna samo za britanske banke. Mogla bi postati presedan koji će pažljivo pratiti središnje banke i regulatori diljem svijeta.
