Kada se žena nakon liječenja raka dojke vrati na posao, dvije pretpostavke mogu biti pogrešne. Prva je da odmah može nastaviti istim tempom. Druga je da više ne može nositi odgovornost koju je imala prije bolesti.
Važnije pitanje dolazi nakon samog povratka: što se događa s njezinim poslom i karijerom?
Žena koja se vraća može voditi kompaniju, imati vlastiti posao ili raditi na radnom mjestu s velikim fizičkim zahtjevima. Sama pozicija ne govori kakva joj je prilagodba potrebna, niti se buduća radna sposobnost može zaključiti samo iz činjenice da je liječena od raka dojke.
Što kada se na posao vraća CEO?
Isobel Hunter, CEO britanske organizacije Libraries Connected, u svibnju 2023. dobila je dijagnozu raka dojke. Slijedila je mastektomija i šest tjedana odsutnosti s posla.
U vlastitom osvrtu objavljenom krajem 2025. opisala je kako je organizirala odsutnost s pozicije CEO-a.
Prije odlaska morala je odlučiti što se može zaustaviti, a što treba delegirati. Dio odgovornosti preuzeo je senior management, dok je predsjednik odbora bio dostupan za odluke koje nisu mogle čekati.
Povratak joj je, prema vlastitom opisu, bio zahtjevniji nego što je očekivala. Nakon šest tjedana odsutnosti još se oporavljala od operacije. Predsjednik odbora predložio joj je postupni povratak kroz tri kraća radna tjedna.
Hunter se vratila postupno, ali nastavila je obnašati funkciju CEO-a.
Povratak na posao nije kraj priče
Sustavni pregled objavljen u rujnu 2026. obuhvatio je 26 studija iz 15 zemalja s više od 25.000 žena nakon raka dojke. Pregled pokazuje da završetak kliničkog liječenja ne znači nužno i potpuni oporavak radne sposobnosti.
U jednoj francuskoj studiji 71 posto žena koje su se vratile na posao prijavilo je smanjenu radnu sposobnost dvije godine nakon dijagnoze. U nizozemskoj studiji 24 posto žena i nakon 30 mjeseci imalo je umjerenu ili lošu radnu sposobnost, prema 14 posto u usporedivoj općoj populaciji.
Umor, bol, ograničena pokretljivost i poteškoće s koncentracijom mogu ostati relevantni za posao i nakon liječenja. Koliko će utjecati na rad ovisi i o zahtjevima konkretnog posla.
Važno je što njezin posao zahtijeva i kakve poteškoće ona sama ima u njegovu obavljanju.
Problem može početi i kada kompanija želi „pomoći“
Smanjenje opterećenja može biti korisna prilagodba ako je ženi potrebna i ako je s njom dogovorena. Problem nastaje kada kompanija počne donositi odluke umjesto nje.
To može značiti gubitak odgovornosti, isključivanje iz projekata ili odbijeno promaknuće.
U francuskoj kohorti CANTO praćeno je 2.130 žena koje su radile prije dijagnoze i vratile se na posao dvije godine poslije. Njih 26 posto prijavilo je percipiranu diskriminaciju na radnom mjestu nakon povratka. Među iskustvima koja su istraživači pratili bili su degradiranje na nižu poziciju, neželjeno premještanje, odbijeno promaknuće i gubitak odgovornosti.
To ne znači da je u 26 posto slučajeva diskriminacija pravno utvrđena. Istraživanje mjeri iskustvo koje su prijavile same žene.
Drugo, manje mixed-methods istraživanje pokazuje kako takvo iskustvo može izgledati u praksi. Neke žene opisale su da je nastojanje kompanije da ih zaštiti završilo izolacijom ili spuštanjem na manje zahtjevne poslove. Jedna je sudionica opisala da je nakon povratka ostala izvan razvojnih projekata i drugih aktivnosti u koje je prije bila uključena.
Uzorak te studije bio je malen, 32 žene, pa iz njega ne možemo zaključivati koliko je takvo iskustvo često. Istraživanje ipak ilustrira kako povratak na radno mjesto ne mora značiti i povratak na isti profesionalni položaj.
Privremena prilagodba ne bi trebala određivati buduću karijeru
Privremeno kraći radni dan ili promijenjen raspored ne bi sami po sebi trebali određivati buduće odgovornosti žene ili mogućnost napredovanja. Potrebe tijekom oporavka mogu se mijenjati.
Istraživanje objavljeno 2026. na podacima francuske kohorte CANTO analiziralo je 2.095 žena s primarnim rakom dojke. Niska samostalnost u donošenju odluka na poslu bila je među čimbenicima povezanima s nevraćanjem na posao dvije godine nakon dijagnoze.
To ne dokazuje da autonomija uzrokuje uspješan povratak. Iz nalaza se ne može zaključiti ni da se menadžerice ili direktorice lakše vraćaju na posao. Nalaz upućuje na to da je uz druge karakteristike posla relevantna i razina autonomije koju žena ima na radnom mjestu.
A što ako žena nema poslodavca?
Među ženama koje su se dvije godine nakon dijagnoze vratile na posao, do četvrte godine kontinuirano je radilo 67 posto samozaposlenih, prema 57 posto zaposlenih žena. Nakon prilagodbe za druge čimbenike prevalencija kontinuiranog rada bila je 15 posto viša među samozaposlenima, pokazuje istraživanje objavljeno 2026. u Scientific Reports.
Autori kao jedno od mogućih objašnjenja navode veću kontrolu samozaposlenih žena nad tempom, rasporedom i vrstom posla. Studija ne dokazuje da samozaposlenost uzrokuje bolji ishod.
Vratiti se ne znači i ostati
Sam datum povratka još ne govori hoće li žena dugoročno ostati na poslu.
U CANTO kohorti praćene su 1.643 žene mlađe od 57 godina koje su se vratile na posao dvije godine nakon dijagnoze. Godinu poslije 87 posto i dalje je radilo, deset posto ponovno je bilo na bolovanju, dok tri posto više nije bilo zaposleno zbog nezaposlenosti, umirovljenja ili invalidnosti.
Datum povratka u evidenciji govori da se žena vratila. Ne govori što se poslije dogodilo s njezinom odgovornošću, radnom sposobnošću ili karijerom.
Što poslodavac može napraviti drukčije
Razgovor treba početi konkretnim poslom, a ne pretpostavkom o zdravstvenom stanju. Umjesto pitanja može li žena ponovno raditi „kao prije“, korisnije je pitati: Koji dio posla trenutačno možete raditi bez poteškoća, a gdje bi vam prilagodba pomogla?
Ako vodi tim, projekt ili klijenta, treba razgovarati upravo o tome. Želi li odmah ponovno preuzeti punu odgovornost? Treba li joj neko vrijeme drukčiji raspored sastanaka ili manje putovanja? Postoji li dio posla koji bi privremeno trebao ostati kod kolege?
Dogovor treba biti konkretan. Ako se projekt privremeno prenese drugoj osobi, treba odrediti kada će se ponovno razgovarati o njegovu preuzimanju. Isto vrijedi za klijente, vođenje tima i druge odgovornosti. Bez toga privremena preraspodjela lako ostane trajna.
Promaknuće, edukaciju ili novi projekt ne treba unaprijed skidati s dnevnog reda zbog pretpostavke da bi zaposlenici nakon liječenja mogli biti preveliko opterećenje. Pitanje „Želite li ovo preuzeti?“ ostavlja odluku tamo gdje treba biti. Odluka donesena bez razgovora ne ostavlja.
Ni prvi dogovor ne mora vrijediti mjesecima. Može se odrediti novi razgovor nakon nekoliko tjedana i provjeriti odgovara li raspored, treba li nešto vratiti ili dodatno prilagoditi. Time se izbjegava da rješenje doneseno prvoga dana postane trajni način rada.
Poslodavcu za takav razgovor nije potrebna cijela medicinska povijest zaposlenice. Zdravstveni podaci prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka BiH pripadaju posebnim kategorijama osobnih podataka i njihova je obrada načelno zabranjena, uz zakonom propisane iznimke. Razgovor se zato može zadržati na onome što je potrebno za organizaciju posla i dogovorene prilagodbe. Pravna osnova za obradu zdravstvenih podataka ovisi o konkretnom slučaju.
Nakon nekoliko mjeseci vrijedi provjeriti još nešto: jesu li privremeno prenesene odgovornosti vraćene i ima li žena ponovno pristup projektima, edukacijama i mogućnostima napredovanja koje odgovaraju njezinoj ulozi?
Privremeno promijeniti način rada jedno je. Odlučiti umjesto žene koliko može i kamo njezina karijera nakon raka dojke može ići nešto je sasvim drugo.
Ne čekajte simptome. Prema podacima zdravstvenih institucija, rak dojke u ranoj fazi može biti bez simptoma. Provjerite kada ste posljednji put bili na preventivnom pregledu i, ako je vrijeme za novi, zakažite termin.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
