Zaboravljeni eksperiment koji dokazuje da je siromaštvo povezano s novcem

Je li siromaštvo stvar novca ili karaktera? To je pitanje na koje sociolozi, filozofi, ekonomisti pokušavaju odgovoriti stotinama godina. Kad teorija ne pomaže, istraživači se oslanjaju na praksu.

“Zajamčeni osnovni prihod”

Već zaboravljeni “Mincome” eksperiment u kanadskom Dauphinu jedan je od najznačajnijih društvenih eksperimenata. Ovaj eksperiment proveden je prije gotovo 50 godina kako bi se istražio učinak “zajamčenog temeljnog dohotka” na svakodnevni život stanovnika Dauphina.

Eksperiment je pokrenut 1974. godine kao zajednički projekt vlade provincije Manitoba i federalne vlade Kanade. Ideja je bila pružiti financijsku potporu kućanstvima s niskim primanjima. Na taj način istražiti potencijalne pozitivne učinke koje takav oblik socijalne pomoći može imati na smanjenje siromaštva, nezaposlenosti i drugih društvenih problema.

Provedeni eksperiment uključivao je dodjelu zajamčenog osnovnog dohotka obiteljima čiji su godišnji prihodi ispod određenog praga. Taj novac nije bio dovoljan za luksuzan život, ali je bio dovoljan za osnovne potrebe. Cilj je bio osigurati tim obiteljima siguran i stabilan prihod koji će im omogućiti osnovni životni standard.

Rezultati pokusa

Tijekom pet godina eksperimenta rezultati su bili značajni. Utvrđeno je da je zajamčeni temeljni dohodak značajno pridonio smanjenju stope siromaštva među sudionicima. Mnoge obitelji koje su dobile financijsku potporu mogle su se osloniti na redovita primanja i lakše planirati svoje financije. Također, sudionici su prijavili poboljšano mentalno blagostanje, manje stresa i veći osjećaj sigurnosti.
Jedna od ključnih prednosti eksperimenta bila je mogućnost istraživanja kako zajamčeni temeljni dohodak utječe na tržište rada. U mnogim sličnim programima postoji zabrinutost da bi ljudi mogli prestati raditi i oslanjati se isključivo na socijalnu pomoć. Međutim, u eksperimentu Mincome takve su promjene bile minimalne. Većina ljudi i dalje je radila, ali su imali više slobodnog vremena koje su mogli posvetiti obrazovanju, obitelji i brizi za zajednicu.

Iako su rezultati bili obećavajući, eksperiment je prekinut prije nego što je dovršen zbog promjene vlade i drugačijih financijskih prioriteta. Podaci su dugo ostali neobrađeni i zaboravljeni. Međutim, posljednjih desetljeća ponovno je porastao interes za zajamčeni temeljni dohodak. Tako neki istraživači i aktivisti koriste rezultate Mincome eksperimenta kako bi poduprli svoje argumente socijalne politike.

Student je otkrio više podataka u eksperimentu

Evelyn Forget, studentica psihologije iz Toronta, odlučila se pozabaviti ovim eksperimentom i uspjela doći do podataka koji su bili “zatočeni” u jednoj knjižnici.

Ono što su joj podaci otkrili jest da je zbog boljih financijskih uvjeta stanovništvo manje opterećivalo zdravstveni sustav. Domaći su poslovi cvjetali jer su banke bile spremne pomoći građanima zbog većih primanja. Ali ono što je bilo ključno je da je 1976. godine u tom mjestu 100% mladih završilo srednju školu. Nevjerojatna je to brojka jer do tada većina kućanstava nije imala sredstava “dovesti djecu do kraja” školovanja, a mladi su bili prisiljeni napustiti školu sa 16 godina i pronaći posao.

Konačno, eksperiment “Mincome” predstavlja važan korak u proučavanju učinaka zajamčenog osnovnog dohotka na društvo. Iako je obustavljen prije nego što je dovršen, njegovi rezultati još uvijek pružaju dragocjene uvide u potencijalne dobrobiti takvog socijalnog programa u borbi protiv siromaštva i poboljšanju kvalitete života ljudi.

Izvor: bonitet