Koliko država može oporezivati banke prije nego što banke počnu seliti kapital i radna mjesta?
To pitanje ponovno se otvorilo u Velikoj Britaniji. Vlada Andyja Burnhama priprema jesenski proračun, banke ostvaruju snažnu dobit, a dio sindikata traži da plate više. U raspravu se sada ponovno uključio jedan od najutjecajnijih bankara svijeta.
Izvršni direktor JPMorgan Chasea Jamie Dimon upozorio je britanskog ministra financija Johna Healeyja da bi povećanje poreza bankama moglo potaknuti financijske kompanije da radna mjesta i kapital premjeste iz zemlje.
Prema Financial Timesu, Dimon je u telefonskom razgovoru naveo New York kao upozorenje. Dio pada broja radnih mjesta u tamošnjem financijskom sektoru povezao je s visokim poreznim opterećenjem.
Poruka je jednostavna: kapital nema obvezu ostati tamo gdje mu poslovanje postane preskupo.
Banke zarađuju milijarde, država traži novac
Druga strana priče jednako je važna.
Britanske banke posljednjih godina ostvaruju snažnu dobit, a sindikati smatraju da dio tog novca treba iskoristiti za financiranje mjera kojima bi se građanima smanjili životni troškovi.
Trades Union Congress traži povećanje posebnog dodatka na porez na dobit banaka s tri na najmanje osam posto. Prema njegovoj procjeni, takva bi mjera državnoj blagajni tijekom četiri godine donijela oko devet milijardi funti.
Banke već plaćaju standardni porez na dobit od 25 posto, dodatni porez na određenu dobit te poseban namet na dio svojih bilanci.
Dimon se protivi novom izvanrednom porezu na bankarsku dobit i širem povećanju poreza na bogatstvo. Njegov argument nije nov: ako porezni sustav postane nekonkurentan, investicije će pronaći drugu adresu.
Tri milijarde funti daju upozorenju težinu
Dimonove riječi imaju dodatnu težinu jer JPMorgan u Londonu planira novo sjedište vrijedno oko tri milijarde funti.
Projekt u Canary Wharfu trebao bi postati novo britansko središte najveće američke banke.
Ovo nije prvi put da Dimon poreznu politiku povezuje s budućim ulaganjima. Još je u srpnju upozorio da bi veće oporezivanje banaka moglo ugroziti ulaganja JPMorgana u London. Sada je poruku ponovio izravno novom ministru financija, dok se priprema listopadski proračun.
To ne znači da je JPMorgan najavio odlazak. Nije.
Ali velike kompanije rijetko sele cijelo poslovanje preko noći. Češće odluče da će sljedeću investiciju ili nekoliko stotina novih radnih mjesta smjestiti negdje drugdje.
Upravo je to veći rizik za London.
London nije lako zamijeniti
Porezi, naravno, nisu jedini kriterij prema kojem banke biraju gdje će poslovati.
London ima ono što je teško brzo izgraditi: duboko tržište kapitalaTržište kapitala (engl. capital market), u užem smislu pr..., koncentraciju financijskih stručnjaka, pravnu infrastrukturu, međunarodne kompanije i globalnu povezanost.
Zato nekoliko dodatnih postotnih bodova poreza neće preko noći preseliti City u Frankfurt, Dublin ili New York.
Ali konkurencija ne mora preuzeti cijeli London. Dovoljno je da postupno preuzima nove investicije.
Tu se mijenja računica.
Pitanje više nije hoće li JPMorgan otići iz Londona, nego gdje će JPMorgan i druge globalne banke otvoriti sljedećih 500 ili 1.000 radnih mjesta.
Healey ima problem koji banke nemaju
Ministar financija John Healey istodobno mora pronaći novac za vladine prioritete.
Burnhamova vlada najavila je mjere za smanjenje životnih troškova, među kojima su ukidanje PDV-a na račune za električnu energiju i rasterećenje pubova i drugih poslovnih objekata. Sve to treba financirati uz očuvanje fiskalne discipline.
Banke su zato privlačna meta.
Profitabilne su, porezna baza je velika, a politički je lakše povećati porez financijskim institucijama nego dodatno opteretiti kućanstva.
Ali upravo tu nastaje dilema.
Porez koji kratkoročno donese milijarde može dugoročno postati skup ako zbog njega zemlja izgubi investicije, radna mjesta i buduće porezne prihode.
Koliko vrijedi konkurentnost Londona?
Banke imaju očit interes uvjeravati vladu da će viši porezi ugroziti ulaganja. Sindikati imaju jednako jasan argument: sektor koji ostvaruje milijarde funti dobiti može dati veći doprinos javnim financijama.
Zato ovo nije jednostavna priča o tome tko je u pravu.
To je pitanje cijene.
London svoju poziciju nije izgradio samo poreznim stopama. Izgradio ju je kapitalom, talentima, institucijama i desetljećima međunarodne povezanosti.
No u industriji u kojoj se kapital može premjestiti pritiskom nekoliko tipki, ni ta prednost nije neograničena.
Dimon brani interese JPMorgana. To mu je posao.
Ali pitanje koje je postavio britanskoj vladi mnogo je važnije od interesa jedne banke:
koliko poreza London može naplatiti globalnom kapitalu prije nego što taj kapital zaključi da negdje drugdje dobiva bolju ponudu?
