Grčka je 19. listopada predstavila superračunalo Daedalus, projekt vrijedan gotovo 59 milijuna eura, izgrađen na Nvidijinoj tehnologiji. Njemački JUPITER, prvo europsko eksaskalarno superračunalo, također koristi američke procesore. Europa ulaže u vlastite računalne kapacitete, ali ključne komponente za neke od svojih najmoćnijih sustava i dalje nabavlja od američkih proizvođača.
Takva ulaganja omogućuju europskim istraživačima i kompanijama pristup računalnoj infrastrukturi bez nužnog oslanjanja na komercijalne podatkovne centre izvan Europe. Pitanje je, međutim, koliko kontrole Europa ima nad tehnologijom na kojoj se ta infrastruktura temelji.
Daedalus je 31. na svijetu, ali koristi američke procesore
Grčki Daedalus instaliran je u tehnološkom parku Lavrio, nedaleko od Atene. Prema ljestvici TOP500 iz lipnja 2026., zauzeo je 31. mjesto među najmoćnijim superračunalima na svijetu.
Njegova izmjerena učinkovitost iznosi 85,69 petaflopsa, odnosno približno 85,69 bilijardi operacija s pomičnim zarezom u sekundi tijekom standardiziranog testiranja. Teorijska vršna učinkovitost iznosi 115,08 petaflopsa.
Za projekt je prilikom listopadskog predstavljanja navedena vrijednost od 58,9 milijuna eura. Europska zajednička inicijativa za visokoučinkovito računarstvo, EuroHPC JU, ranije je objavila iznos od 36 milijuna eura za nabavu superračunala. Budući da se iznosi odnose na različito opisane troškove, bez potpune projektne dokumentacije nije moguće pouzdano utvrditi njihovo računovodstveno usklađenje.
Daedalus koristi Nvidijine procesore Grace Hopper GH200 i tehnologiju izravnog tekućinskog hlađenja. Namijenjen je znanstvenim simulacijama, analizi velikih skupova podataka i razvoju umjetne inteligencije.
Šira dostupnost poslovnim korisnicima najavljena je za ožujak 2027. godine. No početak pristupa i uvjeti korištenja nisu isto pitanje. Kompanije će morati ispuniti pravila odgovarajućih programa, a dodjela računalnog vremena ovisit će i o raspoloživim kapacitetima.
Europska infrastruktura oslanja se na američke procesore
Njemački JUPITER dosegnuo je eksaskalarnu razinu računalne učinkovitosti, što znači najmanje jedan eksaflops, odnosno (10^{18}) operacija s pomičnim zarezom u sekundi.
Za njegov računalni dio koristi se približno 24.000 Nvidijinih superčipova GH200, ugrađenih u arhitekturu BullSequana XH3000 europske kompanije Eviden.
Europske kompanije tako sudjeluju u projektiranju, integraciji i održavanju superračunala, dok procesori za najzahtjevnije zadatke u tim sustavima dolaze od američkih proizvođača.
Sličan je slučaj s finskim projektom LUMI-AI, za koji je EuroHPC u kolovozu 2026. potpisao ugovor o nabavi sustava temeljenog na AMD-ovoj tehnologiji. Njegova uporaba planirana je tijekom 2027. godine.
Za operatere superračunala odabir procesorske arhitekture ima dugoročnu poslovnu posljedicu. Nadogradnja sustava zahtijeva kompatibilnu opremu, dok prelazak na drugu arhitekturu može tražiti prilagodbu softvera i ponovno testiranje aplikacija.
To ne znači da je promjena dobavljača nemoguća. Međutim, njezin trošak ovisi o konfiguraciji sustava, softverskim alatima i načinu korištenja procesora. Za Daedalus i JUPITER nema dovoljno javnih podataka da bi se takav trošak mogao pouzdano izračunati.
AI gigatvornice: tko ulaže, a tko upravlja?
EuroHPC uz postojeća superračunala razvija mrežu AI tvornica. Njihova je svrha omogućiti pristup računalnim resursima i tehničkoj podršci kompanijama koje razvijaju modele i aplikacije umjetne inteligencije.
Sljedeća faza uključuje AI gigatvornice, znatno veće centre namijenjene razvoju, treniranju i korištenju naprednih AI modela.
EuroHPC je 30. srpnja 2026. otvorio postupak odabira konzorcija za izgradnju i upravljanje AI gigatvornicama. Prema trenutačno objavljenim natječajnim podacima, rok za prijave istječe 3. prosinca 2026.
Predviđeno je da EuroHPC i države sudionice od odabranih operatera kupuju pristup računalnom vremenu. Takav model omogućuje javnom sektoru osiguravanje kapaciteta, dok konzorciji preuzimaju dio financiranja i obveze upravljanja infrastrukturom.
Uredba Vijeća (EU) 2026/150 određuje da doprinos Europske unije može pokriti do 17 posto kapitalnog ulaganja u računalnu infrastrukturu AI gigatvornice. Umjesto izravnog financiranja ulaganja, doprinos može biti osiguran i kroz unaprijed ugovorenu kupnju računalnog vremena odgovarajuće vrijednosti.
Jedna ili više država sudionica moraju najmanje izjednačiti doprinos EU-a. Preostalo kapitalno ulaganje i operativne troškove pokriva konzorcij.
Na hipotetskom projektu s milijardu eura kapitalnog ulaganja u računalnu infrastrukturu, maksimalni doprinos EU-a iznosio bi 170 milijuna eura. Ako bi države sudionice osigurale jednak iznos, konzorciju bi preostalo 660 milijuna eura kapitalnog ulaganja, uz operativne troškove.
Riječ je o primjeru izračuna prema pravilima uredbe, a ne o potvrđenoj financijskoj konstrukciji neke konkretne gigatvornice. Stvarni udjeli ovise o ugovorenom modelu financiranja.
Uredba propisuje i uvjete upravljačke kontrole. Koordinator konzorcija mora imati sjedište u Europskoj uniji i biti pod izravnom ili neizravnom kontrolom subjekata iz EU-a. Sudjelovanje subjekata iz trećih zemalja uređeno je posebnim pravilima.
Europske institucije tako nastoje osigurati kontrolu nad upravljanjem i pristupom infrastrukturi. Ti uvjeti, međutim, ne zahtijevaju da svi procesori i ostale komponente budu proizvedeni u Europi.
Daedalus tijekom testiranja troši oko 1,4 megavata
Trošak superračunala ne završava njegovom nabavom. Potrebno je osigurati električnu energiju, hlađenje, održavanje i osoblje koje upravlja sustavom.
Daedalus je na ljestvici Green500 iz lipnja 2026. zauzeo 23. mjesto po energetskoj učinkovitosti.
Prema tehničkim podacima sustava na TOP500, tijekom standardiziranog mjerenja zabilježena je električna snaga od 1.395 kilovata, odnosno približno 1,4 megavata.
Taj podatak ne predstavlja ukupnu priključnu snagu podatkovnog centra ni njegovu godišnju potrošnju električne energije. Za procjenu godišnjeg troška potrebni su podaci o opterećenju sustava, radu rashladne infrastrukture i cijeni električne energije.
Zato se na temelju objavljenih rezultata testiranja ne može pouzdano izračunati koliko će rad Daedalusa godišnje stajati.
Za buduće AI gigatvornice potrošnja energije posebno je važna jer će raspolagati znatno većim brojem procesora. EuroHPC u natječajnim uvjetima zato traži odgovarajuću energetsku infrastrukturu i primjenu mjera energetske učinkovitosti, učinkovitog korištenja vode i kružnog gospodarstva.
Hoće li europske kompanije moći koristiti nove kapacitete?
EuroHPC kroz programe pristupa superračunalima omogućuje istraživačkim organizacijama i poduzećima prijavu za korištenje računalnih resursa.
Za prihvatljive inovacijske projekte startupova i malih i srednjih poduzeća postoje mogućnosti besplatnog pristupa. Međutim, uvjeti ovise o konkretnom programu, veličini projekta i raspoloživom računalnom vremenu.
Startup koji razvija vlastiti AI model može se prijaviti za korištenje EuroHPC-ovih grafičkih procesora umjesto ulaganja u vlastitu skupu računalnu opremu.
Kolika će biti stvarna ušteda, ovisi o potrebnom broju procesorskih sati, trajanju projekta i troškovima prilagodbe aplikacije za rad na superračunalu.
Dostupnost pritom ostaje ograničenje. Velika potražnja za računalnim resursima može utjecati na dodjelu vremena, pa ukupna instalirana snaga europskih sustava nije jednaka kapacitetu koji je u svakom trenutku dostupan novim korisnicima.
Za kompaniju koja razvija AI proizvod zato je važan i rok u kojem može dobiti pristup infrastrukturi. Ako se razvoj ili testiranje mora provesti u određenom razdoblju, čekanje na dodjelu računalnog vremena može utjecati na planirani završetak projekta.
Europa razvija vlastite procesore, ali njihova primjena tek slijedi
EuroHPC financira i razvoj europskih procesorskih tehnologija. Među tim ulaganjima je projekt DARE, usmjeren na razvoj procesora i akceleratora temeljenih na otvorenoj arhitekturi RISC-V.
Projekt je započeo u ožujku 2025., a planirano trajanje završava u veljači 2030. Konzorcij predvodi Barcelona Supercomputing Center, uz sudjelovanje 38 partnera iz 13 zemalja.
Predviđen je razvoj procesora opće namjene, vektorskog akceleratora za visokoučinkovito računarstvo i akceleratora namijenjenog zadacima umjetne inteligencije.
Takav razvoj mogao bi europskim proizvođačima omogućiti veći izbor komponenti pri projektiranju budućih superračunala. No uspješan istraživački projekt sam po sebi ne potvrđuje da će nova tehnologija biti komercijalno dostupna niti da će ostvariti performanse potrebne za zamjenu postojećih američkih procesora.
DARE-ov razvojni program traje do veljače 2030. godine. Komercijalna primjena njegovih procesora u budućim europskim superračunalima još nije potvrđena.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
