Globalne cijene hrane zasad ne izgledaju kao da su pred novom krizom. Ispod površine, međutim, istodobno se gomila nekoliko problema: slabija europska žetva, skuplja energija i gnojivo, novi poremećaji izvoza iz Crnog mora te vremenski ekstremi.
Oxford Economics procjenjuje da bi njegov globalni indeks cijena hrane ove godine mogao porasti 11,8 posto, a u 2027. dodatnih 4,8 posto. Najveći pritisak očekuje se na žitarice, voće i povrće te mliječne proizvode.
Pšenica je posebno osjetljiva. Kada poskupi jedna od najvažnijih prehrambenih sirovina na svijetu, pritisak se postupno seli prema brašnu, kruhu, tjestenini i pekarskim proizvodima.
Ipak, tih 11,8 posto ne znači da će račun prosječnog kupca u trgovini automatski porasti za isti iznos. Oxfordov indeks prati cijene prehrambenih roba i sirovina, dok konačna cijena na polici uključuje preradu, energiju, transport, rad, ambalažu i trgovačke marže.
Upravo u tim dodatnim troškovima nalazi se drugi dio problema.
Europa očekuje 23 milijuna tona manje žitarica
Jedan od prvih znakova pritiska dolazi s europskih polja.
Nakon toplinskih valova, COCERAL je u srpnju objavio izvanrednu prognozu europske žetve i u samo mjesec dana smanjio očekivanja za gotovo devet milijuna tona.
Proizvodnja žitarica u EU i Ujedinjenom Kraljevstvu sada se procjenjuje na 286,6 milijuna tona, prema 295,5 milijuna iz lipanjske prognoze i 310 milijuna tona proizvedenih prošle godine.
To znači da bi ovogodišnja žetva mogla biti više od 23 milijuna tona manja nego lani.
Proizvodnja pšenice, bez durum pšenice, očekuje se na 140,8 milijuna tona, prema 149,8 milijuna prošle godine.
Problemi nisu ograničeni samo na pšenicu. COCERAL očekuje 52,7 milijuna tona kukuruza, prema 57,4 milijuna lani. Posebno se ističe Francuska, gdje bi proizvodnja mogla pasti na samo 9,4 milijuna tona, najnižu razinu u više od dva desetljeća.
Manja žetva ne znači automatski nestašicu. Globalna proizvodnja i mogućnost nabave iz drugih regija još uvijek predstavljaju važan zaštitni sloj.
Ali taj sloj postaje tanji kada se istodobno pojavi nekoliko problema.
Poljoprivrednicima ne poskupljuje samo pšenica
Za konačnu cijenu hrane možda je još važnije ono što poljoprivrednici moraju kupiti da bi je proizveli.
Gnojivo je jedan od najvećih problema.
Svjetska banka očekuje da će globalne cijene gnojiva u 2026. porasti oko 31 posto, dok bi urea mogla poskupjeti čak 60 posto.
Proizvodnja dušičnih gnojiva snažno ovisi o prirodnom plinu, dok je Bliski istok važan dio globalnog lanca opskrbe. Regija sudjeluje s gotovo četvrtinom svjetskog izvoza uree.
Poremećaji prometa kroz Hormuški tjesnac zato su brzo stigli i do tržišta gnojiva. Indeks cijena gnojiva Svjetske banke u prvom tromjesečju porastao je više od 12 posto, a urea je u travnju premašila 850 dolara po toni. Bila je oko 80 posto skuplja nego u veljači.
Za poljoprivrednika to znači skuplju proizvodnju prije nego što je usjev uopće počeo rasti.
A račun tu ne završava. Dizel pokreće poljoprivredne strojeve i prijevoz. Energija je potrebna za navodnjavanje, sušenje, skladištenje i preradu. Skuplji transport povećava cijenu premještanja žitarica od polja do mlina i konačnog tržišta.
Dva rata pogađaju dvije ključne rute
Globalno tržište hrane trenutačno je izloženo još jednoj neugodnoj kombinaciji.
Na Bliskom istoku poremećaji oko Hormuškog tjesnaca podižu troškove energije i gnojiva. U Europi rat u Ukrajini ponovno povećava rizike na Crnom moru.
Rusija i Ukrajina među najvažnijim su svjetskim izvoznicima žitarica, a njihova crnomorska infrastruktura ključna je za dopremu pšenice i kukuruza na međunarodna tržišta.
Nakon ukrajinskih napada na rusku luku Novorosijsk zaustavljen je rad velikih terminala za žitarice. Ruski napadi istodobno pogađaju ukrajinske izvozne pravce.
U prvoj polovici kolovoza ukrajinske pošiljke žitarica bile su 76 posto manje nego u istom razdoblju prošle godine.
Riječ je o kratkom razdoblju pa taj podatak ne treba tumačiti kao dugoročnu stopu pada izvoza. Ipak, dobro pokazuje koliko brzo vojni udari na luke i transportnu infrastrukturu mogu poremetiti tokove robe.
Problem zato nije samo koliko će pšenice biti proizvedeno. Jednako je važno može li ona stići do kupca i koliko će taj put koštati.
Cijene hrane zasad ne pokazuju dramatičan rast
Unatoč svim tim pritiscima, globalno tržište hrane još nije u situaciji kakvu smo gledali tijekom prethodnog velikog inflacijskog vala.
FAO-ov indeks globalnih cijena hrane u srpnju bio je tek oko jedan posto viši nego godinu ranije.
To je važna razlika.
Pokazuje da se poremećaji u energiji, gnojivu i proizvodnji ne prenose odmah i u jednakom intenzitetu na globalne cijene hrane.
Lanac je dulji: najprije poskupljuju energija i gnojivo. Zatim rastu troškovi proizvodnje. Smanjena upotreba gnojiva može utjecati na prinose, nakon čega pritisak dolazi do cijena poljoprivrednih sirovina, prerade i konačno hrane.
Zato relativno mirne cijene danas ne znače nužno da će jednako izgledati krajem godine ili tijekom 2027.
Zašto je kruh među proizvodima koje treba pratiti
Pšenica je posebno zanimljiva jer se na njoj sada susreće gotovo svaki od glavnih rizika.
Europska žetva slabi. Crnomorski izvoz ponovno je pod pritiskom. Proizvodnja zahtijeva skupo gnojivo i energiju, a transport skuplji dizel.
Naravno, cijena pšenice samo je jedan dio cijene kruha.
Pekarnica plaća brašno, ali i energiju za peći, radnike, najam, transport i druge troškove. Zato rast cijene pšenice od deset posto ne znači deset posto skuplji kruh.
Problem nastaje kada istodobno rastu pšenica, energija, gnojivo i transport.
Tada proizvođači imaju manje prostora da povećanje jednog troška kompenziraju padom drugoga.
Klimatski rizik tek ulazi u računicu
Ratovi nisu jedini problem.
Ekstremne temperature već su smanjile očekivanja europske žetve, a vremenski poremećaji povećavaju neizvjesnost i za poljoprivrednu proizvodnju izvan Europe.
To globalnu sliku čini posebno osjetljivom.
Lošija europska žetva može se nadoknaditi većim uvozom iz drugih regija. Ali ako vremenski ekstremi istodobno pogode više velikih proizvođača, prostor za takvu zamjenu postaje manji.
Ni veći uvoz nije bez ograničenja. EU istodobno razmatra stroža pravila za ostatke pesticida u uvezenoj hrani, što bi za dio proizvoda moglo povećati troškove ili suziti krug dobavljača.
S druge strane, tržište ima vlastite mehanizme prilagodbe. Više cijene čine udaljenije i skuplje dobavne pravce komercijalno isplativima. Kupci mijenjaju dobavljače, trgovci preusmjeravaju robu, a proizvođači povećavaju proizvodnju ondje gdje mogu.
Zato nova prehrambena kriza nije unaprijed određena.
Ali kombinacija rizika postaje sve nepovoljnija.
Oxford Economics očekuje dvoznamenkasti rast cijena prehrambenih sirovina. Europa ulazi u slabiju žetvu. Gnojivo je znatno skuplje, a dvije važne globalne trgovačke rute izložene su ratovima. Ekstremno vrijeme dodatno povećava neizvjesnost.
Za potrošače to još nije razlog za paniku na policama trgovina. Za proizvođače hrane i trgovce, međutim, dovoljno je razloga da pažljivo gledaju prema sljedećoj žetvi.
Jer novi val poskupljenja hrane, ako do njega dođe, vjerojatno neće početi u supermarketu.
Počet će puno ranije – na polju, u cijeni gnojiva, spremniku dizela i brodu koji treba prevesti žito do tržišta.
