Zabrana pesticida u EU mogla bi imati posljedice koje će potrošači osjetiti izravno na računima za hranu. Europska unija želi spriječiti da se pesticidi zabranjeni europskim poljoprivrednicima na tržište vraćaju kroz uvezene proizvode. Ideja zvuči jednostavno i pravedno. Problem je što bi cijena takve odluke mogla postati vidljiva već za doručkom.
Kava, sok od naranče ili borovnice mogli bi postati skuplji ako Europska unija provede plan kojim bi se u uvezenoj hrani zabranili čak i tragovi određenih pesticida čija uporaba više nije dopuštena europskim poljoprivrednicima.
Interna analiza Europske komisije, u koju je imao uvid Politico, pokazuje koliko bi posljedice u krajnjem scenariju mogle biti velike. Kada se proizvođači izvan EU-a uopće ne bi prilagodili novim pravilima, uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda mogao bi pasti za 41 posto. Cijena kave u tom bi modelu mogla porasti čak 332 posto, a agruma 82 posto.
To nisu prognoze budućih cijena. Riječ je o hipotetskom scenariju koji pokazuje što bi se moglo dogoditi kada strani dobavljači ne bi promijenili način proizvodnje. Mnogo je vjerojatnije da bi se barem dio njih prilagodio.
Ali i blaži scenariji otvaraju pitanje koje Bruxelles ne može izbjeći: koliko će izjednačavanje uvjeta za europske poljoprivrednike na kraju koštati europske potrošače?
Pesticid zabranjen poljoprivredniku, ali ne nužno i na uvezenom proizvodu
U središtu problema nalazi se neobična situacija na jedinstvenom europskom tržištu.
Određeni pesticid može biti zabranjen za uporabu poljoprivredniku u Francuskoj, Italiji ili Španjolskoj. Istodobno se proizvod iz treće zemlje na kojem postoje njegovi ostaci može prodavati u EU ako količina ne prelazi dopuštenu maksimalnu razinu ostataka, poznatu kao MRL.
To ne znači da je takva hrana prema sadašnjim europskim pravilima nesigurna. Postojeće granice prolaze procjenu sigurnosti, a proizvodi koji ih ne zadovoljavaju ne bi smjeli završiti na tržištu.
Problem je prije svega u nejednakim uvjetima proizvodnje.
Europski poljoprivrednik nakon zabrane mora pronaći alternativu, promijeniti način zaštite usjeva ili prihvatiti veće troškove i moguće niže prinose. Njegov konkurent izvan EU-a isti pesticid možda još uvijek smije koristiti.
A obojica na kraju prodaju proizvod europskom kupcu.
Upravo to europski poljoprivrednici već dugo smatraju nepravednim.
Zabrana pesticida u EU mijenja pravila za uvoz
Europska komisija zato razmatra stroži pristup. Najopasnije aktivne tvari koje su u EU zabranjene zbog zdravstvenih ili okolišnih razloga više se ne bi tolerirale ni u tragovima na određenim uvezenim proizvodima.
Drugim riječima, dio europskih standarda više se ne bi odnosio samo na proizvod koji završava na polici nego i na način na koji je proizveden.
Politički trenutak za takvu promjenu nije slučajan.
Europski poljoprivrednici posljednjih su godina prosvjedovali zbog troškova, regulacije i konkurencije iz zemalja koje nemaju jednake proizvodne standarde. Dodatni pritisak stvorio je trgovinski sporazum EU-a s Mercosurom i strah od jače konkurencije poljoprivrednih proizvođača iz Južne Amerike.
Stroža pravila za uvoz zato su postala i svojevrsni odgovor Bruxellesa poljoprivrednicima koji pitaju: ako mi nešto ne smijemo koristiti, zašto smiju oni koji prodaju na našem tržištu?
Problem počinje kada manje robe stigne u Europu
S ekonomskog stajališta odgovor nije jednostavan.
Ako strani proizvođači mogu relativno lako zamijeniti zabranjene pesticide, posljedice mogu biti ograničene. Ako je zamjena skuplja ili smanjuje prinose, dio troška prenijet će se na cijene.
Ako se neki proizvođači uopće ne mogu prilagoditi, dio robe mogao bi nestati s europskog tržišta.
Tu dolazimo do kave.
Europa je izrazito ovisna o uvozu kave i ne može jednostavno nadoknaditi manjak povećanjem domaće proizvodnje. Zato je upravo ona u ekstremnom scenariju interne analize Komisije među proizvodima s najvećim potencijalnim rastom cijene.
Slično vrijedi za dio agruma, tropskog voća i druge proizvode za koje Europa ovisi o dobavljačima iz toplijih dijelova svijeta.
Posljedice se pritom ne moraju zaustaviti na policama s voćem i kavom. Ako nova pravila pogode uvoz sirovina za stočnu hranu, veći troškovi mogu se prenijeti na proizvodnju mesa, mlijeka i drugih prehrambenih proizvoda.
Francuska nije čekala ostatak Europe
Francuska je već pokazala kako bi stroži pristup mogao izgledati.
Početkom 2026. uvela je privremenu zabranu uvoza određenih prehrambenih proizvoda iz trećih zemalja ako sadrže mjerljive ostatke nekoliko pesticida zabranjenih u EU.
Među njima su aktivne tvari poput mankozeba, karbendazima i glufosinata.
Francuska je jedan od najvećih zagovornika tzv. zrcalnih mjera kojima bi se od stranih proizvođača tražilo poštovanje standarda usporedivih s onima koji vrijede za europske poljoprivrednike.
Takav pristup posebno odgovara zemlji s velikim i politički utjecajnim poljoprivrednim sektorom.
No ono što europski poljoprivrednik vidi kao poštenu konkurenciju, njegov konkurent izvan Europe može vidjeti kao nešto sasvim drugo.
Standard sigurnosti ili trgovinska barijera?
Proizvođači iz trećih zemalja upozoravaju da klimatski i proizvodni uvjeti nisu jednaki u svim dijelovima svijeta.
Poljoprivrednik u Maroku, Brazilu ili Hondurasu susreće se s drukčijim štetnicima, temperaturama i bolestima biljaka od proizvođača u sjevernoj Europi. Zamjena određenog pesticida zato negdje može biti jednostavna, a drugdje vrlo skupa ili praktično nemoguća.
Predsjednik marokanske udruge proizvođača crvenog voća Amine Bennani problem je za Politico sažeo kroz izbor između dostupnosti proizvoda tijekom cijele godine po prihvatljivoj cijeni i ograničenije, skuplje ponude.
Za proizvođače poput njega ono što Bruxelles naziva usklađivanjem standarda lako može postati trgovinska prepreka.
Slične primjedbe dolaze i iz drugih velikih poljoprivrednih izvoznika.
Australija, Kanada, Paragvaj i SAD već su kroz Svjetsku trgovinsku organizaciju upozoravali na važnost međunarodnih standarda za ostatke pesticida i nesmetanu trgovinu hranom.
Ako EU ode predaleko, rasprava o sigurnosti hrane mogla bi se zato pretvoriti i u novi trgovinski spor.
Najteži dio tek slijedi
Europska komisija još nije zaključila konačan popis pesticida na koje bi se primjenjivala najstroža pravila.
Prema internoj analizi koju prenosi Politico, razmatra se 18 aktivnih tvari, a potencijalne posljedice mogle bi obuhvatiti 235 vrsta prehrambenih proizvoda iz 86 zemalja.
Upravo će opseg konačne liste biti presudan.
Što više proizvoda i dobavljača bude obuhvaćeno, veći je rizik poremećaja u trgovini. Što pravila budu blaža, slabiji će biti odgovor na zahtjev europskih poljoprivrednika da konkurenti poštuju usporedive standarde.
Bruxelles tako pokušava pomiriti tri cilja koja se teško mogu ostvariti istodobno: visoke europske standarde, konkurentnu domaću poljoprivredu i pristupačne cijene hrane.
Odustane li od strožih pravila, poljoprivrednici će ponovno pitati zašto moraju proizvoditi prema standardima koji ne vrijede za njihove konkurente.
Uvede li ih bez dovoljno vremena i prostora za prilagodbu, dio troška mogao bi završiti kod potrošača.
Zato ova rasprava nije samo priča o pesticidima.
To je pitanje koliko smo spremni platiti za ista pravila na europskom tržištu – i tko će taj račun na kraju stvarno platiti.
