Kineski dužnosnici sve oštrijom retorikom upozoravaju na negativne posljedice cjenovnih ratova među domaćim proizvođačima. To potiče nagađanja da bi Peking uskoro mogao krenuti u smanjenje industrijskih kapaciteta kako bi se suprotstavio deflaciji koja ugrožava rast.
Kineske reforme i izazovi gospodarskog rasta
Ranije ovog mjeseca čelnici Komunističke partije Kine najavili su jačanje regulative protiv agresivnog snižavanja cijena. U prvim danima srpnja, državni mediji objavili su nekoliko oštrih komentara u kojima ističu da prekomjerna konkurencija ugrožava gospodarsku stabilnost.
Ovakva retorika podsjeća na ranije reforme kada je Kina smanjila proizvodnju čelika, cementa i stakla. Te su mjere pomogle u zaustavljanju deflatornog razdoblja koje je trajalo više od četiri godine.
Ipak, trenutna situacija je znatno složenija, upozoravaju ekonomisti. Smanjenje kapaciteta moglo bi izazvati pad zaposlenosti i usporiti gospodarski rast. Dodatno, trgovinske napetosti s SAD-om pogoršavaju situaciju, potičući daljnje cjenovne ratove i pritiske na zaradu.
Današnje okolnosti razlikuju se od onih prije deset godina. Kinesko gospodarstvo danas karakterizira viši udio privatnog vlasništva, nedovoljno usklađeni poticaji i manjak sektora koji bi mogli preuzeti višak radne snage.
Zaposlenost ostaje ključni faktor za očuvanje društvene stabilnosti, no već se bilježe otpuštanja i smanjenja plaća, čak i u državnim tvrtkama. Nezaposlenost mladih dosegnula je visokih 14,5 posto.
He-Ling Shi, profesor ekonomije sa Sveučilišta Monash, tvrdi da je ovaj krug reformi puno zahtjevniji od onog iz 2015. godine. Ako planovi ne uspiju, to bi moglo ugroziti ukupni gospodarski rast Kine.
Pekingova oprezna strategija i lokalni otpori reformama
Zbog toga se očekuje da će Peking poduzimati oprezne i postupne mjere, pažljivo prateći njihove učinke na širu ekonomiju. U fokusu su industrije koje su do nedavno bile simboli novog rasta – automobili, baterije i solarni paneli.
Njihov brzi rast počeo je nakon 2020. godine, kad su se sredstva iz građevinskog sektora preusmjerila prema tehnološkoj proizvodnji. Danas, međutim, većina sektora radi ispod optimalne iskorištenosti kapaciteta od 80 posto.
Za takvo stanje najčešće se krivi slaba domaća potrošnja i model rasta koji favorizira proizvođače, a ne krajnje potrošače. Zapadne zemlje redovno kritiziraju kineski izvoz jeftine robe, koji prijeti njihovim lokalnim industrijama.
Iako proizvođači u Kini dobivaju značajne državne potpore, većina ih je u privatnom vlasništvu, što otežava direktnu intervenciju države. Za razliku od ranijih reformi, sada bi se morali koristiti kompleksniji mehanizmi, poput ograničavanja subvencija i pristupa povlasticama.
No, lokalne vlasti često imaju suprotne ciljeve. Njima je prioritet privlačenje investicija i otvaranje radnih mjesta kroz razvoj industrijskih zona. To stvara otpor prema mjerama koje bi rezale kapacitete i smanjile zaposlenost.
Yan Se sa Sveučilišta u Pekingu smatra da će zbog tog otpora proces reformi biti dugotrajan i težak. Po njegovom mišljenju, povećanje potražnje bilo bi učinkovitije rješenje od ograničenja ponude.
DeflacijaDeflacija je pojava suprotna inflaciji, a označava pad opć..., gubitak radnih mjesta i urbani razvoj
Proizvodne cijene u Kini padaju već 33 mjeseca zaredom. Peking je suočen s dilemom: ili brzi pad uz gubitak radnih mjesta, ili dugotrajna deflacija koja postupno nagriza ekonomiju.
Prema procjenama Macquariea, prošle reforme su ukinule desetke milijuna radnih mjesta. Tada je Kina pokrenula veliki investicijski ciklus u obnovu urbanih područja, koji je pomogao radnicima u tranziciji.
Danas je situacija drugačija. Industrijska proizvodnja je manje radno intenzivna, pa se gubitak radnih mjesta teško može nadoknaditi. Ostali sektori ekonomije također pate od slabe potražnje, što smanjuje njihovu sposobnost apsorpcije otpuštenih radnika.
Financije ističu da se ponovno govori o ulaganjima u urbani razvoj, ali s manje entuzijazma nego prije. Takva ulaganja, iako korisna, ne mogu zamijeniti gubitke u industriji.
John Lam iz banke UBS zaključuje da nekretninski sektor više ne može biti rješenje, kao što je bio ranije. Njegovo mišljenje je da vlasti sada pravilno izbjegavaju oslanjanje na taj sektor kako bi ublažile posljedice reformi.
Kina se danas nalazi pred izazovom koji zahtijeva pažljivo balansiranje između gospodarskih ciljeva i socijalne stabilnosti. Ishod će oblikovati ne samo unutarnju ekonomiju, već i odnose na globalnoj razini.
