Njemačka mirovinska reforma odgovor je na jedan od najvećih gospodarskih izazova zemlje – ubrzano starenje stanovništva i sve veći pritisak na javne financije. Vladina komisija predlaže najveće promjene u mirovinskom sustavu u posljednjih nekoliko desetljeća, uključujući novi investicijski fond, dulji radni vijek i ukidanje mogućnosti umirovljenja sa 63 godine bez umanjenja primanja.
Reforma dolazi u trenutku kada demografski pritisak ubrzano raste. Do 2040. godine čak 13,3 milijuna zaposlenih prijeći će zakonsku dob za umirovljenje od 67 godina. To odgovara gotovo 30 posto današnje radno aktivne populacije i otvara pitanje tko će financirati mirovine kada broj umirovljenika počne nadmašivati broj zaposlenih.
Za razliku od mnogih europskih zemalja, Njemačka se i dalje snažno oslanja na sustav u kojem sadašnji radnici financiraju sadašnje umirovljenike. Takav model desetljećima je funkcionirao zahvaljujući velikom broju zaposlenih i snažnoj industriji. Danas se obje pretpostavke mijenjaju. Stanovništvo stari, a industrijski model koji je desetljećima bio motor njemačkog gospodarstva prolazi kroz duboku transformaciju.
Njemačka mirovinska reforma uvodi švedski model štednje
Središnji dio reforme je stvaranje kapitaliziranog mirovinskog fonda. Obvezne uplate zaposlenika i poslodavaca ulagale bi se na financijskim tržištima kako bi dio budućih mirovina dolazio iz prinosa na ulaganja, a ne isključivo iz doprinosa novih radnika.
Komisija istodobno predlaže da se dob za odlazak u mirovinu postupno povezuje s očekivanim životnim vijekom, koji bi do kraja stoljeća mogao dosegnuti oko 70 godina. Time bi se postupno smanjio pritisak na javne financije, ali bi zaposlenici ostajali dulje na tržištu rada.
Reforma neće odmah riješiti problem
Ekonomisti upozoravaju da će koristi biti vidljive tek kroz dulje razdoblje. Joachim Ragnitz iz instituta Ifo smatra da će mlađe generacije tijekom prijelaznog razdoblja i dalje nositi najveći dio financijskog tereta jer će se postojeći sustav financirati paralelno s novim.
Slično upozorava i Carsten Brzeski iz ING-a, koji ocjenjuje da će reforma samo postupno mijenjati odnos između generacija. Sustav u kojem sadašnji zaposlenici financiraju sadašnje umirovljenike neće nestati, nego će ostati ključni dio njemačkog modela.
Generacija koja plaća više, a dobiva manje
Rasprava o mirovinama u Njemačkoj zapravo je rasprava o tome koliko je mlađim generacijama postalo teže stvarati financijsku sigurnost.
Generacija baby boomera gradila je karijere u razdoblju stabilnog industrijskog rasta, niže nezaposlenosti i znatno pristupačnijeg stanovanja. Današnji mladi ulaze na tržište rada nakon globalne financijske krize, pandemije, energetske krize i višegodišnjeg usporavanja njemačkog gospodarstva.
To se vidi i u prihodima. Sredinom 1990-ih kućanstva u dobi od 25 do 34 godine raspolagala su nešto većim raspoloživim dohotkom od kućanstava u dobi od 55 do 64 godine. Danas je odnos obrnut. Prema najnovijim podacima OECD-a, starija dobna skupina raspolaže oko 12 posto većim dohotkom.
Stan postaje najveća prepreka stvaranju bogatstva
Razlika nije samo u prihodima nego i u imovini. Njemačka ima najnižu stopu vlasništva nad nekretninama u Europi – oko 47 posto. Među građanima u tridesetim godinama vlasništvo nad stanovima i kućama palo je s 41 na 32 posto tijekom posljednja tri desetljeća.
Visoke cijene nekretnina i spor rast plaća znače da sve veći broj mladih ostaje podstanar. Time gube i najvažniji način stvaranja osobnog bogatstva koji je prethodnim generacijama bio znatno dostupniji.
Ekonomist Sebastian Koenigs iz OECD-a upozorava da bi se razlike u budućnosti mogle produbljivati. Mladi koji naslijede nekretninu ili dobiju pomoć obitelji imat će znatno bolju početnu poziciju od onih koji se oslanjaju isključivo na vlastitu plaću.
Što ova reforma zapravo mijenja
Njemačka mirovinska reforma nije samo pokušaj stabilizacije mirovinskog sustava. Ona pokazuje kako će se najveće europsko gospodarstvo prilagođavati starenju stanovništva i sve većem pritisku na javne financije.
Za kompanije to znači dulji ostanak zaposlenika na tržištu rada i potrebu prilagodbe upravljanja starijom radnom snagom. Za investitore otvara prostor za razvoj većih institucionalnih fondova. Istodobno, za europske vlade njemački prijedlog mogao bi postati model koji će prije ili kasnije morati razmotriti i druge zemlje suočene sa starenjem stanovništva.
