Digitalni euro nije samo novo sredstvo plaćanja. Europa njime želi vratiti kontrolu nad novcem
Digitalni euro mogao bi postati jedan od najvažnijih financijskih projekata Europske unije u posljednjih nekoliko desetljeća. Na prvi pogled riječ je o novom načinu plaćanja. U stvarnosti, riječ je o pokušaju Europe da smanji ovisnost o američkim financijskim i tehnološkim divovima te izgradi vlastitu digitalnu infrastrukturu za budućnost.
Projekt ovoga tjedna ulazi u novu fazu. Zastupnici Europskog parlamenta trebali bi glasati o pravilima potrebnima za uvođenje digitalnog eura, čime bi se otvorio put prema jednom od najambicioznijih monetarnih projekata od uvođenja zajedničke valute.
Ako europske institucije postignu dogovor do kraja godine, pilot-program mogao bi započeti 2027., dok bi digitalni euro građanima mogao postati dostupan 2029. godine.
Zašto Europa želi vlastiti digitalni novac
Rasprava o digitalnom euru često se vodi kroz tehnologiju, aplikacije i mobilna plaćanja. No stvarni motiv nalazi se u geopolitičkoj i gospodarskoj sferi.
Gotovo dvije trećine kartičnih plaćanja u eurozoni danas obrađuju neeuropske kompanije, prije svega Visa i Mastercard. Kada građani plaćaju putem Apple Paya ili Google Paya, europska gospodarstva također ovise o infrastrukturi koju kontroliraju američke tehnološke kompanije.
Za Bruxelles to nije samo tržišno pitanje.
Platni sustavi postali su dio strateške infrastrukture, jednako važni kao energetika, telekomunikacije ili podatkovne mreže. Tko kontrolira tokove novca, kontrolira i značajan dio gospodarskog sustava.
Zbog toga europske institucije posljednjih godina sve više govore o financijskoj suverenosti i potrebi da Europa razvije vlastita rješenja.
Digitalni euro nije isto što i novac na računu
Mnogi građani pogrešno pretpostavljaju da bi digitalni euro bio tek nova verzija internetskog bankarstva.
Razlika je značajna.
Kada danas koristimo karticu ili mobilni novčanik, trošimo novac koji se nalazi na bankovnom računu. Digitalni euro bio bi pohranjen u zasebnom digitalnom novčaniku koji bi funkcionirao kao elektronički oblik gotovine.
Korisnici bi otvorili račun kod banke ili druge ovlaštene institucije, primjerice pošte, te na njega prebacivali sredstva s postojećeg računa ili ih uplaćivali u gotovini.
Nakon toga mogli bi plaćati u trgovinama, na internetu ili izravno drugim osobama putem aplikacije, kartice ili mobilnog uređaja.
Jedan digitalni euro uvijek bi vrijedio jednako kao jedan fizički euro.
ESB želi dodatnu opciju, a ne zamjenu za gotovinu
Europska središnja banka naglašava da digitalni euro nije zamišljen kao zamjena za gotovinu.
To je važna poruka jer dio građana strahuje da bi države jednog dana mogle potpuno ukinuti papirnati novac.
Prema trenutačnom modelu, gotovina ostaje sastavni dio monetarnog sustava, dok bi digitalni euro predstavljao dodatnu mogućnost plaćanja.
Takav pristup odražava promjene u navikama potrošača. Sve više transakcija odvija se digitalno, dok broj gotovinskih plaćanja postupno pada u većini europskih država.
Europske institucije žele osigurati da se taj prijelaz odvija pod europskom kontrolom.
Banke vide rizik za vlastiti poslovni model
Dok Bruxelles projekt vidi kao stratešku investiciju, dio bankarskog sektora promatra ga znatno opreznije.
Europska bankarska federacija procjenjuje da bi prilagodba sustava digitalnom euru mogla stajati oko 18 milijardi eura, dok Europska središnja banka procjenjuje trošak između četiri i 5,8 milijardi eura.
No financijski trošak nije jedina briga.
Banke strahuju da bi građani mogli dio štednje premjestiti iz tradicionalnih depozita u digitalne eure. Time bi se smanjili izvori financiranja na kojima počiva velik dio bankarskog poslovanja.
Takav scenarij posebno zabrinjava u razdobljima financijske nestabilnosti kada građani često traže najsigurnije mjesto za svoj novac.
ESB tvrdi da je sustav dizajniran upravo kako bi spriječio masovno prebacivanje depozita i zaštitio financijsku stabilnost.
Sukob oko budućnosti europskih plaćanja
Dio europskih banaka upozorava i na još jedan problem.
Posljednjih godina razvijaju vlastita paneuropska platna rješenja poput sustava Wero, koji bi trebao postati europski odgovor na američke kartične mreže.
Pojava digitalnog eura otvara pitanje hoće li dva sustava surađivati ili međusobno konkurirati.
Za poslovnu zajednicu to nije nevažna rasprava. Buduća struktura platnog tržišta utjecat će na troškove transakcija, konkurenciju među pružateljima usluga i razvoj fintechAko želimo nekome na jednostavan način objasniti što je f... sektora diljem Europe.
Zašto digitalni euro nije samo financijski projekt
Rasprava o digitalnom euru zapravo nije rasprava o aplikacijama ili načinu plaćanja.
Radi se o mnogo širem pitanju.
Tko će u sljedećem desetljeću kontrolirati infrastrukturu svakodnevnih digitalnih transakcija u Europi?
Ako Europska unija uspije razviti vlastiti digitalni platni sustav, smanjit će ovisnost o vanjskim pružateljima usluga i povećati kontrolu nad ključnim dijelom gospodarstva.
Ako ne uspije, europski građani i kompanije nastavit će se oslanjati na infrastrukturu koju u velikoj mjeri kontroliraju američke financijske i tehnološke kompanije.
Zbog toga digitalni euro nije samo financijski projekt. On je test europske sposobnosti da u sve konkurentnijem globalnom okruženju zadrži gospodarsku autonomiju i kontrolu nad vlastitim tržištem.
