Prije četiri stoljeća, u Japanu je izveden ambiciozan projekt preusmjeravanja rijeke Tone, poznat kao Tone River Eastward Diversion Project (TREDP). Do danas se vjerovalo da je svrha projekta bila isključivo obrana od poplava u Edou, današnjem Tokiju. Međutim, novo istraživanje hrvatskog znanstvenika dr. sc. Joška Trošlja s Instituta Ruđer Bošković i japanskog stručnjaka za hidrologiju dr. sc. Naote Hanasakija otkriva da je glavni cilj bio unapređenje unutarnje plovidbe i razvoj trgovine.
Inženjerska rješenja Edo razdoblja
U 17. stoljeću, bez modernih tehnologija, japanski inženjeri osmislili su složen sustav kanala i preusmjerenih tokova kako bi povećali količinu vode u dijelovima rijeke koji su prije bili gotovo neplovni. Tadašnja rijeka Tone prirodno je tekla prema jugu i ulijevala se u Tokijski zaljev, no sustavom kanala dio toka preusmjeren je prema istoku i Tihom oceanu. Projekt je trajao desetljećima, a njegovi učinci trajno su promijenili geografski i gospodarski izgled regije Kantō.
Znanstvenici su koristili računalni hidrološki model H08 za rekonstrukciju šest faza rijeke Tone između 1593. i 1666. godine. Simulacije su pokazale kako je projekt povećao količinu vode dostupnu za plovidbu tijekom cijele godine, uključujući sušna razdoblja. Konkretno, na mjernom mjestu Toride, protok vode u sušnim razdobljima porastao je s 11 na 131 kubični metar u sekundi, dok je u vodnim razdobljima rastao s 121 na 1254 kubična metra u sekundi.
Računalne simulacije i analiza plovnosti
Rezultati jasno pokazuju da je projekt omogućio stabilnu plovidbu, razvoj riječnih luka i povezivanje udaljenih područja s glavnim trgovačkim rutama. Japanski inženjeri Edo razdoblja tako su planirali funkcionalnu i ekonomički značajnu riječnu mrežu, unatoč ograničenoj tehnologiji tog vremena. Ovaj primjer naglašava kako promišljeno upravljanje vodama može podupirati i ekonomski razvoj i otpornost zajednica.
Današnje promjene klime, nestašica pitke vode i sve veći pritisci na okoliš ističu važnost učenja iz povijesnih iskustava. Kombinacija digitalne tehnologije i povijesnih podataka omogućuje bolje razumijevanje starih rješenja i njihovu primjenu u modernim strategijama upravljanja vodnim resursima. Primjeri poput TREDP-a pokazuju kako se kroz planiranje i inovaciju može stvoriti održiv i funkcionalan sustav.
Kako piše Zimo, istraživanje pokazuje da digitalne simulacije mogu potvrditi povijesne hipoteze i pružiti smjernice za budućnost. Stara rješenja poput projekta preusmjeravanja rijeke Tone i danas mogu poslužiti kao inspiracija za pametnije, održivije i otpornije upravljanje rijekama i vodnim resursima.
