U suvremenim radnim okruženjima sve je prisutniji fenomen zaposlenika koji se pretvaraju da rade. Ovakvo ponašanje sve češće dobiva različite nazive poput fiktivnog rada, radne fasade ili ghostworkinga. U osnovi, riječ je o situaciji u kojoj zaposlenici stvaraju privid zauzetosti, iako zapravo ne obavljaju konkretan posao.
Širenje fenomena simulacije rada i njegovi uzroci u modernim radnim okruženjima
Zanimanje za ovaj fenomen poraslo je nakon rezultata novog istraživanja koje je provela platforma Resume Now. Riječ je o servisu za izradu životopisa uz pomoć umjetne inteligencije. Prema njihovom izvješću, čak 58 posto zaposlenika redovito simulira rad, dok dodatnih 34 posto to radi povremeno. Dakle, gotovo devet od deset zaposlenika priznaje da barem povremeno glumi radnu aktivnost.
Primjeri su raznoliki i svima poznati iz svakodnevice. Neki šetaju uredom s bilježnicom da izgledaju kao da nešto važno rade. Drugi bezrazložno tipkaju po tipkovnici, dok treći glume razgovore na telefonu. Dio njih čak zakazuje nepostojeće sastanke kako bi izbjegli stvarne obaveze. Kreativnost u zabušavanju očito ne poznaje granice.
Ovi rezultati upućuju na duboko ukorijenjen problem u kulturi rada. Pokazuju i sve veću udaljenost zaposlenika od svrhe posla koji obavljaju. Pritom se javljaju sličnosti s nedavnim Gallupovim istraživanjem o angažmanu zaposlenika u Sjevernoj Americi. Prema njihovim podacima, angažman radnika u padu je, osobito među menadžerima, što je dodatno zabrinjavajuće.
Rad na daljinu, nadzor i iluzija kontrole
Poseban naglasak stavljen je na razliku između rada u uredu i rada na daljinu. Gotovo polovica ispitanika priznaje da više vremena gubi kod kuće, dok trećina više vremena gubi u uredu. Ovdje se ne radi nužno o tome gdje ljudi rade, već kako se osjećaju dok rade. Ključni faktor je osjećaj nadzora i prisile, a ne stvarna učinkovitost radnog mjesta.
Stručnjaci ovaj obrazac nazivaju performativnim radom – situacijom u kojoj zaposlenici troše više energije na privid nego na sadržaj. Umjesto povjerenja i motivacije, mnoge tvrtke njeguju kulturu nadzora, što dugoročno vodi u sve slabiji angažman.
Ovakvi rezultati zanimljivo se nadovezuju na recentne zahtjeve tvrtki da se zaposlenici vrate u urede. Takvi potezi često se pravdaju potrebom za većom učinkovitošću i boljim timskim radom. No stvarnost pokazuje drugačiju sliku – povratak u ured često je pokušaj menadžera da ponovno uspostave kontrolu.
Dublji problemi organizacijske kulture i novi pristupi rada generacije Z
Prema istraživanju Resume Now, ta kontrola je iluzorna. Minimalno angažirani zaposlenici lako će stvoriti privid rada, neovisno o mjestu rada. Ured, dakle, ne garantira veću produktivnost, već samo drugačiji oblik glume.
Osim očitog financijskog gubitka, ovakav oblik ponašanja signal je dublje disfunkcije unutar organizacija. Kada zaposlenici osjete potrebu da glume da rade, to je pokazatelj nedostatka identifikacije s poslom i vrijednostima tvrtke. Kultura koja potiče prisutnost umjesto svrhe i povjerenja ne potiče pravu produktivnost.
Ovo posebno dolazi do izražaja kod mlađih generacija, osobito pripadnika generacije Z. Mnogi među njima odbacuju tradicionalne oblike rada i traže fleksibilnost, autonomiju i svrhu. Dio njih namjerno izbjegava rukovodeće pozicije, podržavajući principe ne-hijerarhijskog upravljanja (unbossing). Takav pristup odražava želju za radnim okruženjem bez kontrole odozgo, u kojem prevladava suradnja, a ne zapovijedanje.
Kao što navodi Bonitet, ovi trendovi ne bi se trebali ignorirati. Organizacije koje žele dugoročno uspjeti moraju preispitati način na koji vrednuju rad svojih zaposlenika. Umjesto brojanja radnih sati, fokus bi trebao biti na ishodima, angažmanu i osjećaju pripadnosti. Simulacija rada simptom je sustava koji ne funkcionira kako treba, a ignoriranje tog simptoma nosi visoku cijenu.
Zato je važno da se pri zapošljavanju i procjeni učinka zaposlenika u obzir uzmu i ovi dublji obrasci ponašanja. Prava produktivnost dolazi iz povjerenja i smisla, a ne iz nadzora i kontrole.
