Najnovija analiza organizacije Oxfam otkriva duboku neravnotežu u raspodjeli bogatstva na globalnoj razini. Prema podacima objavljenima ovoga tjedna, iznos neoporezovanog bogatstva skrivenog u offshore poreznim oazama od strane najbogatijih 0,1% ljudi premašuje ukupnu imovinu 4,1 milijarde najsiromašnijih stanovnika svijeta.
Ovaj podatak ne predstavlja samo statistički paradoks, već i ozbiljan izazov za globalni financijski sustav i porezne politike država.
Desetljeće nakon Panamskih dokumenata: sustav ostaje isti
Unatoč brojnim aferama i regulatornim pokušajima, deset godina nakon Panamski dokumenti, globalni financijski sustav i dalje omogućuje premještanje ogromnih iznosa kapitala izvan dosega poreznih vlasti.
Prema izvješću, ukupno oko 3,55 bilijuna dolara privatnog bogatstva ostaje neprijavljeno i neoporezovano na offshore računima.
Za usporedbu, taj iznos gotovo odgovara veličini cjelokupnog gospodarstva Ujedinjeno Kraljevstvo i višestruko nadmašuje ekonomije najsiromašnijih zemalja svijeta.
Koncentracija bogatstva: mali broj ljudi, ogroman kapital
Struktura offshore bogatstva dodatno naglašava razmjere nejednakosti. Najbogatijih 0,1% kontrolira čak 80% ukupnih skrivenih sredstava, što iznosi oko 2,84 bilijuna dolara.
Takva koncentracija kapitala ukazuje na sustavni problem u globalnoj ekonomiji, gdje financijska moć omogućuje izbjegavanje obveza koje vrijede za većinu stanovništva.
“Oceani bogatstva” i sustav nekažnjivosti
U razgovoru za Euronews, Christian Hallum iz Oxfama upozorio je na razmjere problema, istaknuvši da ultrabogati i dalje akumuliraju “oceane bogatstva”.
Naglasio je kako se pritom ne radi samo o tehničkim aspektima financijskog upravljanja:
“To nije samo stvar pametnog računovodstva, već i moći i nekažnjivosti.”
Hallum dodatno upozorava da ultrabogati imaju pristup sofisticiranim alatima za izbjegavanje poreza:
“Ultrabogati pojedinci imaju sredstva za zapošljavanje upravitelja bogatstvom i računovođa koji smišljaju sve maštovitije ideje o tome kako utajiti poreze.”
Rast offshore bogatstva i ograničeni učinci regulacije
Ukupno financijsko bogatstvo u inozemstvu procjenjuje se na 13,25 bilijuna dolara, što čini oko 12,5% globalnog BDP-a.
Iako se udio neoporezovanog dijela stabilizirao na približno 3,2%, apsolutni iznosi i dalje ostaju izuzetno visoki, što potvrđuje ograničen doseg dosadašnjih regulatornih mjera.
Pozivi na porez na bogatstvo i veću transparentnost
Oxfam poziva vlade, posebno članice G7, da uvedu progresivne poreze na bogatstvo ultrabogatih kako bi se nadoknadili izgubljeni javni prihodi.
Prema njihovim procjenama, takve mjere mogle bi:
- smanjiti globalnu nejednakost
- financirati borbu protiv siromaštva
- ubrzati zelenu tranziciju
- ojačati javnu infrastrukturu
Hallum zaključuje:
“Ako zaista želimo ozbiljno shvatiti zaustavljanje ovog poslovnog modela, moramo povećati financijsku transparentnost, ali također moramo početi rješavati ekstremnu nejednakost koja potiče potražnju za uslugama koje nude porezne oaze. Zato nam je potreban porez na bogatstvo za ultrabogate.”
Sustav koji produbljuje nejednakost
Podaci iz izvješća jasno pokazuju da offshore financijski sustav više nije samo sporedni fenomen globalne ekonomije, već njezin ključni mehanizam koncentracije bogatstva.
U svijetu u kojem mali broj pojedinaca kontrolira resurse usporedive s ekonomijama država, nejednakost prestaje biti isključivo ekonomsko pitanje i postaje pitanje političke moći, društvene stabilnosti i dugoročne održivosti sustava.
Problem, međutim, ne leži samo u izbjegavanju poreza, već u strukturi globalnog financijskog poretka koji takvo ponašanje omogućuje – i često potiče.
Ako se postojeći trendovi nastave, jaz između najbogatijih i ostatka svijeta neće se samo produbljivati, već će redefinirati odnose moći u globalnoj ekonomiji.
Zato ključno pitanje više nije treba li sustav mijenjati – već koliko dugo si svijet može priuštiti da to ne učini.
