Stellantis se suočava s problemom koji sve više pritišće europsku autoindustriju — prevelik proizvodni kapacitet u odnosu na realnu potražnju.
Rješenje koje razmatra nije klasično rezanje troškova. Umjesto zatvaranja, kompanija traži način kako svoje pogone učiniti korisnima — čak i ako to znači otvaranje vrata konkurenciji.
Prema informacijama koje prenosi Bloomberg, Stellantis razmatra prodaju ili partnerstva s kineskim proizvođačima za četiri tvornice u Europi.
Tvornice na stolu
Riječ je o pogonima u Renu, Madridu i Cassinu, kao i jednoj lokaciji u Njemačkoj.
Prema izvorima upućenima u razgovore, kompanija je već započela pregovore s potencijalnim partnerima. Među zainteresiranima se spominje i kineski proizvođač Dongfeng Motor, čija je delegacija već obišla nekoliko lokacija u Europi.
Ovakvi posjeti rijetko su simbolični — obično znače da su razgovori ušli u konkretnu fazu.
Model suradnje: prostor za tehnologiju
U središtu pregovora nije nužno prodaja, nego model dijeljenja kapaciteta.
Ideja je jednostavna:
Stellantis bi kineskim kompanijama ustupio dio proizvodnih kapaciteta kako bi tvornice radile punim intenzitetom, dok bi zauzvrat dobio pristup naprednijoj tehnologiji — posebno u segmentu električnih vozila.
To je pragmatičan potez.
Europski proizvođači imaju infrastrukturu, ali zaostaju u brzini razvoja EV tehnologije. Kineske kompanije imaju tehnologiju i niže troškove, ali traže pristup tržištu.
Interes se poklapa.
Odluka još nije donesena
Izvori bliski pregovorima naglašavaju da konačna odluka još nije donesena i da su sve opcije otvorene — od prodaje do različitih oblika partnerstva.
Paralelno s tim, Stellantis već radi na prilagodbi svoje proizvodne mreže. Jedna od konkretnih odluka je gašenje proizvodnje automobila u tvornici u blizini Pariza nakon 2028. godine.
To pokazuje da kompanija ne čeka konačan ishod pregovora — već aktivno smanjuje višak kapaciteta.
Industrijska odluka s političkom težinom
Ovakav potez ne može se promatrati samo kroz ekonomsku prizmu.
Mogućnost da europske tvornice preuzmu ili koriste kineske kompanije otvara niz političkih pitanja, posebno u Francuskoj gdje se približavaju predsjednički izbori.
Industrijska politika, zapošljavanje i tehnološki suverenitet postaju dio iste rasprave.
I upravo tu ova priča izlazi iz okvira poslovne strategije i ulazi u širi kontekst odnosa Europe i Kine.
Fleksibilnost umjesto zatvaranja
Stellantis traži način kako izbjeći najskuplju opciju — neiskorištene tvornice.
Umjesto gašenja, razmatra modele koji omogućuju da infrastruktura ostane aktivna, čak i ako to znači dijeljenje s novim partnerima.
To je znak promjene u industriji.
Autoindustrija više ne funkcionira kao zatvoreni sustav velikih proizvođača. Sve više postaje mreža partnerstava u kojoj se tehnologija, proizvodnja i tržište preklapaju — često između konkurenata.
