Južna interkonekcija ponovno je u središtu domaće i regionalne energetske i političke rasprave nakon što je britanski The Guardian objavio veliku istragu o projektu vrijednom više od milijardu dolara i tvrtki povezanoj s krugom Donalda Trumpa.
Tekst otvara mnogo veće pitanje od samog plinovoda.
Radi se o tome:
- tko će kontrolirati energetsku budućnost Bosne i Hercegovine
- kako se mijenja američki utjecaj na Balkanu
- gdje završava geopolitika, a počinje privatni business
- i koliko BiH riskira ulaskom u projekt bez jasne transparentnosti.
Južna interkonekcija godinama je predstavljana kao strateški energetski projekt kojim bi se Bosna i Hercegovina povezala s LNG terminalom na Krku i smanjila ovisnost o ruskom plinu.
No, Guardianova istraga sada pokazuje da projekt ulazi u mnogo kompleksniju fazu — onu u kojoj se energetika, geopolitika i privatni interesi počinju opasno preklapati.
The Guardian otvara pitanje odnosa politike i privatnog interesa
U središtu priče nalazi se kompanija AAFS Infrastructure and Energy.
Prema pisanju The Guardiana, riječ je o relativno nepoznatoj tvrtki registriranoj u Sarajevu koja je blizu dobivanja koncesije za projekt vrijedan više od milijardu dolara.
Guardian navodi da njihova istraga pokazuje kako aktualna američka administracija “zamagljuje granicu između vođenja politike i bogaćenja vladajuće obitelji i ljudi oko nje”.
Posebnu pažnju izazvale su veze kompanije s ljudima bliskima Donaldu Trumpu.
Među njima su:
- Jesse Binnall, odvjetnik poznat po zastupanju Trumpa i njegova sina
- Joe Flynn, brat bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna
- Amer Bekan, lokalni partner i osnivač AAFS-a u BiH.
Guardian ističe da kompanija nema iskustva u projektima ovakvog opsega, ali ima ono što danas možda vrijedi više od iskustva — političke veze unutar Trumpova kruga.
Južna interkonekcija odavno nije samo energetski projekt
Projekt Južne interkonekcije ima mnogo šire značenje od same infrastrukture.
SAD već godinama podržava povezivanje Bosne i Hercegovine s LNG terminalom na Krku kako bi se smanjio ruski energetski utjecaj u jugoistočnoj Europi.
Za Bruxelles i Washington taj projekt predstavlja:
- energetsku diversifikaciju
- geopolitičko udaljavanje od Moskve
- veću stabilnost regije
- dugoročnu energetsku sigurnost.
Bosna i Hercegovina trenutno sav plin dobiva iz ruskog pravca, a Europska unija postavila je rok do 2027. za postupno napuštanje ruskog plina.
Zbog toga Južna interkonekcija više nije samo pitanje energetike.
Postaje pitanje:
- vanjske politike
- europskih integracija
- sigurnosti regije
- političkog utjecaja velikih sila.
Projekt bez natječaja otvara ozbiljna pitanja
Jedan od najosjetljivijih dijelova cijele priče odnosi se na način dodjele projekta.
Guardian podsjeća da je Federacija BiH u ožujku donijela zakon prema kojem će upravo AAFS biti izvođač radova na Južnoj interkonekciji — bez provedenog međunarodnog natječaja.
To je izazvalo ozbiljne reakcije dijela stručne javnosti.
Transparency International upozorio je da bi takva praksa u zemlji s visokom razinom korupcije mogla imati “katastrofalne posljedice” za provedbu strateških infrastrukturnih projekata.
Istodobno je, prema pisanju The Guardiana, veleposlanik Europske unije privatno upozorio domaće vlasti da bi promjene energetske politike bez konzultacija s Bruxellesom mogle ugroziti europske financijske i integracijske procese.
Drugim riječima, projekt već sada izaziva napetosti između:
- američkog utjecaja
- europske regulative
- domaćih političkih interesa.
Trumpov povratak mijenja i energetsku politiku Balkana
Guardianova istraga posebno naglašava da projekt uživa snažnu podršku američke administracije.
“Novo doba energetske sigurnosti započelo je na Zapadnom Balkanu”, objavilo je američko veleposlanstvo u Sarajevu na mreži X.
No kritičari upozoravaju da BiH možda samo mijenja jednog energetskog pokrovitelja drugim.
U tekstu se navodi da dio analitičara strahuje kako bi uključivanje politički povezanih privatnih kompanija moglo dodatno povećati ovisnost BiH o vanjskim centrima moći.
Posebno zabrinjava činjenica da detalji financijske konstrukcije projekta i očekivani povrati investitora nisu javno poznati.
Prema dokumentima u koje je Guardian imao uvid:
- plinovod bi koštao oko 300 milijuna eura
- dodatne tri elektrane još oko 900 milijuna eura
- financiranje bi dolazilo kroz vlasnički kapital i zaduživanje.
No ostaje nejasno tko zapravo kontrolira financijsku strukturu projekta.
BiH ulazi u najosjetljiviju energetsku fazu nakon rata
Možda je upravo to najveći problem cijele priče.
Bosna i Hercegovina danas se nalazi između:
- europskih energetskih ciljeva
- američkog geopolitičkog interesa
- domaćih političkih sukoba
- potrebe za hitnom diversifikacijom plina.
Istodobno je riječ o projektu koji u Bosni i Hercegovini otvara osjetljiva pitanja političkog utjecaja, institucionalne učinkovitosti i transparentnosti donošenja strateških energetskih odluka.
I upravo zato Guardianova istraga dolazi u vrlo osjetljivom trenutku.
Jer Južna interkonekcija više nije samo pitanje novog plinovoda.
Postaje test:
- političke stabilnosti
- odnosa SAD-a i EU-a na Balkanu
- transparentnosti velikih infrastrukturnih projekata
- i sposobnosti BiH da strateške energetske odluke donosi bez novih geopolitičkih ovisnosti.
