Tijekom godina, većina nas svjedočila je kontraproduktivnim obrascima razmišljanja koji sputavaju ljude. Neki primjeri uključuju nedostatak emocionalne inteligencijeEmocionalna inteligencija (EI ili EQ za "emocionalni kvocije... ili navođenje putem prisile.
Ali postoji jedan specifičan način razmišljanja koji zahtijeva pažnju. Guši suradnju i usporava produktivnost na poslu. Često je to ono što daje odgovor na pitanje: “Zašto stvari ne funkcioniraju onako kako sam planirao?”
Postoji samo jedna riječ za to: perfekcionizam.
Perfekcionizam je obrazac razmišljanja koji može biti štetan za tim, čak i ako često prolazi nezapaženo. Obično se slaže s poricanjem, a zajedno uzrokuju samoporažavajuće misli i nezdrava ponašanja. Da bismo spriječili njegove negativne učinke, moramo biti spremni prepoznati i preuzeti odgovornost za svoje postupke. U protivnom će nastaviti uzrokovati štetu.
Pogledajmo kako perfekcionistički način razmišljanja obično izbacuje iz kolosijeka vlastitu i tuđu produktivnost, samopoštovanje i moral.
1. Nerealni ciljevi
Ponekad ljudi koji teže savršenstvu postavljaju svoje ciljeve ili standarde na iznimno visoku razinu koju realno ne mogu postići. Kao rezultat toga, kada ne zadovolje te nedostižne standarde, mogu odustati od važnog zadatka. Osim toga, ako neki kolega radi bolje od njih, oni se mogu osjećati kao da su pogriješili i teško će im biti oporaviti se od toga. Također mogu skrivati svoje pogreške od drugih jer se srame zbog svog percipiranog neuspjeha.
2. Strah od preuzimanja rizika
Netko tko teži savršenstvu može oklijevati riskirati dok dovršava zadatak ili pronalazi rješenje. Možda se boje da neće moći postići savršenstvo ako riskiraju. Kao rezultat toga, mogu se odlučiti za sigurnije zadatke za koje su uvjereni da ih mogu izvršiti. Čak i ako to nije najbolji pristup za tim. Studije su pokazale da su perfekcionisti neskloni riziku, što može spriječiti inovativnost i kreativnost.
3. Previše se oslanjaju na mišljenje drugih
Neki pojedinci koji teže savršenstvu mogu se boriti s procesom stjecanja novog znanja, eksperimentiranja s novim idejama, rada s drugima ili razmatranja alternativnih perspektiva. To može proizaći iz pretjeranog oslanjanja na mišljenja drugih i straha da bi otkrivanje njihovih nedostataka moglo dovesti do odbacivanja od strane kolega. Posljedično, umjesto da uživaju u putovanju, mogu postati fiksirani na postizanje određenog ishoda.
4. Neuspjeh u delegiranju
Perfekcionisti se često muče s delegiranjem zadataka drugima jer se brinu da zadatak neće biti obavljen tako dobro kao što bi ga oni sami obavili. To može dovesti do poteškoća u povjerenju u druge koji su možda jednako kompetentni kao perfekcionist.
5. Odugovlačenje
Ljudi koji teže savršenstvu često postanu zaokupljeni strahom od pogrešaka. Zbog toga zaglave u stanju neodlučnosti i na kraju ne uspiju ništa poduzeti. Ovaj problem je složeniji kada je perfekcionizam vođen potrebom za društvenom potvrdom, jer može dovesti do odugovlačenja. Istraživanja pokazuju da je ova vrsta perfekcionizma snažno povezana s odgađanjem zadataka.
6. Crno-bijelo razmišljanje
Pojedinci koji pokazuju perfekcionističke tendencije često stvarima pristupaju s ekstremnim načinom razmišljanja. Mogu preuzeti nove projekte ili zadatke samo ako se osjećaju sigurnima u svoju sposobnost uspjeha. I skloni su izbjegavati sve što nosi rizik od neuspjeha. Za njih je život binarna igra bez sredine. Jednom kada perfekcionist odluči slijediti cilj, u svojoj odlučnosti da postigne uspjeh, njegova ga intenzivna želja može navesti da zanemari osjećaje ili potrebe drugih.
***
Ako ste u ovom tekstu opisani vi ili netko koga poznajete, evo nekih pozitivnih promjena koje možete primijeniti u radnom okruženju:
- Postavite realne ciljeve — kratkoročne i dugoročne — i podijelite ih na manje ciljeve: tjedne, dnevne ili čak ciljeve po satu.
- Zapitajte se: “Jesam li ljestvicu postavio previsoko? Vaše emocije vam možda govore da pokušavate postići nerealni cilj, što može dovesti do samosabotaže.
- Nemojte se bojati neuspjeha. Gledajte na svoje pogreške kao na dio puta učenja — svoju evoluciju profesionalnog razvoja.
- Identificirajte samonametnuta, kruta pravila po kojima živite i preformulirajte ih tako da budu fleksibilnija i opraštajuća.
- Budite oprezni s korištenjem crno-bijelog razmišljanja ili verbaliziranjem tih misli; često će dovesti do nerealnih očekivanja. Zapitajte se: “Razmišljam li u okvirima krajnosti?”
Izvor: Inc.; prijevod i prilagodba: Financa.ba
