EU sve otvorenije traži način kako oporezovati digitalne kompanije koje zarađuju od europskih korisnika, ali porez često plaćaju negdje drugdje
Dok digitalna ekonomija nastavlja rasti brže od klasičnih industrija, Europska unija sve agresivnije pokušava riješiti problem koji godinama frustrira europske vlade: kako oporezovati tehnološke kompanije koje ostvaruju goleme prihode na europskom tržištu, a pritom velik dio poreza plaćaju izvan zemalja u kojima se nalaze korisnici.
Iza izraza “porez na digitalne usluge” zapravo stoji puno veće pitanje: tko ima pravo oporezivati ekonomiju u kojoj kompanije mogu zarađivati milijarde bez fizičke prisutnosti u državi.
Digitalna ekonomija promijenila je pravila oporezivanja
Klasični međunarodni porezni sustav nastao je za industrijsku ekonomiju, u kojoj su tvrtke uglavnom plaćale porez tamo gdje proizvode robu ili imaju fizičko poslovanje.
No danas platforme mogu:
- prodavati oglase
- nuditi streaming
- monetiziratiIzraz "monetizacija" može poprimiti različita značenja ov... podatke korisnika
- upravljati digitalnim tržištima
…bez stvarne fizičke prisutnosti u zemlji iz koje dolaze prihodi.
Velik dio vrijednosti nastaje zahvaljujući europskim korisnicima, ali porezni prihodi često završavaju u državama s povoljnijim poreznim režimima.
OECD nije uspio pronaći zajednički model
OECD je pokušao okupiti više od 140 država kako bi dogovorili novi međunarodni model oporezivanja digitalne ekonomije.
Ideja je bila da velike multinacionalne kompanije dio poreza plaćaju tamo gdje se nalaze korisnici, a ne samo ondje gdje imaju sjedište ili proizvodnju.
No pregovori su zapeli zbog sukoba interesa velikih ekonomija.
United States procijenio je da bi takav model američki proračun mogao stajati oko 1,4 milijarde dolara poreznih prihoda.
Europa više ne želi čekati
Kako globalni dogovor stagnira, sve više europskih država uvodi vlastite poreze na digitalne usluge.
Prema analizi Tax Foundation, porez već primjenjuju:
- Austrija
- Danska
- Francuska
- Mađarska
- Italija
- Poljska
- Španjolska
- Turska
- United Kingdom — Ujedinjeno Kraljevstvo
Porez razmatraju ili pripremaju:
- Belgija
- Češka
- Njemačka
- Latvija
- Norveška
- Slovačka
- Slovenija
Svaka država ima drugačiji model
Jedan od najvećih problema je činjenica da ne postoji jedinstveni europski model.
Primjerice:
- Austrija i Mađarska oporezuju online oglašavanje
- Danska cilja streaming usluge
- Francuska ima znatno širu poreznu bazu
Razlikuju se i porezne stope.
Poljska ima stopu od 1,5 posto, dok je Mađarska dosezala 7,5 posto. Turska je porez postupno smanjivala, dok Njemačka razmatra agresivniji model sa stopom od 10 posto na prihode od oglašavanja.
Digitalni porez postaje geopolitički problem
Budući da su najveće tehnološke kompanije uglavnom američke, Washington digitalne poreze vidi kao indirektan pritisak na američki Big Tech.
Zbog toga je Bijela kuća već ranije prijetila uzvratnim carinama državama koje uvode digitalni porez.
Pitanje digitalnog poreza danas više nije samo fiskalna tema. Ono postaje dio šireg ekonomskog sukoba između Europe i SAD-a.
Europska komisija želi jedinstveni EU porez
Kako OECD-ovi pregovori stagniraju, Europska komisija sve otvorenije zagovara jedinstveni porez na razini cijele Europske unije.
To bi značilo:
- jedinstvena pravila
- manje regulatornog kaosa
- snažniju kontrolu nad digitalnim platformama
- veći porezni prihod za države članice
Digitalna ekonomija više ne može funkcionirati po pravilima nastalima za svijet tvornica i fizičke proizvodnje.
Države danas pokušavaju pronaći model koji će pratiti ekonomiju u kojoj vrijednost nastaje kroz:
- podatke
- algoritme
- digitalne platforme
- korisničku pažnju
- online oglašavanje
I upravo zato pitanje digitalnog poreza postaje jedno od najvažnijih ekonomskih pitanja nove digitalne ere.
