Koliko ste puta bili u situaciji da ,,razbijate glavu“ kako riješiti neki problem ili doći do najboljeg mogućeg rješenja, donijeti najbolju odluku? Ili ste se možda našli u skupini ljudi, bilo da su to ljudi sa kojima radite ili članovi nasumično formirane grupe na nekom seminaru, i imate zadatak zajedno doći do rješenja…
Šta ste zapravo tada radili?
U glavi su vam se “rojile” ideje. Mnogo njih. U glavi vam se odigravala ,,oluja ideja“ ili kako je još u šali zovu, ,,oluja u mozgu“. E, to je taj brainstorming! – piše samoobrazovanje.rs
Websterov (Merriam-Webster) rječnik, na primjer, definira brainstorming kao ,,tehniku grupnog rješavanja problema koja podrazumijeva iznošenje spontano nastalih ideja svih članova grupe kako bi se došlo do rješenja problema“, ali isto tako i kao ,,osmišljavanje ideja od strane jednog ili više pojedinaca sa ciljem rješavanja određenog problema“.
Malo teorije…
Ovu tehniku popularizirao je Alex Faickney Osborn 1953. godine u svojoj knjizi Primijenjena mašta (Applied Imagination). Svoju ideju o ,,kreativnom rješavanju problema“ počeo je razvijati 1939. godine dok je, radeći u marketingu, uočio nesposobnost zaposlenih da kao pojedinci razviju kreativne ideje za reklamne kampanje.
Tada je krenuo sa održavanjem grupnih sastanaka gdje su svi članovi iznosili svoje ideje što je na kraju dovelo do odličnih rezultata.
Svoju metodu Osborn je predstavio u svojoj knjizi iz 1948. godine pod nazivom Vaša kreativna moć (Your Crative Power) u poglavlju 33 pod naslovom ,,Kako organizirati grupu da bi se stvorile ideje“ (How to Organize a Squad to Create Ideas).
Prema Osbornu, postoje dva osnovna principa koja doprinose ,,efikasnosti osmišljavanja ideja“ a to su: ostaviti kritiku za kasnije i dobiti što više na kvantitetu, a čitava postavka ima za cilj 3 izuzetno bitne stvari za svaki grupni rad:
- svesti na minimum nesigurnost koju članovi grupe mogu osjećati u društvu,
- podsticati generiranje ideja i
- povećati ukupnu kreativnost grupe.
Četiri osnovna pravila brainstorming-a
Na osnovu ovoga Osborn je definirao četiri osnovna pravila brainstorming-a:
- što veći kvantitet – uz moto da ,,kvantitet rađa kvalitet“, ovo pravilo podrazumijeva da što se više ideja generira, veće su mogućnosti da se problem uspješno riješi,
- suzdržavanje od kritike – kritiku iznijetih ideja treba ostaviti za neke kasnije faze. U fazi brainstorminga, gdje treba doći do što većeg broja ideja, kritika bi postigla suprotan efekt i spriječila članove grupe da slobodno izraze sve što im padne na pamet. Umjesto toga, treba čak podsticati iznošenje i nekih neobičnih ideja.
- ,,lude“ ideje su dobrodošle – kako bi se došlo do što većeg broja ideja treba podsticati i ohrabrivati iznošenje čak i nekih čudnih, ,,ludih“ i naizgled irelevantnih ideja, jer bi upravo one u finalnoj fazi mogle dovesti do najboljeg rješenja.
- kombiniranje i unaprjeđivanje ideja – uz slogan da je ,,1+1=3“ , asocijacijom, tj. povezivanjem ideja može se podstaknuti stvaranje novih.
A u praksi…
Gdje se može primijeniti brainstorming? Svuda gdje postoji određeno pitanje za koje treba naći odgovor, a gdje postoji više opcija. Primjere njegove primjene viđamo svakog dana – u velikim kompanijama, školama, u filmovima, TV serijama, reklamama…
Ljubitelji Doktora Housea (House MD®) znaju za njegovu čuvenu bijelu tablu na kojoj ispisuje sve potencijalne dijagnoze na koje pomisle članovi njegovog tima. Čak se i razbjesni kad ostanu bez ideja. Jer u moru mogućnosti, naročito kad su u pitanju slučajevi koji se njegovom timu dodjeljuju, rešenja ima beskrajno mnogo. I na kraju se najčešće dešava da upravo one najčudnije ideje dovedu do pravog odgovora.
Također, u kancelarijama gdje se sastaju timovi velikih kompanija brainstorming je neizostavan proces pri donošenju važnih odluka. Zamislite da treba osmisliti dizajn za novo pakovanje proizvoda ili krilaticu za reklamnu kampanju… Ukoliko bi taj posao bio prepušten jednom pojedincu, rezultati bi bili mnogo skromniji nego ako bi to učinila grupa ljudi. Ova grupa bi mogla obuhvatati kako eksperte iz oblasti marketinga, tako i stručnjake iz drugih oblasti, i čak laike. Na primjer, jedan nezavisni potrošač iz ciljne grupe kojoj je proizvod namijenjen mogao bi možda iznijeti najbolju ideju.
Školske učionice su idealno mjesto za primjenu brainstorming-a. Ukoliko želite u uvodnom dijelu časa saznati koliko je tema koju trebate obrađivati poznata učenicima od ranije ili iz svakodnevnog života, primijenit ćete ovu tehniku.
I za kraj… poruka:
,,Da bi imao veliku ideju moraš imati puno ideja“ – Thomas Edison.
