Prekogranična bankovna spajanja ponovno su u središtu europske financijske politike. Europska unija želi snažnije banke koje mogu financirati zelenu tranziciju, digitalizaciju i ulaganja vrijedna bilijune eura. Istodobno, politički otpor i dalje često nadjačava tržišnu logiku kada se otvori pitanje vlasništva nad velikim nacionalnim bankama.
Upravo je to pokazao slučaj Commerzbanka. Nakon što je Njemačka odbacila ponudu talijanskog UniCredita za udio u Commerzbanku, potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za tržišno natjecanje Teresa Ribera pozvala je države članice da podrže prekogranična bankovna spajanja, ocijenivši ih važnim korakom prema dovršetku jedinstvenog europskog tržišta.
Sukob oko Commerzbanka prerastao je okvire jedne transakcije. Danas predstavlja šire pitanje o tome koliko je Europa zaista spremna graditi zajedničko financijsko tržište.
Europa želi veće banke, ali ne želi izgubiti kontrolu
Bruxelles posljednjih godina sve glasnije upozorava da europski bankarski sektor zaostaje za američkim konkurentima.
Dok u SAD-u nekoliko velikih institucija raspolaže golemim kapitalom i posluje na jedinstvenom tržištu, europske banke i dalje su podijeljene nacionalnim granicama, različitim regulatornim pristupima i političkim interesima.
Rezultat je fragmentirano tržište na kojem banke često ostaju previše male da bi samostalno financirale velike infrastrukturne, energetske i tehnološke projekte.
Zbog toga europski dužnosnici već godinama zagovaraju stvaranje snažnijih prekograničnih financijskih grupacija.
Slučaj Commerzbank pokazuje gdje nastaje problem
Njemačka vlada odbila je UniCreditovu ponudu uz obrazloženje da ponuđena cijena nije dovoljno atraktivna te da je pristup talijanske banke bio previše agresivan.
Formalno gledano, riječ je o poslovnoj odluci.
Međutim, u Bruxellesu mnogi ovaj slučaj vide kao još jedan dokaz da države članice podržavaju europsku integraciju samo dok ne dođe do pitanja vlasništva nad nacionalnim financijskim institucijama.
Teresa Ribera upravo je na to upozorila.
Prema njezinu mišljenju, Europa ne može istodobno pozivati na stvaranje europskih poslovnih prvaka i sprječavati transakcije koje bi ih mogle stvoriti, navodi Reuters.
Bilijuni eura traže nove izvore financiranja
Rasprava o bankarskim spajanjima nije samo pitanje veličine financijskih institucija.
Europska komisija procjenjuje da će za financiranje zelene tranzicije, digitalne infrastrukture, umjetne inteligencije, obrambenih ulaganja i modernizacije industrije biti potrebni bilijuni eura privatnog kapitala tijekom sljedećih desetljeća.
Banke imaju ključnu ulogu u tom procesu.
Što su veće i kapitalno snažnije, to lakše mogu financirati velike projekte i preuzimati složenije rizike.
Upravo zato europski kreatori politika sve češće govore o potrebi stvaranja „europskih prvaka“ koji bi mogli konkurirati najvećim američkim i azijskim financijskim institucijama.
Bankovna unija još uvijek nije dovršena
Problem je što Europa još uvijek nema potpuno funkcionalnu bankovnu uniju.
Najveća prepreka ostaje nedostatak zajedničkog sustava osiguranja depozita za štediše unutar eurozone.
Bankari i regulatori godinama upozoravaju da bez tog mehanizma prekogranična spajanja nose dodatne političke i regulatorne rizike.
Europa pokušava graditi jedinstveno bankarsko tržište bez jednog od njegovih najvažnijih temelja.
Zbog toga se mnoge transakcije koje na papiru imaju snažnu ekonomsku logiku često suočavaju s političkim otporom. Dok Bruxelles poziva na stvaranje snažnijih europskih bankarskih grupa, države članice još uvijek nisu spremne prepustiti dio kontrole nad vlastitim financijskim sustavima. Upravo će taj raskorak između europskih ambicija i nacionalnih interesa odrediti budućnost bankarske konsolidacije u Europi.
