Globalne zalihe nafte našle su se pod snažnim pritiskom nakon što je svjetsko tržište tijekom gotovo četveromjesečnog prekida opskrbe izgubilo 1,15 milijardi barela sirove nafte.
Prema podacima analitičke kuće Kpler, posljedice sukoba između SAD-a i Irana daleko su veće nego što sugerira trenutačni pad cijena nafte. Iako je primirje omogućilo ponovno otvaranje ključnih pomorskih ruta, tržište se suočava s problemom koji se ne može riješiti preko noći – iscrpljenim zalihama.
Zalihe su pale na kritične razine
Najveći razlog za zabrinutost nisu cijene nego stanje globalnih rezervi.
Strateške naftne zalihe članica Međunarodne agencije za energiju nalaze se na najnižoj razini od 1990. godine. Istodobno su američke hitne rezerve pale na najnižu razinu u posljednje 43 godine.
Komercijalne zalihe također su pod pritiskom. Kako navodi CNN, pojedini dijelovi opskrbnog sustava već se suočavaju s operativnim poteškoćama zbog smanjenih raspoloživih količina sirove nafte.
Takva situacija povećava osjetljivost tržišta na svaki novi poremećaj, bez obzira dolazi li iz geopolitičkih sukoba, vremenskih nepogoda ili tehničkih problema u proizvodnji.
Pad cijena skriva dublji problem
Na prvi pogled tržište šalje umirujuće signale.
Nakon primirja sredinom travnja cijena nafte Brent pala je s vrhunca od 126,41 dolar po barelu na manje od 80 dolara.
No taj pad ne znači da je problem riješen.
Prije izbijanja sukoba tržište je bilo suočeno s viškom ponude. Upravo je taj višak ublažio posljedice velikog prekida opskrbe. Tijekom proteklih mjeseci zalihe su postupno trošene kako bi se održala stabilnost tržišta.
Danas je situacija drukčija. Sigurnosni jastuk koji je štitio tržište uglavnom je nestao.
Otvaranje tjesnaca nije isto što i normalizacija opskrbe
Ponovno otvaranje pomorskog prolaza kroz koji prolazi velik dio svjetske trgovine naftom predstavlja važan korak, ali ne znači i trenutačan povratak u normalu.
Opskrbni lanac treba ponovno pokrenuti gotovo od početka.
Tjesnac je potrebno razminirati. Tankeri se moraju vratiti na redovne rute. Proizvođači trebaju postupno povećavati proizvodnju, a milijuni barela sirove nafte moraju fizički doputovati do rafinerija i krajnjih kupaca.
Sve to zahtijeva vrijeme.
Energetski analitičari upozoravaju da bi mogli proći mjeseci prije nego što se globalni tokovi nafte stabiliziraju na razinama koje su postojale prije sukoba.
Što to znači za gospodarstvo?
Za kompanije i investitore najveći rizik nije trenutna cijena nafte nego mogućnost novog šoka dok su zalihe još uvijek niske.
Energetska tržišta najstabilnija su kada postoji dovoljno rezervi koje mogu apsorbirati neočekivane poremećaje. Trenutno takvog prostora ima znatno manje nego prije nekoliko mjeseci.
To povećava rizik naglih skokova cijena energenata, viših troškova transporta i dodatnog inflacijskog pritiska na gospodarstva koja su se tek počela oporavljati od prethodnih energetskih kriza.
Zbog toga se pozornost tržišta sada ne usmjerava samo na razvoj odnosa između SAD-a i Irana. Jednako važno pitanje postaje brzina kojom će se obnoviti globalne zalihe nafte.
Tržište je izbjeglo najgori scenarij, ali opasnost nije prošla
Sukob nije izazvao potpuni kolaps opskrbe kakvog su se mnogi pribojavali. Međutim, ostavio je tržište s osjetno manjim sigurnosnim rezervama nego prije nekoliko mjeseci.
Upravo zato trenutačni pad cijena ne treba promatrati kao znak da je kriza završena.
Pravi izazov tek slijedi. Svijet sada mora obnoviti više od milijardu izgubljenih barela zaliha u trenutku kada su energetska tržišta i dalje izložena geopolitičkim rizicima, a prostor za nove poremećaje manji nego ikada u posljednjih nekoliko desetljeća.
