Preuzimanje Commerzbank ulazi u novu, politički osjetljiviju fazu. UniCredit povećava udio u njemačkom konkurentu i traži potporu dioničara, dok iz Berlina stižu sve jasnije poruke da plan talijanske banke nailazi na snažan politički otpor.
Izvori Reutersa upoznati sa stajalištem njemačke vlade tvrde da se sadašnja strategija UniCredita suočava s ozbiljnim pravnim i političkim preprekama. Vlada smatra da bi provedba plana bila iznimno složena. Poseban problem vidi u mogućnosti potpunog preuzimanja i povlačenja Commerzbanka s burze uz sadašnju vlasničku strukturu.
Državni udio mijenja pravila igre
Ključni problem nije samo visina UniCreditova udjela, nego činjenica da je njemačka država i dalje jedan od najvećih dioničara Commerzbanka.
To praktično onemogućuje scenarij koji je u velikim bankarskim preuzimanjima često završni korak – potpuno preuzimanje kontrole kroz istiskivanje manjinskih dioničara (squeeze-out).
Prema njemačkom zakonodavstvu, takav postupak moguć je tek kada vlasnik kontrolira najmanje 90 posto dionica. Tek tada može prisilno otkupiti preostale udjele uz zakonom propisanu naknadu i pojednostaviti upravljanje kompanijom.
Dok država ostaje značajan dioničar, taj scenarij ostaje izvan dosega.
Berlin ne štiti samo banku
Reutersovi izvori navode da njemačka vlada ne promatra slučaj isključivo kroz prizmu vlasničkih odnosa.
U središtu njezina interesa nalaze se zaposlenici Commerzbanka, mala i srednja poduzeća (Mittelstand) te Frankfurt kao jedno od najvažnijih europskih financijskih središta.
Jedan od izvora rekao je da sadašnji planovi UniCredita nisu održivi, posebno kada je riječ o poslovanju s malim i srednjim poduzećima, segmentu u kojem Commerzbank desetljećima ima ključnu ulogu u financiranju njemačkog gospodarstva.
Takav stav pokazuje da se protivljenje ne temelji samo na nacionalnim interesima nego i na procjeni mogućih posljedica za domaće gospodarstvo. Upravo zato ova transakcija odavno više nije obična bankarska akvizicija.
Europska bankarska unija ima svoje granice
Slučaj Commerzbank otvara i šire pitanje budućnosti europske bankarske konsolidacije.
Europska unija godinama zagovara stvaranje snažnijih prekograničnih bankarskih grupa kako bi europske banke bile konkurentnije američkim financijskim divovima. Međutim, kada konsolidacija uključi institucije od strateške važnosti za nacionalna gospodarstva, politička potpora često postaje znatno slabija.
Reutersovi izvori ističu da Njemačka i dalje podržava razvoj europske bankarske unije, ali naglašavaju da to ne znači da će svako prekogranično preuzimanje automatski dobiti političko odobrenje.
Jedan od izvora sažeo je stav Berlina u kratkoj poruci: “Čvrsto odbacujemo agresivne pristupe.”
Ta izjava pokazuje da će se svaka buduća prekogranična akvizicija velikih europskih banaka sve više ocjenjivati ne samo prema financijskoj logici nego i prema njezinim gospodarskim i političkim posljedicama.
UniCredit nastavlja pritiskati dioničare
Unatoč protivljenju Berlina, UniCredit ne odustaje.
Talijanka banka je izvijestila da je povećan broj dioničara koji su prihvatili njezinu ponudu za preuzimanje, dok je uprava Commerzbanka ponovno pozvala investitore da odbiju ponudu i ostanu uz postojeću strategiju razvoja.
Time se višemjesečno nadmetanje nastavlja bez jasnog ishoda.
Za UniCredit ovo nije samo pitanje širenja na najveće europsko gospodarstvo. Preuzimanje Commerzbanka omogućilo bi mu znatno jaču prisutnost na njemačkom tržištu, veću bazu korporativnih klijenata i dodatne sinergije u poslovanju.
S druge strane, njemačka vlada očito smatra da potencijalne koristi za investitore ne smiju ugroziti stabilnost financijskog sustava ni ulogu Commerzbanka u financiranju domaćeg gospodarstva.
Politički rizik ulazi u prvi plan
Bitka za Commerzbank ulazi u fazu u kojoj će politički čimbenici imati jednaku težinu kao financijski pokazatelji.
Ako Berlin ostane pri sadašnjem stajalištu, UniCredit će teško ostvariti potpunu kontrolu nad Commerzbankom bez promjene vlasničke strukture ili drukčijeg pristupa pregovorima.
Za europski bankarski sektor ovo je važan presedan. Pokazuje da, unatoč sve glasnijim pozivima na konsolidaciju tržišta, nacionalne vlade i dalje imaju ključnu riječ kada su u pitanju institucije koje smatraju strateški važnima.
Investitori će zato u mjesecima koji slijede jednaku pozornost posvetiti političkim signalima iz Berlina kao i financijskim argumentima dviju banaka.
