Porez na dohodak u Europi danas se razlikuje više nego što većina građana misli.
OECD-ovo izvješće za 2026. godinu pokazuje ogromne razlike među europskim državama, pri čemu bračni status, broj djece i struktura kućanstva značajno utječu na to koliko zaposlenici stvarno izdvajaju od bruto plaće, piše Euronews Business.
Danska ima najveće porezno opterećenje za samce
Kod samaca bez djece koji ostvaruju prosječnu plaću porez na dohodak kreće se od svega 6,6 posto u Poljskoj do čak 35,3 posto u Danskoj.
Prosjek Europske unije iznosi 17,2 posto, dok OECD-ov prosjek iznosi 15,5 posto.
Danska je jedina europska država u kojoj porezno opterećenje prelazi 30 posto.
Iza nje slijede Island s 27,1 posto i Belgija s 25,6 posto.
Porez veći od 20 posto imaju i Estonija, Finska, Irska te Norveška.
Na drugom kraju ljestvice nalaze se Poljska i Češka, jedine zemlje s jednoznamenkastim poreznim opterećenjem za ovu kategoriju zaposlenika.
U dijelu europskih država, uključujući Hrvatsku, porez na dohodak obračunava se progresivno. Niže stope kreću se između 15 i 23 posto, dok se za primanja iznad 5.000 eura mjesečno više stope kreću između 25 i 33 posto, ovisno o gradu ili općini prebivališta.
Bosna i Hercegovina također ima progresivan sustav oporezivanja dohotka, ali uz znatno niže porezne stope nego većina zapadnoeuropskih zemalja.
U Federaciji BiH porez na dohodak uglavnom iznosi 10 posto, dok Republika Srpska primjenjuje sličan model proporcionalnog oporezivanja.
Ipak, ukupno opterećenje rada ostaje znatno više kada se uključe doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, zbog čega razlika između bruto i neto plaće ostaje važan izazov za tržište rada i konkurentnost gospodarstva.
Obitelji s djecom plaćaju znatno manje poreza
Najveće razlike pojavljuju se kod kućanstava s djecom.
U većini europskih država bračni par s jednim zaposlenim roditeljem i dvoje djece plaća osjetno manje poreza nego samac bez djece.
Prosječna porezna stopa za takva kućanstva u EU pada na oko 11 posto.
Pojedine zemlje otišle su još dalje kroz porezne olakšice i povrate.
Slovačka bilježi negativnu poreznu stopu od minus 6,5 posto, što znači da država kroz porezne mehanizme i olakšice kućanstvu praktično vraća novac.
Njemačka je vrlo blizu toj granici, sa stopom od svega 0,7 posto.
Poljska, Češka, Portugal i Slovenija također zadržavaju porezno opterećenje ispod pet posto za obitelji s jednim zaposlenim članom i dvoje djece.
Nordijske zemlje i dalje ostaju među najskupljima
Sjever Europe i dalje zadržava znatno više porezno opterećenje od ostatka kontinenta.
Danska i za obitelji ostaje na vrhu s porezom od 31,8 posto.
Visoke stope imaju i Estonija, Finska, Island i Norveška.
To pokazuje koliko se europski modeli razlikuju u financiranju socijalne države, javnih usluga i redistribucije prihoda.
Dvoje zaposlenih mijenja cijelu poreznu sliku
Treći scenarij iz OECD-ova izvješća odnosi se na bračne parove s dvoje zaposlenih i dvoje djece.
Takva kućanstva u prosjeku i dalje plaćaju manje poreza nego samci bez djece, ali razlika je znatno manja nego kod modela s jednim zaposlenim roditeljem.
Prosječna porezna stopa u EU iznosi 15,5 posto, dok OECD bilježi prosjek od 14,3 posto.
Raspon je ponovno vrlo širok — od 4,7 posto u Slovačkoj do 35,3 posto u Danskoj.
Ekonomist Alex Mengden iz organizacije Tax Foundation objašnjava da razlika proizlazi iz same strukture poreznih sustava.
U državama s ravnim porezom kućanstva s djecom uglavnom plaćaju sličan porez bez obzira radi li jedan ili oba partnera.
Kod progresivnih sustava ukupno porezno opterećenje obično raste kada oba partnera ostvaruju prihod.
Porez na dohodak u Europi sve se više razlikuje među državama
OECD-ovi podaci pokazuju da Europa danas funkcionira kroz potpuno različite porezne filozofije.
Neke države koriste porezni sustav za snažnije poticanje obitelji i nataliteta, dok druge zadržavaju višu razinu oporezivanja kako bi financirale opsežnije socijalne modele i javne usluge.
Razlike su pritom toliko velike da identična bruto plaća može rezultirati potpuno drukčijim neto primanjima, ovisno o državi, obiteljskom statusu i strukturi kućanstva.
Zato porez na dohodak u Europi danas nije samo fiskalno pitanje, nego odraz ekonomskog modela, socijalne politike i načina na koji pojedine države žele raspodijeliti teret oporezivanja među građanima.
