Kroz stoljeća, širom svijeta, ljudi su bacali novčiće u fontane kako bi privukli sreću i blagostanje u svoje živote.
Ova tradicija je često prikazana u filmovima poput Disneyeve “Snjeguljice i sedam patuljaka” i klasičnog filma “Tri novčića u fontani” iz 1954. godine, te se spominje i u tekstovima modernih hitova kao što je “Call Me Maybe”.
Bacanje novčića u fontane nije samo široko prepoznata praksa, već i praznovjerje u koje mnogi vjeruju. Posjeta Rimu ne bi bila potpuna bez bacanja novčića u Fontanu di Trevi, uz nadu da će se jednog dana vratiti u ovaj grad. Mnoge fontane širom svijeta godišnje prikupe ogromne sume novca, često u milionima dolara.
Prema važnosti ove tradicije, fontane postaju simbol želja i nada ljudi, te mjesta na kojima se održava vjera u bolju budućnost.
Zašto ljudi prakticiraju ovu tradiciju i kako se postupa s novcem koji se baca u fontane?
Iako porijeklo ove prakse nije potpuno poznato, ona vuče korijene iz rimsko-britanske i keltske mitologije. Ideja proizlazi iz vjerovanja da se novčane ponude ostavljaju duhovima ili natprirodnim silama, s obzirom na vjerovanje da takvi „fenomeni“ borave u vodi ili kroz vodu, koja se smatra elementom čišćenja neophodnim za život.
Jedan od najstarijih primjera “bunara želja” nalazi se u engleskom okrugu Northumberlandu, gdje su ljudi prinosili žrtve “boginji” Coventini. Pronađene su tisuće novčića u bunaru iz perioda između prvog i petog stoljeća, što ukazuje na to da su ljudi generacijama bacali novčiće.
Bill Maurer, antropolog i dekan Škole društvenih znanosti na Irvine Sveučilištu u Californiji, napominje da su mnoge kulture ranije koristile ponude poput hrane, kamenja, izrezbarenih artefakata i bilja. Međutim, s pojavom kovanog novca u današnjoj Turskoj između 500. i 600. godine prije nove ere, ljudi su uglavnom prešli na upotrebu novca.
Kovanice često sadrže slike, tekstove i simbole koji su posebno prikladni za rituale. Prema Maureru, ako pojedinac vjeruje u natprirodnu moć i želi da ta sila djeluje u njihovu korist, bacanje novčića smatra se ozbiljnim prizivanjem više sile.
Maurer ističe da se ovdje ne radi toliko o samom novcu kao sredstvu plaćanja, već o tome da novčić ima neku vrstu „magične“ moći koju ljudi povezuju s njim. On tvrdi da novčić ima dublju simboliku suvereniteta i predstavlja znak autoriteta.
Iako su neke kulture preferirale određene metale u svojim ponudama, poput srebra, Maurer napominje da novčani iznos obično nije presudan. Ističe da je suština u ideji žrtve, pri čemu bogovi nisu motivirani kapitalističkim interesima.
Postoje i oni koji vjeruju u iscjeljiteljske moći novčića. Stefan Krmniček, antropolog sa Sveučilišta u Tubingenu u Njemačkoj, istražuje povijest kovanica i navodi dokumentirane slučajeve iz istočne Azije u kojima su ljudi bacali novčiće u turbine aviona kao amajlije za sreću prilikom ukrcavanja. Postoji i priča iz 2017. godine o 80-godišnjoj ženi koja je odgodila let u Shanghaiju za pet sati kada je novčić koji je bacila kao molitvu završio u motoru aviona.
Pored toga, ljudi su posjetili Pen Rhys u Oxfordu, vodu kojoj se pripisuju iscjeljujuće moći, i ponekad su novčići s priloženim molitvama završavali unutar nje. Prije nekoliko stoljeća, ljudi su stavljali novčiće u drvene čamce kao simbol sreće.
Ovaj oblik praznovjerja nadilazi različite kulture i socioekonomske slojeve. Čak i kupci umjetnina na aukcijskoj kući Sotheby’s ponekad ostavljaju novčiće u podnožju statua Ganesha-e, božanstva sreće i simbola prevladavanja prepreka sa slonovskom glavom.
Kakva je sudbina tih novčića?
Što se tiče sudbine prikupljenih novčića, neke poznate fontane mogu generirati značajne svote novca svake godine. Na primjer, prema izvještaju NBC-a iz 2016. godine, Fontana di Trevi te godine prikupila je oko 1,5 milijuna dolara u novčićima. Međutim, informacije o tome gdje točno novac završava nisu dostupne, budući da organizacija koja prikuplja te novčiće nije odgovorila na zahtjev za ažurirane brojke od strane CNN-a.
U klasičnom dječjem romanu “Iz pomiješanih dosijea gospođe Basil E. Frankweiler”, dvoje djece koja skrivaju svoj identitet i potajno žive u Metropolitan muzeju umjetnosti u New Yorku, koriste novčiće koje svake noći skupljaju iz fontana kao izvor prihoda. Možda su tako stvarno skupljali svoje malo bogatstvo.
Također, privatne fontane mogu donijeti značajne prihode. Glasnogovornik „Mall of America“ u Minneapolisu izjavio je za CNN da fontane u tom trgovačkom centru prikupljaju oko 25.000 dolara svake godine. Slično tome, tisuće dolara godišnje se akumulira u drugim fontanama, uključujući one u Disneyevim parkovima i kockarnicama u Las Vegasu.
Prema izvještaju NBC-a, katolička neprofitna organizacija prima novčiće iz Fontane di Trevi od gradskih radnika u Rimu svake noći, a ti novčići se koriste u dobrotvorne svrhe. S druge strane, neprofitne organizacije mogu se prijaviti za primanje donacija novca prikupljenog iz fontana u „Mall of America“ i sličnim lokacijama. Što se tiče novčića koji ostaju u fontanama, može se pretpostaviti da oni možda i dalje održavaju želje onih koji su ih bacili, barem simbolično.
Izvor: forbes.n1info.ba
