Koncesija Zračne luke Mostar postala je jedna od najvažnijih gospodarskih tema u Hercegovini nakon što je Gradsko vijeće Mostara dalo prethodnu suglasnost za pokretanje procesa dodjele koncesije. Odluka je usvojena s 19 glasova za na sjednici na kojoj nisu sudjelovali vijećnici Kluba Bošnjaka, čime je napravljen prvi korak prema mogućem ulasku privatnog partnera u upravljanje aerodromom.
Iako sama odluka ne znači da je koncesija već dodijeljena, koncesija Zračne luke Mostar pokazuje da gradske vlasti smatraju kako sadašnji model razvoja ima svoja ograničenja te da će za ozbiljniji iskorak biti potreban novi investicijski ciklus.
Aerodromu trebaju ulaganja koja grad teško može osigurati sam
Mostarski gradonačelnik Mario Kordić naglasio je da koncesija ne podrazumijeva prodaju aerodroma niti prijenos vlasništva.
„Koncesijom se ne stječe pravo vlasništva nego samo pravo upravljanja“, rekao je Kordić.
Njegova poruka ima važnu političku i ekonomsku dimenziju. U regiji se koncesije nad aerodromima često doživljavaju kao osjetljivo pitanje jer uključuju javnu infrastrukturu od strateškog značaja. Upravo zato lokalne vlasti pokušavaju naglasiti razliku između vlasništva i upravljanja.
Istodobno, Kordić smatra da je sam interes potencijalnog koncesionara pozitivan signal.
Mostarski aerodrom posljednjih godina povećava broj linija i putnika uz snažnu podršku javnog sektora. Zato interes investitora spremnog preuzeti dugoročnu razvojnu odgovornost predstavlja važan signal.
Subvencije su otvorile vrata rastu, ali nisu dovoljne
Direktor Zračne luke Mostar Marko Đuzel podsjetio je da je poslovanje regionalnih aerodroma teško uspoređivati bez šireg konteksta.
Prema njegovim riječima, većina sredstava koja se izdvajaju iz javnih proračuna završava u subvencioniranju aviokompanija kako bi se osigurale redovne linije i povećala povezanost grada s europskim destinacijama.
Takav model posljednjih je godina donio određene rezultate. Mostar je uspio privući nove prijevoznike i proširiti mrežu letova, ali dugoročna održivost ne može se temeljiti isključivo na subvencijama.
„Za veliku priču potrebna su puno veća sredstva“, upozorio je Đuzel.
To se posebno odnosi na modernizaciju terminala i proširenje kapaciteta. Dodatna ulaganja potrebna su i u infrastrukturu piste. Riječ je o projektima vrijednim milijune eura.
Samoinicijativna ponuda pokrenula proces
Cijeli postupak pokrenut je nakon što je društvo AAFS Energy and Infrastructure d.o.o. dostavilo samoinicijativnu ponudu za preuzimanje koncesije nad Zračnom lukom Mostar.
Ponuda je prvo upućena Vladi Federacije BiH i resornom ministarstvu, a zatim proslijeđena Gradu Mostaru radi očitovanja i daljnjeg postupanja.
Takvi postupci nisu neuobičajeni u infrastrukturnim projektima. Privatni investitori često sami identificiraju potencijalne projekte za koje procjenjuju da mogu ostvariti dugoročan povrat ulaganja kroz razvoj prometa, komercijalnih sadržaja i dodatnih usluga.
Upravo zato sljedeći koraci bit će važniji od same odluke o davanju prethodne suglasnosti.
Radna mjesta postavljena kao jedan od ključnih uvjeta
Gradsko vijeće u odluci je jasno navelo da budući koncesionar mora preuzeti sve zaposlenike JP Međunarodna zračna luka – aerodrom Mostar ili kroz koncesiju preuzeti upravljanje postojećim poduzećem.
Riječ je o pokušaju zaštite radnih mjesta, što je često jedno od najosjetljivijih pitanja kod privatizacija i koncesijskih modela.
Za zaposlenike je to signal da eventualna promjena upravljačke strukture ne bi trebala značiti automatsko smanjenje broja radnika, dok za investitora predstavlja dodatnu obvezu koju će morati uključiti u poslovni plan.
Što Mostar može dobiti od koncesije?
Ako proces bude uspješno proveden, potencijalne koristi mogle bi biti značajne.
Veći investicijski kapacitet omogućio bi modernizaciju infrastrukture, privlačenje novih aviokompanija i povećanje broja putnika. To bi imalo učinak i izvan samog aerodroma jer zračni promet izravno utječe na turizam, ugostiteljstvo, hotelijerstvo i ukupnu gospodarsku aktivnost regije.
Mostar posljednjih godina bilježi snažan rast turističkih dolazaka, a bolja zračna povezanost mogla bi dodatno povećati njegovu konkurentnost na regionalnoj karti.
S druge strane, uspjeh koncesije ovisit će o detaljima budućeg ugovora. Visina koncesijske naknade, investicijske obveze, zaštita javne imovine i dugoročni razvojni planovi bit će ključni elementi koji će pokazati donosi li ovaj model stvarnu vrijednost za grad i građane.
Za sada je sigurno samo jedno: Mostar je otvorio vrata mogućem novom modelu upravljanja svojom zračnom lukom. Hoće li taj model donijeti snažniji rast ili nova pitanja, pokazat će pregovori koji tek slijede.
