Ukoliko se bude odlučivalo na temelju osnovne financijske računice, roboti bi bili puno isplativiji kandidat za poziciju izvršnog direktora u kompanijom od ljudskog bića Na sreću zagovornicima ovakve idje stoje na putu istraživanja među managerima, dioničarima i zaposlenicima u kompanijama. Smatraju da bi IA (umjetna inteligencija) vjerojatno bolje računala, ali bi zato bila očajan sugovornik i pregovarač. Samim time bi donosio neadekvatne odluke. Malo je onih koji vjeruju da će roboti ikada biti u mogućnosti komunicirati kao ljudi.
Tang Yu – prva virtualau izvršna direktorica
Online kladionica NetDragon Websoft čije sjedište je u Hong Kongu, s godišnjim prihodom 2,1 milijardu dolara, imenovala je novu izvršnu direktoricu. „Prva dama“ kompanije, Tang Yu, zadužena je da na osnovu podataka na nivou kompanije donosi odluke. U njenoj kompentenciji su poslovna strategija, procjena rizika, povećanje produktivnosti, te smanjenje troškova. Drugim riječima, odgovorna je za sve ono što bi trebao raditi jedan tipičan izvršni direktor.
Stvar je u tome što Tang Yu nije nimalo tipična. Ona radi 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. Nema godišnje odmore i za sav taj trud ne prima plaću. Ulaže nadljudske napore u svoj posao i nema nijednu ljudsku potrebu, jer je – robot.
Vlasnici kompanije „NetDragon Websoft“, koji u promotivnim spotovima o novoj izvršnoj direktorici ne propuštaju da istaknu kako bezrezervno vjeruju u umjetnu inteligenciju. Tvrde da do sada nisu imali financijsku štetu. Bez obzira što Tang Yu upravlja imovinom koja se procjenjuje na 10 milijardi dolara. Naprotiv, kompanija je uvjerena da će im Tang Yu, koja ne pati od ljudskih slabosti (uključujući i očekivanja da bude plaćena za svoj rad), osigurati zavidan dio kolača na svjetskom tržištu metaverzuma, za koje se procenjuje da će do 2025. dostići vrednost od 280 milijardi dolara, piše Kamatica.
Zamjenjivi su i izvršni direktori
Kompanija iz Hong Konga je, međutim, i dalje izuzetak u odluci da na samom vrhu operativne hijerarhije zaposli robota. Internet su preplavili tekstovi da će umjetna inteligencija zamjeniti radnu snagu. Izvršnim direktorima su puna usta hvalospijeva o automatizaciji kada govore da bi roboti trebali zamjeniti radnike. Ipak, radnici se pitaju kako nitko od izvršnih direktora ne upire prstom na sebe.
Ako su razlozi za automatizaciju veća produktivnost uz financijske uštedu, onda je logično da se, pored službenika, vozača kamiona, prodajnog osoblja na manje zahtjevnim administrativnim poslovima razmisli i o rezanju troškova automatizacijom izvršnih direktora sa astronomskim izuzetno visokim primanjima. Neke računice u SAD pokazuju da izvršni direktor danas ima prosječnu plaću koja iznosi oko 400 prosečnih plaća zaposlenika. Navodi se d ima jako puno primjera gdje je razlika i veća.
Izvršni direktor Amazona Andy Jessy nagrađen je 2021. godine izdašnom sumom od 213 milijuna dolara. Ovo je jednako ukupnoj zaradi koju je te godine primilo 6.474 zaposlenih u ovoj američkoj kompaniji. Amazon je poznat kao kompanija sa žestom strategijom automatizacije. Tijekom prošle i tekuće godine je zbog posljedica makroekonomskih pokazatelja otpustio nevjerojatnih 27.000 radnika. Bez obzira na rekornu plaću vlastitog izvršnog direktora.
Teško je opravdati visoka primanja izvršnih direktora
I najkonzervativniji pobornicima slobodnog tržišta rada teško nalazee opravdanje za astronomske bonuse izvršnih direktora. Ovo posebno postaje diskutabilno kada se analizira učinak u poduzeću. Studija koju je proveo Cornell University u više od 400 američkih kompanija je pokazala da je u petini firmi sa najbolje plaćenim izvršnim direktorima, ulaganje od 100 dolara za nešto manje od deset godina donijelo dobit od 265 dolara. Tijekom istog perioda, u petini kompanija sa najmanje plaćenim izvršnim direktorima, ulaganje od 100 dolara osiguralo je dobit od 367 dolara. Dakle, izvršni direktori koji su bili manje plaćeni su i pored toga doneli veću zaradu svojim kompanijama od onih preplaćenih.
Zagovornici da izvršne direktore zamjene roboti, često se pozivaju na loše primjere upravljanja kompanijama. Među kandidatima za vrh crne liste je David Zaslav, CEO Warner Bros. Dobio je 247 milijuna dolara 2021. godine, a naredne je proglašen za najgoreg izvršnog direktora. Naime, zbog njegovih strateških promašajadionice kompanije su pale za 37%. U tom društvu su izvršni direktor „Hilton-a“ Chris Nessetta. Zaradio je 55,9 milijuna dolara, a uspio je proizvesti gubitke od 720 milijuna dolara. Izvršni direktor „Boinga“ David Calhoun, koji je nagrađen sa 21,1 miliijun dolara, a napravio je gubitke od 12 milijardi dolara.
Kada bi se gledale isključivo ove činjenice, bilo kakav robot bi bolje upravljao poduzećem od ovakvih “stručnjaka”. Glavni razlog za loše odluke navodi se način na koji se nagrađuju izvršni direktori sa akcentom na godišnje bonuse, a ne na mjesečne plaće. Ovo ih pottiče da se usmjere na kratkoročne, vlastite interese umesto na dugoročne rezultate. Jeli rešenje u promjeni sustava isplate bonusa, ili u tome da se ljudi i na ovim pozicijama zamene robotima? Treba imati u vidu da danas veliki broj podataka na osnovu kojih izvršni direktori donose odluke, prikuplja i obrađuje AI.
Robota na upravljačkim pozicijama
Istina je da roboti mogu upravljati gomilom podataka i osnovna financijska računica o isplativosti je na njihovoj strani. Brojna istraživanja o automatizaciji poslovanja, uključujući i novija poput onog koje je sproveo OECD, pokazuju da je (ne)sposobnost AI da kvalitetno komuniciraju ključna prepreka za ovakvu mogućnost. Jedna od autora OECD istraživanja, Marguerita Layn, navodi da su u njihovim analizama kako bi automatizacija u različitim profesijama doprinijela gospodarskom napretku, izvršni direktori na samom začelju liste.
Preko 95% članova upravnih obora, vlasnika i dioničara kompanija izlistanih na burzi izjasnilo se protiv AI na čelu kompanije. Prije svega ne mogu se zamisliti da razgovaraju, raspravljaju i konsultiraju se sa robotom. Ovaj dio ispitanika je vrlo rezerviran prema odlukama koje bi donosila umjetna inteligencija. Statistika i brojke jesu važne, ali one ne znače mnogo bez poslovnog iskustva i razmjene mišljenja. To naročito važi za iznenadne, pa time i teško predvidive situacije, kao što je slučaj u sadašnjoj krizi.
Identično viđenje imaju i menadžeri u kompanijama, kojima je teško prihvatiti da bi podnosili izvješće robotu. Još se teže vide u situaciji da bi mašini morali objašnjavati svoje ideje i pravdati prijedloge za unapređenje poslovanja. Nisu mnogo raspoloženiji ni da u nabavci, prodaji i drugim vidovima suradnje sa partnerima i klijentima pregovaraju sa robotom. Glavne sumnje vezane su za komunikaciju, jer ocenjuju da mašine, ma koliko napredne, nisu u stanju razumjeti razlike u stavovima. Pogotovo o nijansama koje nekada mogu biti od presudne važnosti u poslu, navodi Kamatica.
Zaposlenici su skeptičnio oko robota
Slične zamjerke ima i većina zaposlenih. Oko 30% radnika izjavilo je da bi mašina možda ipak bila bolji izvršni direktor. Ali Marguerita Layn smatra da je ovaj postotak upitan. On možda više oslikava negativan odnos radnika prema preplaćenim izvršnim direktorima, nego njihovo povjerenje u veće sposobnosti umjetne inteligencije. To sugeriraju drugi odgovori, u kojima gotovo 98% zaposlenih ne želi da u razgovorima za posao komunicira sa robotom, niti da im neposredni nadređeni bude „automatiziran“.
Mada se komunikacija ne navodi kao ekonomska stavka u bilancama kompanije. Kada dođe do poslovnog neuspjeha uvijek se pokaže da je loše razumevanje među zaposlenima bilo jedan od najvećih problema. Ovo upućuje da je malo ljudi koji su zaista vješti u komunikaciji, ali je očigledno još manje onih koji veruju da će roboti u tome ikada dostići, a kamoli prestići čovjeka.
