Norveška Europi šalje neugodnu energetsku poruku. Europa želi manje fosilnih goriva, sigurnu opskrbu energijom i konačni raskid s ruskim plinom, ali Oslo joj sada poručuje da sva tri cilja neće biti lako ostvariti istodobno.
Najveći europski dobavljač plina nastavit će razvijati Barentsovo more, bez obzira na potporu EU-a ograničavanju novih projekata ugljikovodika na Arktiku.
Norveški ministar energetike Terje Aasland rekao je da njegova zemlja želi održavati proizvodnju i izvoz nafte i plina približno na sadašnjim razinama najmanje do 2035. godine. Za to će joj trebati nova nalazišta, a Barentsovo more postaje važan dio te računice.
Poruka ima posebnu težinu jer Norveška nakon ruske invazije na Ukrajinu pokriva oko 30 posto potražnje za plinom EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Prošle godine proizvodnja norveškog plina bila je blizu rekordne, dok je proizvodnja nafte dosegnula najvišu razinu od 2009.
Europa zato od Norveške traži dvije stvari koje sve teže idu zajedno: dugoročnu sigurnost opskrbe i ograničavanje novih fosilnih projekata.
Barentsovo more više nije rezervni plan
EU već godinama zagovara ograničavanje nove eksploatacije nafte i plina na Arktiku zbog klimatskih i okolišnih rizika.
Oslo, međutim, ne planira čekati promjenu europskog stava.
Aasland poručuje da Barentsovo more mora biti dio rasprave ako Norveška želi ostati dugoročni dobavljač nafte i plina Europi. Oslo pritom razvoj vlastitih resursa smatra pitanjem nacionalnog suvereniteta.
Ako Europa ne želi tu energiju, postoji i druga opcija.
Nafta se može prodavati na globalnom tržištu, a plin preko LNG postrojenja Melkøya kod Hammerfesta slati kupcima izvan Europe.
Europa treba norveški plin, ali Norveška za dio buduće proizvodnje ne mora nužno trebati Europu.
Norveška već priprema teren
Aaslandove riječi nisu samo politička poruka.
Norveška vlada u svibnju je proširila ovogodišnji krug područja dostupnih za licenciranje za ukupno 70 novih blokova. Čak 38 nalazi se u Barentsovu moru, 22 u Sjevernom, a deset u Norveškom moru.
Vlada vrlo otvoreno objašnjava razlog: nova istraživanja potrebna su kako bi se održali proizvodnja, radna mjesta i državni prihodi te pridonijelo europskoj energetskoj sigurnosti.
To je nastavak politike koju već vidimo. Kako smo ranije pisali na Financa.ba, Norveška je ove godine odobrila ponovno otvaranje triju starih plinskih polja kako bi produžila proizvodnju u trenutku kada Europa traži sigurnije izvore energije.
Razlog za žurbu je jednostavan. Bez novih otkrića službene projekcije pokazuju znatniji pad norveške proizvodnje nakon 2030.
„Zelena baterija Europe“ bila je pogrešna ideja
Još zanimljiviji dio Aaslandove poruke odnosi se na električnu energiju.
Norveška zahvaljujući ogromnim hidroenergetskim kapacitetima većinu godina proizvodi višak obnovljive električne energije. Godinama se zato govorilo o zemlji kao „zelenoj bateriji Europe“ – sustavu koji bi mogao pomoći kontinentalnoj Europi kada nema dovoljno energije iz vjetra i sunca.
Aasland sada tu ideju naziva pogrešnom.
Norveška sama ne može balansirati europsko tržište električne energije. Štoviše, snažnije povezivanje preko interkonektora prenijelo je dio europskih cjenovnih šokova na norveške potrošače i izazvalo politički otpor.
Zato novih interkonektora neće biti, iako Oslo ne odustaje od postojećeg integriranog europskog elektroenergetskog sustava.
Aasland pritom Europi šalje još jednu poruku: države moraju imati više vlastite stabilne proizvodnje električne energije, osobito nakon zatvaranja dijela nuklearnih i termoelektrana.
Europa želi četiri stvari odjednom
Europa želi dekarbonizirati gospodarstvo, eliminirati ruski plin, osigurati stabilnu opskrbu i zadržati cijene energije na razini koja neće dodatno oslabiti industriju.
Problem je što se ti ciljevi ne kreću uvijek u istom smjeru.
Norveška ne odustaje od obnovljive energije ni europske energetske suradnje. Ali odbacuje pretpostavku da istodobno mora biti glavni dobavljač plina, „baterija“ kontinentalnog elektroenergetskog sustava i zemlja koja ograničava istraživanje resursa potrebnih za održavanje proizvodnje.
Poruka iz Osla zato je prilično jednostavna: ako Europa još desetljeće treba norvešku energiju, morat će odlučiti koliko je spremna prihvatiti način na koji je Norveška namjerava proizvoditi.
