Europska unija ulazi u jednu od najvažnijih financijskih rasprava desetljeća. Predloženi višegodišnji proračun vrijedan gotovo 2 bilijuna eura otvorio je duboke podjele između bogatijih država sjevera i zemalja juga i istoka Europe koje žele sačuvati postojeću razinu europskih potpora.
Iza rasprave o brojkama zapravo se krije mnogo veće pitanje.
Kakvu Europu Europska unija želi graditi nakon 2028. godine?
Treba li prioritet dati inovacijama, konkurentnosti i novim tehnologijama ili nastaviti snažno financirati poljoprivredu, regionalni razvoj i kohezijske fondove koji desetljećima predstavljaju temelj europske politike?
Odgovor na to pitanje odredit će smjer europskog gospodarstva u godinama koje dolaze.
Zašto je novi proračun izazvao toliko prijepora?
Europska komisija predložila je novi sedmogodišnji financijski okvir vrijedan 1,8 bilijuna eura, dok se ukupni iznos, uključujući obveze povezane s otplatom zajedničkog zaduživanja iz vremena pandemije, penje na gotovo 2 bilijuna eura.
Za zemlje poput Njemačke, Nizozemske, Švedske, Danske i Austrije taj je iznos previsok.
Riječ je o državama koje u europski proračun uplaćuju više nego što iz njega dobivaju te već godinama upozoravaju da Bruxelles mora pokazati veću fiskalnu disciplinu.
Nizozemski ministar financija Eelco Heinen bio je među najglasnijim kritičarima.
Kako prenosi Politico, poručio je da predloženi proračun nije priuštiv, nije uravnotežen i ima pogrešan fokus.
Njegova poruka odražava šire raspoloženje sjevernih članica.
One smatraju da Europa ne može odgovoriti na izazove umjetne inteligencije, globalne konkurencije, energetske tranzicije i tehnološke utrke ako najveći dio novca i dalje odlazi na politike koje postoje desetljećima.
Sukob dviju ekonomskih filozofija
Rasprava o europskom proračunu često se prikazuje kao sukob bogatih i siromašnijih država članica.
U stvarnosti riječ je o sukobu dviju ekonomskih filozofija.
S jedne strane nalaze se države koje žele veći naglasak na:
- inovacije
- istraživanje i razvoj
- tehnološku konkurentnost
- industrijsku transformaciju
- obrambene kapacitete
S druge strane nalaze se zemlje koje smatraju da Europa ne smije zanemariti politike koje su desetljećima smanjivale razvojne razlike među regijama.
Italija, Španjolska i Poljska predvode skupinu država koje podržavaju ciparski pregovarački okvir upravo zato što štiti sredstva za poljoprivredu i regionalni razvoj.
Za te zemlje europski fondovi nisu samo proračunska stavka.
Oni predstavljaju ključan izvor investicija, razvoja infrastrukture i gospodarskog rasta.
Zašto je fond za konkurentnost postao središte sukoba?
Najveće nezadovoljstvo sjevernih država izazvala je odluka ciparskog predsjedništva da najveće rezove predloži upravo u Europskom fondu za konkurentnost.
Riječ je o fondu vrijednom oko 410 milijardi eura koji financira inovativne tvrtke, istraživačke projekte i razvoj novih tehnologija.
Predloženo smanjenje od 3,9 posto možda na prvi pogled ne izgleda dramatično.
Međutim, simbolika je snažna.
Dok Sjedinjene Američke Države i Kina ulažu stotine milijardi dolara u umjetnu inteligenciju, poluvodiče, naprednu proizvodnju i tehnološku infrastrukturu, dio europskih država smatra da Bruxelles šalje pogrešnu poruku.
Njihov argument je jednostavan: Europa ne može graditi gospodarstvo budućnosti ako najveći dio novca i dalje usmjerava prema prioritetima prošlosti.
Upravo zato Heinen tvrdi da prijedlog pokazuje smjer kojim Europa ne bi trebala ići.
Poljoprivreda i regionalni razvoj ostaju politički najosjetljivije teme
Unatoč pritiscima za rezanje rashoda, sredstva za poljoprivredu i regionalni razvoj ostala su uglavnom zaštićena.
To nije slučajno.
Europska poljoprivredna politika i kohezijski fondovi desetljećima su među najvažnijim instrumentima europske integracije.
Milijuni poljoprivrednika i tisuće lokalnih zajednica izravno ovise o tim sredstvima.
Ipak, važno je naglasiti da je Europska komisija već u svom izvornom prijedlogu smanjila njihov udio u ukupnom proračunu.
Dok u aktualnom financijskom okviru poljoprivreda i regionalni razvoj čine oko 60 posto europskog proračuna, u novom prijedlogu njihov udio pada na 41,4 posto.
To pokazuje da se prioriteti Bruxellesa postupno mijenjaju, čak i ako se promjene odvijaju sporije nego što bi željele sjeverne članice.
Europa pod pritiskom novih izazova
Rasprava o proračunu dolazi u trenutku kada se Europska unija suočava s nizom zahtjevnih izazova.
Potrebna su veća ulaganja u obranu.
Potrebna su veća ulaganja u energetsku sigurnost.
Potrebna su veća ulaganja u digitalnu transformaciju i umjetnu inteligenciju.
Istodobno, europske vlade suočavaju se s rastućim javnim dugom i ograničenim fiskalnim prostorom.
To objašnjava zašto je dogovor toliko težak.
Svaki euro koji se dodijeli jednoj politici mora biti oduzet nekoj drugoj.
Ulog je veći od samog proračuna
Analitičari smatraju da bi dogovor trebao biti postignut prije francuskih predsjedničkih izbora iduće godine.
Razlog nije samo administrativne prirode.
Europske institucije žele izbjeći dodatnu političku neizvjesnost koja bi mogla usporiti ili čak ugroziti pregovore.
Zato će irsko predsjedništvo EU-a, koje preuzima vođenje Vijeća od srpnja, imati iznimno zahtjevan zadatak.
Morat će pronaći kompromis između država koje traže štednju i onih koje žele zadržati postojeću razinu europske solidarnosti.
Bitka koja će odrediti buduće prioritete Europe
Na prvi pogled riječ je o raspravi o proračunskim tablicama.
U stvarnosti radi se o mnogo važnijem pitanju.
Europska unija odlučuje hoće li veći dio svojih resursa usmjeriti prema konkurentnosti i tehnološkom razvoju ili će prioritet ostati smanjivanje razvojnih razlika među državama i regijama.
To nije samo fiskalna odluka.
To je odluka o budućem gospodarskom modelu Europe.
Upravo zato pregovori koji slijede neće odrediti samo veličinu europskog proračuna.
Odredit će i prioritete kontinenta u desetljeću koje dolazi.
