Europa je desetljećima imala uspješnu formulu. Otvorena globalna trgovina donosila je kupce, snažna industrija izvoz, relativno povoljna energija konkurentnost, a stabilan međunarodni poredak omogućavao je kompanijama da lance opskrbe grade prema cijeni i učinkovitosti.
Ta formula više ne radi kao prije.
Predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde upozorila je u Ženevi da slabe upravo temelji na kojima je počivao europski poslijeratni model rasta. To ne znači da Europa ostaje bez mogućnosti za rast. Znači da će ga morati tražiti na drukčijim mjestima.
Sve više unutar vlastitog tržišta, u produktivnosti, kapitalu i novim tehnologijama.
Ono što je Europu učinilo bogatom više nije dovoljno
Europa je među najvećim dobitnicima globalizacije. Njezino gospodarstvo otprilike je dvostruko otvorenije trgovini od američkog, ali svijet u kojem je takav model nastao ubrzano se mijenja.
Samo od siječnja do listopada 2025. u svijetu je uvedeno više od 2.500 novih trgovinskih ograničenja.
Promijenila se i konkurencija. Kina danas izravno konkurira eurozoni u gotovo 40 posto sektora u kojima ona ima komparativnu prednost. Početkom stoljeća taj je udio bio oko 25 posto.
Nestala je i jedna od važnih europskih industrijskih prednosti – relativno povoljna energija. Na posljedice visokih troškova energije za europsku konkurentnost Lagarde je upozoravala i ranije.
Prošle su godine cijene električne energije za energetski intenzivnu industriju EU-a bile više nego dvostruko veće nego u SAD-u i oko 50 posto više nego u Kini.
Na to dolazi geopolitika. Kompanije pri organiziranju lanaca opskrbe više ne mogu gledati samo cijenu. Moraju računati na carine, kritične sirovine, energetsku sigurnost i pouzdanost poslovnih partnera.
Europa tako istodobno gubi dio prednosti globalizacije, jeftine energije i stabilnog međunarodnog poretka.
Povratak na staro teško može biti gospodarska strategija.
Tržište od 450 milijuna ljudi koje još nije dovoljno jedinstveno
Europa ipak ima golemu prednost: jedinstveno tržište s oko 450 milijuna potrošača.
Problem je što ono za kompanije još nije potpuno jedinstveno.
Lagarde na problem europske konkurentnosti upozorava već dugo, posebno ističući produktivnost, inovacije i integriranije tržište kapitalaTržište kapitala (engl. capital market), u užem smislu pr....
Posljedice fragmentacije najbolje se vide kada mlada kompanija treba postati velika.
Prema analizi Europske investicijske banke o europskom scale-up jazu, europske kompanije i one iz San Francisca tijekom prvih pet godina mogu prikupiti približno usporedive količine kapitala.
Do desete godine europske kompanije prikupe oko 50 posto manje.
U više od četiri petine europskih scale-up transakcija vodeći ili jedini investitor dolazi izvan EU-a. Kod kompanija iz San Francisca taj je udio samo 14 posto.
Oko 12 posto europskih scale-up kompanija preselilo se izvan EU-a, ponajprije u SAD.
Europa, dakle, nema samo problem stvaranja novih kompanija. Ima problem zadržati ih upravo kada postanu dovoljno dobre da mogu postati globalne.
AI je drugi europski digitalni test
Europa je tijekom prve digitalne revolucije proizvela mnogo znanja, ali su najveće kompanije i velik dio vrijednosti interneta, clouda i digitalnih platformi nastali drugdje.
Lagarde upozorava da se isto ne bi smjelo ponoviti s umjetnom inteligencijom.
Europske kompanije ove bi godine u AI trebale usmjeriti prosječno oko devet posto ukupnih ulaganja.
Ali tehnologija se još ne širi dovoljno brzo preko nacionalnih granica. Kada kompanije vide da domaći konkurenti više ulažu u AI, raste i njihova spremnost na ulaganje. Taj konkurentski pritisak znatno je slabiji kada dolazi iz druge članice EU-a.
Fragmentacija zato ne otežava samo prodaju i financiranje.
Ona može usporavati i širenje novih tehnologija.
Europa pritom ne mora razviti novi ChatGPT da bi profitirala od AI revolucije.
Sljedeća faza umjetne inteligencije neće se odvijati samo u chatbotovima. AI sve više ulazi u tvornice, strojeve, robotiku, logistiku, automobilsku industriju, medicinsku tehnologiju i energetiku.
A upravo ondje Europa još ima snažnu industrijsku bazu.
Europa možda nije napravila ChatGPT, ali još uvijek može biti među pobjednicima kada AI uđe u tvornicu.
EU Inc. može riješiti samo dio problema
Jedan od odgovora Bruxellesa je EU Inc., zamišljen kao jedinstveniji europski pravni okvir za kompanije.
Cilj je smanjiti potrebu da se inovativne kompanije pri širenju prilagođavaju nizu različitih nacionalnih režima.
Ideja se može svesti na tri koraka:
početi europski, rasti europski, financirati se europski.
Posljednji će vjerojatno biti najteži.
Europske kompanije nemaju pristup dubini tržišta kapitala kakvu imaju američki konkurenti. To posebno pogađa tehnološke kompanije kojima trebaju velike količine kapitala prije nego što postanu profitabilne.
Bez dubljeg tržišta kapitala ni potpuno jedinstveno tržište neće biti dovoljno.
Novi motor rasta možda je već kod kuće
Postoji još jedan signal da se europski model već mijenja.
Gospodarstvo eurozone prošle je godine poraslo 1,5 posto, a rast je u cijelosti došao iz domaće potražnje. Ona je pozitivno pridonijela i rastu od 0,4 posto u drugom tromjesečju ove godine.
To je važan obrat.
Europa se desetljećima oslanjala na svijet kao važan izvor rasta. U budućnosti će veći dio tog rasta morati pronaći unutar vlastitih granica.
Potencijal postoji.
EU čini tek oko šest posto svjetskog stanovništva, ali ima približno 15 posto svjetskih istraživača i proizvodi gotovo petinu najcitiranijih znanstvenih radova.
Europa, dakle, ima istraživače. Ima industriju. Ima štednju. Ima kompanije. Ima 450 milijuna potrošača.
Ono što još nema u dovoljnoj mjeri jest sustav koji sve te prednosti povezuje dovoljno brzo da od europske ideje nastane globalna kompanija.
Zato kraj starog modela rasta ne mora značiti početak europskog gospodarskog pada.
Ali novi model neće nastati sam. Morat će se graditi na dubljem jedinstvenom tržištu, dostupnijem kapitalu, većoj produktivnosti i bržem širenju tehnologije.
Stari europski model rasta možda završava. Pravo pitanje više nije može li ga Europa sačuvati, nego može li dovoljno brzo izgraditi onaj koji dolazi poslije.
