Brainstorming se često koristi kada tim želi doći do novih ideja. Ipak, razgovor u velikoj grupi ne jamči bolje rezultate. Istraživanja pokazuju da ljudi često osmisle više ideja kada rade samostalno, a zatim ih podijele s drugima.
Dobar proces zato ne mora početi glasnim iznošenjem prijedloga. Tiho pisanje, rad u manjim grupama i pažljiv odabir ideja mogu pomoći timu da bude kreativniji i učinkovitiji.
Kako je brainstorming postao popularan
Godine 1939. Alex Osborn, jedan od osnivača reklamne agencije BBDO, počeo je okupljati zaposlenike kako bi zajedno smišljali ideje. Sudionici su takve sastanke nazvali „brainstorming sesijama“.
U knjizi Your Creative Power iz 1948. Osborn je uspjeh sesije povezivao s brojem nastalih ideja i osjećajem sudionika nakon sastanka. No, kasnija istraživanja dovela su u pitanje učinkovitost razgovora u grupi.
Psiholozi Michael Diehl i Wolfgang Stroebe usporedili su grupe koje su raspravljale s pojedincima koji su samostalno smišljali prijedloge. Samostalni rad često je dao više ideja. Meta-analiza iz 1991., koja je obuhvatila 20 studija, također je pokazala da su interaktivne grupe proizvele manje ideja. Razlika je bila veća u većim grupama.
Zašto grupe često proizvedu manje ideja
Kada sudionici iznose ideje naglas, mogu govoriti samo jedan po jedan. Ostali čekaju svoj red, zaborave što su htjeli reći ili izgube nit misli. Istraživači taj problem nazivaju blokiranjem proizvodnje.
U jednom eksperimentu sudionici su razmišljali o načinima smanjenja nezaposlenosti. Grupe koje su morale čekati da drugi završe govorile su manje ideja od onih koje su mogle iznositi prijedloge čim bi im pali na pamet. Čekanje na red oduzima vrijeme i prekida tok misli.
Ipak, grupni brainstorming opstaje jer ljudima može pružiti osjećaj zajedničkog rada. Sudionici vide kako drugi doprinose, a vođa sluša njihove prijedloge. Sastanak može biti ugodan i potaknuti osjećaj pripadnosti, čak i kada ne donese mnogo novih ideja.
Brainstorming može stvoriti dojam veće kreativnosti
Ljudi često vjeruju da su u grupi kreativniji nego što jesu. Dio tog dojma može dolaziti iz načina na koji pamte sastanak. Sudionici mogu pomisliti da su se i sami dosjetili ideja koje su zapravo čuli od drugih.
Samostalno osmišljavanje ideja može biti manje zabavno. Čovjek se tada sam suočava sa zastojima i prijedlozima koji ne vode nikamo. Pozitivan osjećaj nakon grupne rasprave zato nije nužno dokaz njezine učinkovitosti.
Što napraviti umjesto uobičajenog brainstorminga
Timu nije nužno odustajati od zajedničkog rada. Bolje je odvojiti stvaranje ideja od njihove procjene. Umjesto da svi govore jedan po jedan, neka članovi najprije zapišu prijedloge ili ih unesu u zajednički dokument.
Za početak odvojite 10–15 minuta tihom individualnom radu. Zatim prikupite sve prijedloge. Ako sudionika ima mnogo, podijelite ih u parove ili manje grupe kako bi mogli razgovarati bez dugog čekanja.
Nakon prikupljanja ideja, procijenite ih u dva kruga. Najprije odaberite one koje su najkreativnije, a zatim među njima procijenite koje su najizvedivije. Takav redoslijed smanjuje sklonost da se prerano izaberu poznate i sigurne opcije.
Učinkovitiji brainstorming počinje tihim pisanjem
Brainstorming može pomoći timu da se poveže, ali razgovor u velikoj grupi često ograničava broj prijedloga. Tiho pisanje omogućuje svima da iznesu svoje ideje bez čekanja na red. Manje grupe zatim mogu pomoći u njihovoj razradi, a odvojeni krugovi odabira u procjeni kreativnosti i izvedivosti.
Timovi mogu zadržati suradnju, a pritom promijeniti način na koji generiraju i biraju ideje. Učinkovit brainstorming ne mjeri se samo time kako su se sudionici osjećali, nego i kvalitetom prijedloga koje su zajedno razvili.
Izvor: INC; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
