Statistika pokazala: Drastičan pad odlaska medicinara i radnika iz BiH u EU

Godinama smo svjedočili masovnom egzodusu radne snage iz Bosne i Hercegovine prema Zapadu. Najnoviji podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH sugeriraju značajan zaokret. Je li “zlatna groznica” za poslovima u Njemačkoj i Sloveniji počela jenjavati ili su razlozi dublji i složeniji?

Prema službenim podacima, broj medicinskih radnika koji su preko državne agencije pronašli posao u Njemačkoj u protekloj godini doživio je drastičan pad.

Brojke otkrivaju novi trend

Statistika je neumoljiva: u 2024. godini, posredovanjem Agencije, posao u Njemačkoj dobilo je tek 223 radnika. Još šokantniji je podatak da je među njima bilo samo 64 medicinska radnika sa srednjoškolskim obrazovanjem.

Ovaj trend nije izoliran samo na Njemačku. I Slovenija, tradicionalno popularna destinacija za radnike iz BiH svih profila – od vozača i zavarivača do zidara – bilježi pad interesa ili potražnje. Dok je u 2024. godini izdano 13.436 radnih dozvola za naše državljane, u 2025. taj broj je pao na 12.295.

Zašto Europa više nije “obećana zemlja”?

Stručnjaci i sindikalni predstavnici slažu se da se ekonomska klima u Europskoj uniji mijenja, i to ne na bolje.

S druge strane, domaće tržište rada ipak pokazuje znakove (kakvog-takvog) oporavka plaća.

Upozorenje za domaće gospodarstvo

Iako na prvu ruku manji odlazak radnika zvuči kao dobra vijest za BiH, ekonomisti i poslodavci pozivaju na oprez. Manja potražnja za radnicima vani može biti signal recesije na tržištima koja su ključna za naš izvoz.

Osim pada životnog standarda i rasta troškova života u EU, koji život u Njemačkoj čine manje atraktivnim nego prije deset godina, postoji i jednostavan demografski faktor.

BiH je godinama “izvozila” ljude, pa se postavlja pitanje – ima li tko više otići? Raspoloživo stanovništvo koje zadovoljava uvjete strogog europskog tržišta rada toliko smanjilo da je pad broja odlazaka logična posljedica.

Dok se Europa bori s vlastitim ekonomskim usporavanjem, pred Bosnom i Hercegovinom ostaje izazov: kako zadržati preostale radnike ne zato što nemaju gdje otići, već zato što vide perspektivu kod kuće?