U japanskoj poslovnoj kulturi, lojalnost zaposlenika uzima se zdravo za gotovo, kao i njihova gotovo doživotna lojalnost poslodavcu. Zato je za mnoge Japance odustajanje od posla neugodnost koju žele izbjeći.
Upravo iz tog razloga od 2017. godine u zemlji izlazećeg sunca postoje agencije za davanje otkaza. Kada ih zaposlenik prvi put angažira, njihova usluga košta oko 150 dolara. Odnosno kao jedna skuplja večera u restoranu, a za svaki sljedeći angažman dobivaju se značajni popusti. Za taj novac radnik zapravo angažira nekoga da mu otkaže radni odnos.
Šefovi cijepaju pisma o otkazima – i ne prihvataju ih!
Ali zašto je Japancima otpuštanje radnog odnosa problematično?
Prije svega, zato što su ti ljudi navikli raditi za jednog poslodavca desetljećima, ako ne i doživotno. Čak i kada to znači trpjeti mobing, šteta je napustiti siguran posao, piše Biznis i Finansije.
Ti sigurni poslovi nisu ni nalik našima, koji se u državnim i javnim poduzećima dobivaju političkim vezama. Nakon toga ne podrazumijevaju ni obvezu dolaska u ured, a kamoli posjedovanja bilo kakvog znanja i vještina potrebnih za obavljanje posla.
Za razliku od sigurnih poslova u Bosni i Hercegovini, u Japanu se obično radi 12 sati dnevno. Postoji vrlo stroga hijerarhija koja šefovima daje nesrazmjernu moć nad ostalim zaposlenicima. To znači da radnik mora učiniti sve što ga šef zamoli, kojim god tonom ili gestom zatraži.
Prema svjedočanstvima japanskih radnika, gotovo nitko se ne usudi zamoliti šefa da na vrijeme ode s posla jer se to smatra sramotnim i nepoštovanjem. Otkaz može biti neugodan, a ponekad se dogodi da šef pocijepa otkaz i prisili zaposlenika da ostane u kompaniji. Pretpostavljate – pod još gorim uvjetima nego prije. Osim toga, za radnike to može biti korak unatrag u karijeri jer je to pokazatelj njihove “nelojalnosti” prema poslodavcima.
Generacija Z donosi revoluciju i u urede
Međutim, sve više mladih ljudi odlučuje dati otkaz. Oni su najbrojnija klijentela od nekoliko stotina agencija za otpuštanje u zemlji izlazećeg sunca. Broj klijenata tih agencija drastično se povećao nakon pandemije. Tada su ljudi koji su radili od kuće shvatili koliko je iscrpljujuće ostati cijeli dan u uredu i koliko je zapravo narušena ravnoteža između njihovog privatnog i poslovnog života.
Jedna od poznatijih agencija ovog tipa je tokijska Momuri. Oni kažu da su u dvije i pol godine postojanja imali 350 000 online konzultacija vezanih uz davanje otkaza te su podnijeli otkaze u 20 000 slučajeva. Oko 60% njegovih klijenata bili su mladi radnici u dvadesetima i tridesetima.
Predvode put iz nekoliko razloga, ali glavni je taj što Generacija Z ima drugačija očekivanja od svojih života kao i drugačiju radnu etiku. Dok je veliki broj japanskih kompanija nastao nakon Drugog svjetskog rata kada radnička prava nisu bila baš prioritet. Nažalost, te su kompanije zadržale praksu kreativnog shvaćanja radničkih prava.
Nedostatak radne snage otežava davanje otkaza
U međuvremenu je odrasla generacija koja cijeni ne samo prava radnika, već i poštovanje prema sebi, ali i prema slobodnom vremenu, odgovarajuću plaću za vlastiti rad… Istina je da su mladi ljudi, tj. predstavnici Generacije Z, takvi svugdje u svijetu, ali na Zapadu nemaju problema s promjenom posla, dok je u Japanu to malo teže.
Prema riječima uprave Momurija, razlog tome je, između ostalog, kronični nedostatak radne snage uzrokovan bijelom kugom. Zbog toga japanski poslodavci pokušavaju pod svaku cijenu zadržati radnike, a osim raznih spletki i pravnih komplikacija, ponekad to čine i zastrašivanjem. Događa se i da traže od zaposlenika da im pronađu zamjenu kako bi mogli potpuno napustiti tvrtku. Problem s davanjem otkaza nisu samo oni koji su stalno zaposleni, već i ljudi koji rade na ugovor.
Tu nastupa Momuri, čiji je posao da umjesto radnika “završi” svoj otkaz. Ovaj posao obavlja njegovih 50 agenata, međutim, tvrtka zapošljava i odvjetnike u slučaju da poslodavac zakomplicira proces. Davanje otkaza obično traje između 20 i 30 minuta, a reakcije poslodavaca su različite. Malo njih razumije zašto zaposlenik daje otkaz i ispričava se za svoje ponašanje koje je do toga dovelo, ali ima i onih koji počnu prijetiti ne samo zaposleniku koji daje otkaz već i njegovim posrednicima.
