Prošlog tjedna, Europska komisija najavila je planove za uvođenje carina na uvoz ruske nafte u Europsku uniju putem Mađarske i Slovačke. Ova mjera dolazi u trenutku kada predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Donald Trump, pojačava pritisak na članice NATO-a da prestanu kupovati rusku energiju, s ciljem okončanja rata između Rusije i Ukrajine.
“Financiraju rat protiv sebe. Tko je ikada čuo za nešto tako?”, izjavio je Trump na zasjedanju Ujedinjenih naroda prošlog tjedna, aludirajući na više od milijardu eura koje zemlje EU i dalje mjesečno plaćaju Rusiji za fosilna goriva.
Analiza najnovijih podataka
Al Jazeera je analizirala najnovije podatke o uvozu ruske nafte i plina u Europu, razloge zbog kojih neke zemlje ostaju ovisne o ruskoj energiji te koje druge države trenutno kupuju ruska goriva. Prema podacima Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), koji prati fizičke tokove fosilnih goriva, EU je u kolovozu potrošila 1,15 milijardi eura na ruska fosilna goriva.
Pet najvećih uvoznika činilo je 85 posto te ukupne vrijednosti, kupivši rusku naftu i plin u vrijednosti od 979 milijuna eura. Preostalih 15 posto dolazi iz zemalja poput Španjolske, Bugarske, Rumunjske, Italije, Grčke, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Poljske.
Najveći kupci ruske energije su: Mađarska: 416 milijuna eura, Slovačka: 275 milijuna eura, Francuska: 157 milijuna eura, Nizozemska: 65 milijuna eura, Belgija: 64 milijuna eura. Mađarska i Slovačka kupuju rusku sirovu naftu i plin putem cjevovoda, dok Francuska, Nizozemska i Belgija uvoze ukapljeni prirodni plin (LNG), koji se hladi u tekuće stanje kako bi se mogao transportirati brodovima umjesto cjevovodima.
Nafta (33 posto) i prirodni plin (24 posto) zajedno čine više od polovice energetskih potreba Europe. Ugalj doprinosi sa 11,7 posto, nuklearna energija sa 11,2 posto, biogoriva sa 10,9 posto, solarna i energija vjetra sa 6,1 posto, a hidroenergija sa 3,1 posto.
Opsežna mreža
Za transport velikih količina nafte i plina, Europa se oslanja na opsežnu mrežu od 202.685 kilometara aktivnih cjevovoda (prema podacima GlobalData za 2023). Ključni dio te mreže je cjevovod Druzhba, dug 4.000 kilometara, jedan od najdužih naftovoda na svijetu, kapaciteta od 1,2 do 1,4 milijuna barela dnevno, koji prenosi naftu iz istočne Rusije preko Bjelorusije i Ukrajine do Mađarske i Slovačke.
Mađarska i Slovačka i dalje primaju naftu putem tog cjevovoda zahvaljujući privremenom izuzeću koje im je EU dodijelila kako bi se spriječile ozbiljne energetske nestašice, budući da su to kopnene zemlje s ograničenim alternativnim rutama i bez pristupa morskim lukama.
Prije ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022, EU je iz Rusije nabavljala više od 45 posto ukupnog uvoza plina i 27 posto nafte. Do 2024. ti udjeli su pali na 19 posto za plin i tri posto za naftu.
Mnogi europski lideri suočeni su s pritiskom da uvedu strože sankcije Rusiji, dok EU nastoji smanjiti energetsku ovisnost. Međutim, to je izazovno za zemlje koje se snažno oslanjaju na jedan izvor energije, poput Mađarske, gdje više od 60 posto energije dolazi iz nafte i plina.
Drastičan pad uvoza ruskog plina u EU
Uvoz ruskog plina pao je s više od 150 milijardi kubnih metara (bcm) u 2021. na manje od 52 bcm u 2024. Taj pad je uglavnom nadoknađen povećanim uvozom iz drugih zemalja: iz SAD-a s 18,9 bcm u 2021. na 45,1 bcm u 2024, iz Norveške s 79,5 bcm na 91,1 bcm, te iz drugih partnera s 41,6 bcm na 45 bcm.
Osim smanjenog uvoza energije, EU sada uvozi i manje nikla, željeza i čelika iz Rusije. Međutim, uvoz gnojiva, ključnog za poljoprivredu, a za koje je Rusija veliki proizvođač i izvoznik, porastao je za gotovo 20 posto od 2021. do 2025.
Ranije ove godine, Europska komisija predložila je uvođenje carine od 6,5 posto na uvoz gnojiva iz Rusije i Bjelorusije, s ciljem da se postepeno smanji ovisnost o neorganskom gnojivu iz Moskve. U kolovozu je Kina bila najveći kupac ruskih fosilnih goriva, s uvozom vrijednim 5,7 milijardi eura, od čega je 58 posto (3,1 milijarda eura) činila sirova nafta. Indija je bila drugi najveći kupac, s uvozom od 3,6 milijardi eura, od čega je 78 posto (2,9 milijardi eura) bila sirova nafta.
Turska je bila treća, s uvozom energije vrijednim 3 milijarde eura, uključujući mješavinu plina iz cjevovoda, naftnih derivata, sirove nafte i uglja. EU je bila četvrti najveći kupac, s uvozom od 1,2 milijarde eura, od čega su dvije trećine činili ruski LNG i plin iz cjevovoda, ukupne vrijednosti 773 milijuna eura. Peta je bila Južna Koreja, s uvozom od 564 milijuna eura, pri čemu je tri četvrtine činilo ugalj.
