Psihološka sigurnost znači osjećaj da možete govoriti otvoreno, bez straha od sramote, odbijanja ili kazne. Tijekom protekla tri desetljeća brojna istraživanja pokazala su da je upravo ta sigurnost jedan od najvažnijih pokazatelja učinkovitih timova i kompetentnog vodstva.
Kao što ističe Amy Edmondson u knjizi Neustrašiva organizacija, kada članovi tima vjeruju da će njihov glas biti cijenjen, spremniji su riskirati, dijeliti ideje i učiti. Inovacija se rađa iz hrabrosti da se govori – a ne iz tišine i konformizma.
Uloga vođe u stvaranju psihološke sigurnosti
Vođe postavljaju ton za ponašanje tima. Njihove reakcije određuju što je prihvatljivo, što se potiče, a što se sankcionira.
Učinkoviti vođe:
- Pokazuju znatiželju i otvorenost. Postavljaju pitanja i traže mišljenja drugih.
- Nagrađuju iskrenost. Povratne informacije tretiraju kao priliku za rast.
- Sankcioniraju neprihvatljivo ponašanje. Jasno daju do znanja da ismijavanje ili prezir nemaju mjesta u timu.
- Priznaju vlastite pogreške. Time grade povjerenje i potiču suradnju.
- Podržavaju pametno preuzimanje rizika. Dopuštaju eksperimentiranje i učenje iz pogrešaka.
Psihološka sigurnost nije udobnost. Ona stvara „produktivnu nelagodu“ koja vodi ka inovacijama, učenju i rastu.
Zašto „biti samo svoj“ može ugroziti psihološku sigurnost
Danas se često savjetuje vođama da „budu autentični“ ili „donose cijelo sebe na posao“. No, kako upozorava Tomas Chamorro-Premuzic u knjizi Ne budi svoj, to može biti opasna zabluda.
Autentičnost uključuje i nepoželjne emocije, predrasude i impulzivnost. Ako vođa ne filtrira svoje ponašanje, riskira narušavanje stabilnosti i povjerenja u timu.
Primjeri kako „cjelovito ja“ može štetiti sigurnosti:
- Nefiltrirane emocije stvaraju nestabilnost i strah.
- Pristranosti isključuju druge i potkopavaju povjerenje.
- Brutalna iskrenost može poniziti, umjesto da potakne rast.
- Sebičnost pretvara vodstvo u samopromociju.
Prava autentičnost znači donijeti najbolje od sebe – profesionalno, empatično i s namjerom da se doprinese timu.
Psihološka sigurnost vrijedi i za članove tima
Psihološka sigurnost nije samo odgovornost vođe. Svaki član tima doprinosi zajedničkoj klimi.
Zaposlenici koji opravdavaju loše ponašanje kao „samo svoj stil“ riskiraju narušavanje suradnje. Na primjer:
- Programer koji stalno prekida druge „jer je takav“.
- Prodavač koji agresivnost naziva „autentičnošću“.
- Kolega koji priča šale na tuđi račun.
Timovi napreduju kada se pojedinci prilagođavaju zajedničkoj misiji, a ne kada svatko forsira svoje idiosinkrazije. Cilj nije potisnuti individualnost, već je usmjeriti prema kolektivnom uspjehu.
Autentičnost i psihološka sigurnost: Ravnoteža između slobode i odgovornosti
Odnos između autentičnosti i psihološke sigurnosti je složen. U idealnom slučaju oni se međusobno nadopunjuju: kada se ljudi osjećaju sigurno, autentičniji su – i obrnuto.
Ali, bez granica, oba koncepta mogu izgubiti smisao.
- Autentičnost bez samosvijesti postaje sebičnost.
- Sigurnost bez odgovornosti postaje popustljivost.
Zato je zadatak vođe održati ravnotežu: stvoriti okruženje u kojem se može govoriti otvoreno, ali uz poštovanje i samokontrolu.
„ako želite tolerantno društvo, morate biti netolerantni prema netoleranciji.“
Karl Popper
Isto vrijedi i za timove: ako želite psihološku sigurnost, ne smijete tolerirati ponašanja koja je ugrožavaju.
Psihološka sigurnost traži odgovorno vodstvo
Stvaranje psihološke sigurnosti nije stvar samoizražavanja, nego odgovornosti. Vođe trebaju biti ljudski, iskreni i ranjivi, ali i svjesni svog utjecaja.
Autentičnost ima vrijednost samo ako je uparena s odgovornošću prema drugima. Vođe koji to razumiju stvaraju radna mjesta gdje se ljudi usude govoriti, učiti i rasti – bez straha, ali s poštovanjem prema kolektivnom cilju.
Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
