U kontekstu posla, digitalni jaz je postao manje u vezi s pristupom uređajima i povezivanju, a više u vezi vještina i načina razmišljanja. Mnogi iskusni profesionalci nikada nisu naučili više od osnova e-maila, pretraživanja weba i Microsoft Officea. Umjesto toga, čvrsto se oslanjaju na obližnje kolege ili pomoć IT službe kada stvari krenu po zlu.
Nasuprot tome, mladi su već pokazali svoju konkurentsku prednost na virtualnom radnom mjestu. Opremljeni su intuitivnijim razumijevanjem digitalne tehnologije i inicijativom za rješavanje problema putem YouTube tutorijala i društvenih medija, piše FastCompany.
Kao generacija, oni su i veći igrači. Kako se sve više i više rada odvija u virtualnoj stvarnosti – a ne morate dijeliti pomalo ekscentričnu viziju metaverzuma koju je Mark Zuckerberg najavio prošle godine – biti upoznat s masovnim online igrama za više igrača (MMO) poput Fortnitea i Robloxa, da ne spominjemo mogućnost upravljanja višestrukim digitalnim identitetima, postavljena je kako bi taj rub bio još više naglašen.
Velik dio metaverzuma tek treba izgraditi. VR se, naravno, dugo koristio u obuci za određene fizičke poslove, od astronauta i pilota do provođenja zakona, kirurgije i proizvodnje. Kada je riječ o specijaliziranim strojevima ili složenim lokacijama, relativna sigurnost i troškovne prednosti obuke praktički su očite. Ali upravo će promjene biti najdublje u poljima od softverskog inženjeringa preko prava do dizajna.
Kako virtualna radna mjesta mogu poboljšati komunikaciju
Za većinu ljudi rad na daljinu tijekom pandemije karakterizirao je preklapanje između komunikacijskih aplikacija i platformi za video konferencije kao što su Slack, Teams i Zoom. I tu svakako ima puno prostora za napredak.
Akademske studije su pokazale da suradnja među kolegama pati kada rade na daljinu. Razmjene putem e-maila ili Slacka sve više zamjenjuju osobne razgovore u stvarnom vremenu, ometajući komunikaciju.
Sam Google tvrdi da su neformalni razgovori za aparatima za kavu i stolovima za ručak u njegovom kampusu odgovorni za inovacije kao što su Street View i Gmail. Ali s radom na daljinu, ova vrsta slučajnog susreta gotovo da nestaje.
I naravno, postoje troškovi rada na daljinu, i u smislu individualne dobrobiti. Istraživači sa Sveučilišta Stanford otkrili su da je takozvani “umor od Zooma” potaknut kombinacijom intenzivnog kontakta očima, nedostatka pokretljivosti, samosvijesti o vlastitom video-sadržaju i kognitivnih zahtjeva potrebe za davanjem pretjerane povratne informacije kako bi signalizirali razumijevanje, slaganje, ili zabrinutost.
Tehnološki napredak znači da rješenja za ove probleme vezane uz rad na daljinu postaju moguća. Softveri za suradnju kao što su Meta’s Horizon Workrooms i Microsoft Mesh, koji kolegama omogućuju da se sastanu kao avatari u VR-u ili sudjeluju na sastanku u stvarnom svijetu kao foto-realistični hologram, već su dostupni.
MetaverseMetaverse (hrv. metaverzum) je koncept koji ponovno privukao... 1.0 će bez sumnje vidjeti organizacije koje stvaraju trajna VR okruženja na radnom mjestu, u kojima zaposlenici mogu komunicirati u stvarnom vremenu kao utjelovljeni avatari. VR verzije uredskih prostora mogu se dizajnirati tako da potaknu slučajne susrete i razgovore u hodniku.
Zamislite, na primjer, ako prelazak s jednog udaljenog sastanka na drugi uključuje napuštanje konferencijske sobe i prelazak užurbanog virtualnog atrija. To bi moglo zvučati nategnuto, ali imajte na umu da je korejska PropTech tvrtka Zigbang već otvorila VR ured na 30 katova pod nazivom Metapolis. Zaposlenici biraju avatar i navigiraju do svojih stolova putem dizala i hodnika. Kada susretnu avatar svoga kolege, njihova se web kamera i mikrofon aktiviraju tako da mogu razgovarati. Web kamera i mikrofon se zatim automatski isključuju kako njihov avatar odlazi.
U međuvremenu, mogućnost korištenja i čitanja govora tijela te aktivnog sudjelovanja u grupnim raspravama pisanjem post-it bilješki ili crtanjem na virtualnoj ploči trebala bi sastanke na daljinu u VR-u učiniti zanimljivijima i manje sjedilačkim. Zahtijevaju mnogo aktivniju upotrebu vrata, ramena, ruku i šaka od uobičajenog sata na Zoomu.
Kako raditi kao avatar
Čini se vjerojatnim da će se, sa razvojem metaverzuma, pojaviti novi skup normi na radnom mjestu. Timske igre, uključujući virtualne večeri kuglanja i virtualne ping-pong turnire, mogle bi zamijeniti “Zoom pića” kao zadani društveni događaj na daljinu.
U međuvremenu, kada je u pitanju zapošljavanje, VR bi mogao donijeti jasne prednosti. Pokazalo se da “slijepe” audicije značajno povećavaju zastupljenost ženskih glazbenica u simfonijskim orkestrima. Iz toga slijedi da bi intervjuiranje avatara moglo umanjiti učinak pristranosti – nesvjesne ili druge – prema ljudima na temelju njihova spola, dobi ili izgleda.
Baš kao što su prilagođeni “skinovi” (odjeća) značajka mnogih MMO-a, u virtualnom svijetu rada može postojati potražnja za kreativnošću u virtualnoj modi i dodacima, jer ljudi žele izraziti svoj osobni brand unutar ograničenja profesionalne odjeće za avatare. Gucci je već prodao virtualne šešire, torbice i sunčane naočale na MMO platformi Roblox.
Mladi su najviše pogođeni poremećajem koji je COVID-19 izazvao na tržištu rada. Dok su se jedni borili s produktivnim radom u zajedničkoj kući ili domovima svojih roditelja, drugi su bili prevareni da se pridruže kompanijama koje nisu ni postojale.
Ipak, pandemija je donijela i uzbudljive uvide u to kako bi se rad na daljinu mogao razvijati. Zbog zabrinutosti za javno zdravlje i klimatskog pritiska, rad na daljinu je tu da ostane. Kako se razvija u metaverzum, nastavit će u prvi plan stavljati sposobnosti koje su koncentrirane među mlađim ljudima.
