Europska unija priprema nove smjernice za procjenu stranih ulaganja u luke, a iako se Kina nigdje izrijekom ne spominje, poruka je jasna. Ono što se prije deset godina smatralo dobrodošlim stranim kapitalom danas se sve više promatra kroz prizmu sigurnosti, geopolitičkog utjecaja i strateške autonomije.
Odluka ministara prometa država članica EU-a nije samo administrativni potez.
Ona označava veliku promjenu u načinu na koji Europa promatra vlastitu infrastrukturu.
Luke više nisu samo mjesta kroz koja prolazi roba.
One postaju ključne točke gospodarske sigurnosti, energetske stabilnosti, otpornosti dobavnih lanaca pa čak i vojne mobilnosti.
Upravo zato Bruxelles želi pojačati nadzor nad stranim ulaganjima u sektor kroz koji prolazi gotovo 75 posto ukupne vanjske trgovine Europske unije.
Od trgovine do geopolitike
Europske luke desetljećima su bile prvenstveno gospodarska infrastruktura.
Njihova je uloga bila privlačiti investicije, povećavati promet i jačati konkurentnost europskog gospodarstva.
U tom razdoblju kineske državne kompanije postupno su širile svoju prisutnost diljem Europe.
Kineski div COSCO Shipping danas ima udjele u nekim od najvažnijih europskih luka, uključujući Hamburg, Rotterdam i grčki Pirej.
Posebno je zanimljiv slučaj Pireja.
Nekada financijski opterećena grčka luka zahvaljujući kineskim ulaganjima pretvorila se u jedno od najvažnijih logističkih čvorišta Mediterana.
Godinama se taj projekt navodio kao primjer uspješne suradnje Europe i Kine.
Danas se isti projekt sve češće navodi kao primjer rastuće europske ovisnosti.
Promijenilo se jedno ključno pitanje. Europa više ne pita koliko kapitala dolazi nego tko kontrolira infrastrukturu kroz koju kapital prolazi.
Veliki zaokret Bruxellesa
U zaključcima Vijeća EU-a ne spominje se Kina.
Međutim, termini poput:
- stranog vlasništva nad kritičnom infrastrukturom
- geopolitičkih prijetnji
- gospodarske sigurnosti
- strateške autonomije
ostavljaju vrlo malo prostora za različita tumačenja.
Europski ministri prometa pozdravili su namjeru Europske komisije da izradi smjernice za procjenu stranih ulaganja u luke te naglasili potrebu sprječavanja neprimjerene strane kontrole nad ključnom infrastrukturom.
Drugim riječima, Europa želi zadržati otvorenost za investicije, ali više ne želi biti naivna prema njihovim dugoročnim posljedicama.
To je značajna promjena u odnosu na razdoblje prije desetak godina kada su se kineska ulaganja uglavnom promatrala kroz prizmu gospodarskih koristi.
Lekcija koju je Europa naučila na teži način
Promjena pristupa nije nastala slučajno.
Posljednjih nekoliko godina Europa je prošla kroz nekoliko ozbiljnih geopolitičkih šokova.
Pandemija je pokazala koliko dobavni lanci mogu biti ranjivi.
Rat u Ukrajini otkrio je kolika je bila europska ovisnost o ruskim energentima.
Zbog toga se danas sve češće postavlja pitanje može li se sličan scenarij dogoditi i s kritičnom infrastrukturom.
Bivši njemački kancelar Olaf Scholz svojevremeno je podržao kinesko sudjelovanje u luci Hamburg tvrdeći da ono jača njemačku trgovinsku poziciju.
Istodobno su pojedine njemačke sigurnosne službe upozoravale da bi prevelika ovisnost o kineskom kapitalu mogla stvoriti probleme slične onima koje je Njemačka ranije imala s ruskim plinom.
Danas takva upozorenja više ne dolaze s margine političke rasprave.
Ona postaju službeni dio europske strategije.
Pirej kao simbol nove europske dileme
Grčka luka Pirej nalazi se u središtu ove rasprave.
Kineski upravitelji već godinama kontroliraju najveći dio njezina poslovanja, a luka je postala ključna ulazna točka kineske robe u Europu.
S ekonomskog stajališta projekt se često smatra uspješnim.
Promet je značajno porastao, a luka je postala jedno od najvažnijih logističkih čvorišta na Mediteranu.
No europske institucije danas promatraju i drugu stranu priče.
Njemački think-tank Mercator Institute for China Studies upozorava da problem nije samo vlasništvo nego mogućnost da infrastruktura organizirana prema interesima stranog aktera stvori dodatne sigurnosne rizike, uključujući potencijalno prikupljanje strateških informacija.
To je razlog zbog kojeg se rasprava o lukama više ne vodi samo među ekonomistima.
Danas u njoj aktivno sudjeluju sigurnosne službe, obrambeni stručnjaci i geopolitički analitičari.
Europa želi zaštititi logističke arterije
Luke su za europsko gospodarstvo ono što su arterije za ljudsko tijelo.
Kroz njih prolaze sirovine, energenti, industrijska roba i prehrambeni proizvodi.
Ako se prekine protok, posljedice osjećaju gotovo svi sektori gospodarstva.
Zato Bruxelles danas logističku infrastrukturu promatra kao stratešku imovinu.
Osim ulaganja unutar Europske unije, države članice žele pratiti i projekte u lukama izvan EU-a koje se nalaze u neposrednom susjedstvu.
Posebna se pozornost usmjerava na:
- sjevernu Afriku
- istočni Mediteran
- Balkan
Razlog je jednostavan.
Infrastruktura izvan granica EU-a može imati jednako velik utjecaj na europske dobavne lance kao i ona unutar Unije.
Organizirani kriminal postaje dodatni izazov
Europski ministri prometa upozorili su i na još jedan rastući problem.
Luke su posljednjih godina postale ključna točka djelovanja organiziranog kriminala.
Krijumčarenje narkotika, ilegalna trgovina i infiltracija kriminalnih mreža predstavljaju dodatni sigurnosni izazov.
To dodatno jača argument da luke više nisu samo gospodarsko pitanje.
One postaju dio šire strategije sigurnosti i otpornosti Europske unije.
Što to znači za regiju?
Rasprava koja se vodi u Bruxellesu neće utjecati samo na najveće europske luke poput Hamburga, Rotterdama ili Pireja. Njezine posljedice osjećat će i luke u jugoistočnoj Europi koje posljednjih godina nastoje privući nova ulaganja i ojačati svoju poziciju na europskim prometnim koridorima.
Luke na Jadranu, istočnom Mediteranu i Balkanu sve se češće promatraju kao dio šire mreže koja povezuje europsko tržište s Azijom, Bliskim istokom i sjevernom Afrikom. Upravo zbog toga buduća ulaganja u lučku infrastrukturu u regiji vjerojatno će prolaziti kroz detaljnije sigurnosne i geopolitičke procjene nego ranije.
To se odnosi na cijelu regiju, od hrvatskih i slovenskih luka do crnogorskih, albanskih i grčkih pomorskih čvorišta, kao i na projekte povezane s logističkim centrima i prometnim koridorima na Zapadnom Balkanu.
Poruka Bruxellesa je jasna: privlačenje stranog kapitala ostaje važno, ali pitanje vlasništva i kontrole nad strateškom infrastrukturom postaje jednako važno kao i sama investicija.
Na taj način kriteriji za procjenu ulaganja više neće biti isključivo ekonomski. Sve veću ulogu imat će sigurnost, otpornost dobavnih lanaca i dugoročni geopolitički interesi Europske unije.
Više nije pitanje investicija nego kontrole
Najveća promjena krije se u činjenici da Europa više ne promatra luke isključivo kao gospodarski resurs.
Promatra ih kao instrument geopolitičke moći.
Prije deset godina pitanje je glasilo:
“Tko želi ulagati?”
Danas glasi:
“Koliki utjecaj investitor dobiva zauzvrat?”
Europska unija ne zatvara vrata stranim ulaganjima. Ali prvi put jasno poručuje da gospodarska korist više neće biti jedini kriterij.
U svijetu obilježenom trgovinskim ratovima, geopolitičkim napetostima i borbom za kontrolu nad globalnim opskrbnim lancima, luke su prestale biti samo logistička infrastruktura.
Postale su strateška imovina.
A upravo zato Bruxelles više ne želi prepustiti njihovu budućnost isključivo tržištu.
