UniCredit je napravio najveći korak dosad prema preuzimanju Commerzbank. Međutim, nakon što je osigurao gotovo polovicu vlasništva u drugoj najvećoj njemačkoj banci, glavno pitanje više nije može li prikupiti dovoljno dionica, nego može li dobiti političku i regulatornu potporu za dovršetak transakcije.
Kako prenosi Reuters, talijanska banka osigurala je 47,6 posto udjela u Commerzbank nakon što su dioničari koji drže 17,6 posto dionica prihvatili ponudu za preuzimanje vrijednu 44 milijarde eura. Time je UniCredit dodatno povećao udio koji je počeo graditi još 2024. godine i učvrstio poziciju najvećeg pojedinačnog dioničara njemačke banke.
Odaziv dioničara bio je znatno veći nego što su očekivali analitičari. Kada je glavni izvršni direktor UniCredita Andrea Orcel u ožujku predstavio ponudu, mnogi su vjerovali da je riječ prije svega o tehničkom potezu kojim banka želi uskladiti svoj položaj s njemačkim pravilima o preuzimanju nakon prelaska praga od 30 posto. Malo je tko očekivao da će se UniCredit tako brzo približiti stvarnoj kontroli nad Commerzbank.
Zašto 50 posto više nije presudna granica
Na prvi pogled, 47,6 posto nije dovoljno za formalnu kontrolu nad bankom. UniCredit još nije prešao prag od 50 posto koji uobičajeno omogućuje odlučujući utjecaj na imenovanje uprave i nadzornog odbora.
Međutim, u praksi korporativnog upravljanja situacija često izgleda drukčije. Na skupštinama dioničara rijetko sudjeluju svi vlasnici, pa velik pojedinačni dioničar može ostvarivati odlučujući utjecaj i bez apsolutne većine.
Analitičari procjenjuju da bi 40 do 45 posto glasačkih prava moglo biti dovoljno za de facto kontrolu nad Commerzbank. Reuters navodi i da dio ljudi bliskih UniCreditu smatra kako je banka već osigurala odlučujući utjecaj.
“Imamo kontrolu”, rekao je jedan izvor upoznat s razmišljanjem UniCredita.
Berlin postaje najveća prepreka
Ako je tržišni dio transakcije uglavnom završen, politički tek počinje.
Njemačka država i dalje posjeduje gotovo 13 posto Commerzbank, a svako dublje restrukturiranje ili promjena upravljačke strukture teško će biti mogući bez dijaloga s Berlinom, regulatorima i sindikatima.
UniCredit još čeka formalno odobrenje Europske središnje banke za povećanje udjela iznad 30 posto. Taj se postupak među analitičarima uglavnom smatra formalnošću.
Mnogo osjetljivije pitanje bit će odnos s njemačkom politikom. Commerzbank je tijekom globalne financijske krize spašavana državnim novcem, zbog čega je i danas jedna od financijskih institucija od posebnog političkog značaja za Njemačku.
Orcel očito ne želi ubrzavati proces
Analitičar Keefe, Bruyette & Woodsa Hugo Cruz smatra da UniCredit nema razloga odmah sazivati izvanrednu skupštinu dioničara kako bi demonstrirao svoju snagu.
Vjerojatniji scenarij jest da će Andrea Orcel razdoblje do redovne skupštine dioničara u svibnju iskoristiti za razgovore s njemačkom vladom, predstavnicima zaposlenika i upravom Commerzbank.
Prema Orcelovim ranijim procjenama, potpuno pravno spajanje dviju banaka u svakom bi slučaju trajalo između 18 i 24 mjeseca.
Reuters navodi i da je uprava Commerzbank tek posljednjih dana u potpunosti postala svjesna koliko je snažna pozicija UniCredita. Istodobno, izvori upoznati sa situacijom tvrde da su nadzorni odbor i uprava spremni razgovarati o Orcelovim prijedlozima.
Test za cijeli europski bankarski sektor
Moguće preuzimanje Commerzbank mnogo je više od jedne velike bankarske transakcije.
Za UniCredit ono predstavlja priliku za snažnije širenje na njemačkom tržištu, gdje već posluje preko HypoVereinsbanka. Istodobno bi moglo postati jedan od najvažnijih primjera prekogranične konsolidacije europskog bankarskog sektora posljednjih godina.
O potrebi stvaranja većih i konkurentnijih europskih banaka govori se godinama, no takve su transakcije rijetko uspijevale zbog regulatornih prepreka i političkog otpora država koje su željele zadržati kontrolu nad nacionalnim bankama.
Upravo zato ishod ove transakcije nadilazi odnos UniCredita i Commerzbank. Ako talijanska banka uspije dovršiti preuzimanje, mogla bi otvoriti prostor novom valu prekograničnih spajanja u europskom bankarskom sektoru. Ako proces zapne zbog političkog ili regulatornog otpora, to će biti još jedna potvrda koliko je europsko bankarsko tržište i dalje podijeljeno nacionalnim interesima, unatoč jedinstvenom tržištu kapitalaTržište kapitala (engl. capital market), u užem smislu pr....
