Svrha kompanije nije ono što piše na zidu ili u godišnjem izvješću. Ona se vidi u svakodnevnim odlukama, postavljenim prioritetima i načinu na koji kompanija posluje. Upravo zato mnoge kompanije imaju inspirativno napisanu svrhu, ali je rijetko doista koriste kao smjernicu za donošenje odluka.
Istraživanja pokazuju da i dalje postoji velik jaz između definiranja svrhe i njezine primjene u praksi. Mnoge organizacije jasno znaju što žele predstavljati, ali nemaju način da provjere odražava li se to doista u njihovu poslovanju. Posljedice nisu samo organizacijske, nego mogu biti i financijske.
Izjava o svrsi nije dovoljna
Mnoge organizacije ulažu vrijeme u definiranje svoje svrhe. Nakon toga slijede interno predstavljanje, komunikacijska kampanja i početni entuzijazam. No kada se pažnja ponovno usmjeri na svakodnevne obveze, svrha često ostane tek dio korporativne komunikacije.
Takav pristup sam po sebi ne donosi promjene. Svrha dobiva stvarnu vrijednost tek kada utječe na svakodnevne odluke.
Podaci pokazuju da organizacije koje svoje poslovanje doista usklade sa svrhom mogu ostvariti bolje financijske rezultate od onih koje se zaustave na lijepo napisanoj izjavi.
Pravi posao počinje nakon definiranja svrhe
Definiranje svrhe važan je prvi korak, ali pravi izazov počinje tek nakon toga. Svrhu treba pretvoriti u konkretne smjernice prema kojima se određuje što je važno, a što nije.
To znači postaviti jednostavna pitanja: Koji projekti pridonose svrsi? Koji nas od nje udaljavaju? Što treba zaustaviti, a što dodatno razvijati?
Jedna velika javna organizacija pregledala je sve svoje aktivne projekte i procijenila koliko pridonose njezinoj svrsi. Tijekom godine obustavila je gotovo trećinu inicijativa koje nisu pridonosile dugoročnim ciljevima. Tako je oslobodila resurse za projekte koji stvaraju veću vrijednost.
Umjetna inteligencija dodatno naglašava važnost jasnog smjera
Razvoj umjetne inteligencije dodatno povećava potrebu za jasnim smjerom. AI može ponuditi više strategija, ideja i poslovnih prilika nego ikada prije.
Bez jasnih kriterija za odabir, organizacije lako mogu krenuti u previše smjerova istodobno. Rezultat je mnogo aktivnosti, ali malo stvarnog napretka.
Jasno definirana svrha pomaže odrediti što je doista važno i na što vrijedi usmjeriti vrijeme, novac i ljude.
Kada svrha postane dio svakodnevnog poslovanja
Britanska organizacija Places for People povezala je svoje poslovanje sa svrhom usmjerenom na razvoj zajednice. Nakon što je definirala svoje ciljeve, uskladila je procese, projekte i način donošenja odluka. Takav pristup pridonio je većem angažmanu zaposlenika i značajnom društvenom učinku.
Sličan pristup primijenila je i Kiwibank, koja je svoju svrhu povezala s jasno definiranim ciljevima usmjerenima prema ljudima, djeci i razvoju Novog Zelanda. Kada je svrha postala dio svakodnevnog upravljanja, poboljšali su se i poslovni rezultati.
Bez mjerenja svrha lako postaje prazna poruka
Jedan od najčešće zanemarenih koraka jest kontinuirano praćenje ostvaruje li organizacija ono što je obećala.
Australska regulatorna institucija za nadzor igara na sreću razvila je sustav kojim redovito mjeri učinak svojih aktivnosti. Jednaku pozornost pridaje uspjesima i pogreškama te otvoreno izvještava kada određene odluke nisu donijele očekivane rezultate.
Takav pristup gradi povjerenje. Svrha ostaje vjerodostojna samo ako postoji spremnost na iskreno preispitivanje vlastitih odluka i spremnost da se nešto promijeni kada rezultati nisu očekivani.
Svrha koja se provodi u praksi stvara povjerenje i dugoročne rezultate
Pad angažiranosti menadžera i zaposlenika u mnogim organizacijama pokazuje koliko je važno da ono što kompanija govori bude usklađeno s onim što doista radi. Problem često nije u nedostatku strategije, nego u nedosljednosti između riječi i postupaka.
Umjetna inteligencija može ponuditi brojne mogućnosti, ali ne može odlučiti što je u skladu sa svrhom kompanije i njezinim dugoročnim ciljevima. Tu odgovornost i dalje imaju lideri.
Organizacije koje ostvaruju dobre rezultate nisu nužno one s najnaprednijom tehnologijom. Važno je i to koliko jasno znaju što žele postići te koliko se ta usmjerenost vidi u svakodnevnim odlukama.
Svrha kompanije nije marketinški slogan niti dokument koji se napiše jednom i potom zaboravi. Ona postaje stvarna tek kada utječe na prioritete, ulaganja i način donošenja odluka.
Kompanije koje svoju svrhu dosljedno provode u praksi mogu stvarati veću vrijednost, jačati povjerenje zaposlenika i graditi održivije poslovanje. Zato pravo pitanje nije postoji li izjava o svrsi, nego odražava li se ta svrha u svakodnevnom poslovanju.
Izvor: Fast Company; prijevod i prilagodba: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
