Michael Jordan nije postao milijarder samo zbog košarke. Najveći dio svog bogatstva nastao je zahvaljujući vlasničkim udjelima, licencama i poslovnim ulaganjima. Danas istim putem kreću LeBron James, Kevin Durant, Serena Williams i sve veći broj vrhunskih sportaša.
Razlika je u tome što više ne žele biti samo zaštitna lica brendova.
Žele postati njihovi suvlasnici.
Upravo na toj promjeni Mark Patricof gradi jedan od najzanimljivijih poslovnih modela u svijetu sporta. Američki investicijski bankar uvjeren je da najveća vrijednost sportaša više nije njihov ugovor s proizvođačem sportske opreme ili broj pratitelja na društvenim mrežama. Prava vrijednost je povjerenje koje mogu pretvoriti u vlasnički kapital.
To je model koji posljednjih godina privlači sve više sportaša, ali i najveće fondove privatnog kapitala.
Sportaši više ne žele biti samo zaštitna lica
Desetljećima je odnos između kompanija i sportaša bio vrlo jednostavan.
Kompanija plati poznato lice za reklamu. Sportaš snimi kampanju, objavi nekoliko fotografija ili se pojavi na promotivnom događaju. Nakon isteka ugovora obje strane kreću dalje.
Patricof smatra da takav model više ne donosi najveću vrijednost.
Ako sportaš svojim ugledom može povećati prodaju, privući nove kupce i ubrzati rast kompanije, zašto bi njegova zarada završila jednokratnim honorarom?
Sve više profesionalnih sportaša zato traži vlasničke udjele u kompanijama koje promoviraju. Umjesto jednokratne naknade žele sudjelovati u rastu vrijednosti poslovanja godinama nakon što reklamna kampanja završi.
Na taj način više ne zarađuju samo od svoje popularnosti. Sudjeluju i u uspjehu kompanije čiji su partneri.
To je velika promjena u odnosu na tradicionalne sponzorske ugovore.
Bankar koji je promijenio način na koji sportaši ulažu
Mark Patricof nije bivši sportaš niti sportski agent.
Desetljećima je radio u investicijskom bankarstvu savjetujući kompanije iz sporta, medija, tehnologije i zabavne industrije. Iskustvo je 2018. pretvorio u Patricof Co, tvrtku koja profesionalnim sportašima otvara vrata ulaganjima kakva su nekad bila rezervirana za fondove privatnog kapitala, institucionalne ulagače i obiteljske urede.
No njegova ambicija bila je mnogo veća od pokretanja još jedne investicijske tvrtke.
U razgovoru za Inc. objasnio je da želi izgraditi svojevrsnu merchant bank za sportaše – platformu koja im neće nuditi samo prilike za ulaganje, nego i kapital, savjetovanje, poslovne kontakte te pristup transakcijama koje su donedavno bile dostupne gotovo isključivo najvećim investitorima.
Drugim riječima, želi da sportaši počnu razmišljati kao poduzetnici.
Fond koji potvrđuje da tržište vjeruje toj ideji
Ideja nije ostala samo na teoriji.
Najveća potvrda stigla je ove godine.
Patricof Co udružio se s investicijskom kućom L Catterton, koja upravlja s oko 40 milijardi dolara imovine i među partnerima ima luksuzni konglomerat LVMH.
Zajedno su pokrenuli platformu CHAMP (Champion Athlete Managing Partner) s ciljem prikupljanja 500 milijuna dolara za ulaganja u potrošačke kompanije i brendove.
Više od 250 elitnih sportaša već sudjeluje u platformi, među njima Kevin Durant, Joe Burrow, Mike Trout, Patrick Cantlay i Sophie Cunningham.
Oni nisu angažirani kao promotori fonda.
Ulažu vlastiti kapital i zajedno s ostalim partnerima dijele rizik i potencijalni prinosPrinos (engl. Yield) se odnosi na zaradu ostvarenu na ulagan....
Patricof smatra da upravo tu nastaje najveća promjena.
“Godinama promatramo da sportaši postižu bolje poslovne rezultate kada imaju vlastiti kapital u igri”, rekao je prilikom predstavljanja platforme CHAMP.
To je filozofija na kojoj gradi cijeli poslovni model.
Trend potvrđuju i brojni pojedinačni primjeri. Serena Williams kroz Serena Ventures ulaže u tehnološke startupe, Kevin Durant preko Thirty Five Ventures investira u sport, medije i tehnologiju, dok je LeBron James vlasničkim udjelima u kompanijama poput Blaze Pizze pokazao da dugoročno vlasništvo može biti vrijednije od klasičnih marketinških ugovora.
Zašto kompanije žele sportaše među vlasnicima
Na prvi pogled moglo bi se činiti da kompanije sportašima nude vlasničke udjele samo kako bi dobile dodatnu promociju.
U stvarnosti kupuju nešto mnogo vrjednije.
Vrhunski sportaši godinama grade povjerenje. Okupljaju milijune pratitelja i stvaraju zajednice koje njihove preporuke doživljavaju autentičnije od klasičnih oglasa.
Kada takav sportaš postane suvlasnik kompanije, mijenja se i njegov odnos prema brendu.
Više nije plaćen da promovira proizvod.
Ima izravan interes da kompanija raste jer zajedno s njom raste i vrijednost njegova udjela.
Kompanije zato više ne kupuju samo prostor u reklami. Kupuju vjerodostojnost osobe koja je godinama gradila odnos sa svojom publikom te partnera kojemu je uspjeh kompanije u vlastitom interesu.
Upravo zato Scott Dahnke, izvršni direktor investicijske kuće L Catterton, smatra da su sportaši danas među najutjecajnijim i najpouzdanijim glasovima u novom medijskom okruženju.
Ne kupuje se više samo vidljivost.
Kupuje se povjerenje, dugoročna suradnja i zajednički interes.
Prva investicija pokazuje kako model funkcionira
Nedugo nakon pokretanja platforme CHAMP stigla je i prva velika investicija.
Fond je zajedno s partnerima uložio gotovo 50 milijuna dolara u američki brend sportske odjeće Rhoback, koji posljednjih godina bilježi snažan rast.
Kapital će biti iskorišten za širenje poslovanja, razvoj novih proizvoda i jačanje maloprodajne mreže.
Upravo takve kompanije Patricof traži – brendove koji su već dokazali da imaju tržište i potencijal rasta, ali im za sljedeću fazu razvoja trebaju kapital, iskustvo i mreža partnera.
Važnije od same investicije jest način na koji je strukturirana.
Sportaši uključeni u fond nisu angažirani kao promotori Rhobacka.
Oni su među investitorima koji zajedno s ostalim partnerima sudjeluju u rastu vrijednosti kompanije.
Nekada bi za promociju istog brenda dobili jednokratni honorar.
Danas radije prihvaćaju vlasnički udio koji može vrijediti višestruko više ako kompanija uspije.
Popularnost nije isto što i dobra investicija
Patricof pritom upozorava da broj pratitelja nije dovoljan da bi neko ulaganje bilo uspješno.
Popularnost može otvoriti vrata.
Ne može zamijeniti kvalitetan poslovni model.
Zato svaka investicija prolazi detaljnu financijsku i poslovnu analizu prije nego što se predstavi sportašima. Tek tada odlučuju žele li uložiti vlastiti kapital.
Takav pristup jasno odvaja ulaganje od marketinga.
Sportaš više nije samo ambasador brenda.
Postaje partner koji dijeli i potencijalnu zaradu i rizik.
Nova lekcija o osobnom brendu
Ova priča nije važna samo za profesionalne sportaše.
Pokazuje kako se mijenja način na koji nastaje poslovna vrijednost.
Godinama se vjerovalo da je cilj osobnog brenda privući što više pažnje.
Danas pažnja sama po sebi vrijedi sve manje.
Prava vrijednost nastaje tek kada se povjerenje može pretvoriti u vlasnički udio.
To vrijedi za sportaše, ali jednako tako i za poduzetnike, menadžere, stručnjake i kreatore sadržaja.
Sve više kompanija ne traži samo kapital.
Traži partnere koji mogu otvoriti nova tržišta, privući kupce, izgraditi zajednicu i dugoročno povećavati vrijednost poslovanja.
Budućnost pripada vlasnicima
Godinama je najveći poslovni uspjeh sportaša bio potpisati što skuplji sponzorski ugovor.
Danas sve više njih želi nešto vrijednije od honorara.
Žele vlasnički udio.
Mark Patricof zato ne gradi samo novu investicijsku platformu.
Gradi model u kojem se osobni ugled više ne naplaćuje jednokratnim honorarom, nego pretvara u vlasnički kapital.
Ako se taj trend nastavi, najveći poslovni uspjeh sportaša više neće biti najskuplji sponzorski ugovor, nego udio u kompaniji čiju su vrijednost pomogli stvoriti.
To možda nije samo nova faza sportskog biznisa.
Mogao bi biti početak šire promjene u kojoj osobni brend više nije sredstvo za prodaju proizvoda, nego kapital koji otvara vrata vlasništvu.
U ekonomiji povjerenja upravo bi to mogla postati jedna od najvrjednijih valuta budućnosti.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
