Njemačka je dva mjeseca smanjenjem poreza držala cijene benzina i dizela pod kontrolom. Mjera je državu stajala oko 1,6 milijardi eura. Čim je završila, gorivo je poskupjelo, a inflacija u srpnju skočila na 2,8 posto. Problem je što energetski pritisak možda još nije dosegnuo vrhunac.
Njemačka je u svibnju i lipnju pokušala ublažiti novi energetski udar prije nego što ga građani i kompanije osjete u punoj mjeri.
Privremeno je smanjila porez na benzin i dizel.
Vozači su plaćali manje. InflacijaInflacija je povećanje opće razine cijena u određenom vre... je u lipnju iznosila 2,3 posto.
Mjera je završila 30. lipnja.
Račun je stigao već u srpnju.
Gorivo je u jednom mjesecu poskupjelo više od 11 posto
Njemačka godišnja inflacija u srpnju porasla je na 2,8 posto.
Glavni razlog bila je energija.
Prema podacima njemačkog Saveznog zavoda za statistiku Destatisa, energija je bila 8,3 posto skuplja nego godinu ranije, dok su cijene motornih goriva samo u odnosu na lipanj skočile 11,2 posto.
Dizel je u jednom mjesecu poskupio 12,6 posto, a benzin Super 11 posto.
Dio tog skoka bio je očekivan.
Njemačka je tijekom svibnja i lipnja smanjila porez na energiju za benzin i dizel za 14,04 centa po litri. Kada se uračuna PDV, rasterećenje za potrošače iznosilo je približno 17 centi po litri.
Od 1. srpnja tog popusta više nije bilo.
Jeftinije gorivo državu je stajalo 1,6 milijardi eura
Privremena mjera njemački je proračun koštala oko 1,6 milijardi eura.
Ključno pitanje bilo je hoće li porezno rasterećenje doista završiti kod vozača ili će dio ostati u maržama distributera.
Analiza ifo instituta pokazala je da je prijenos uglavnom funkcionirao.
Benzin Super E5 bio je približno 17 centi po litri jeftiniji nego što bi se očekivalo bez mjere, a Super E10 oko 16 centi.
Kod dizela je učinak bio slabiji. Potrošačima je preneseno oko 12 centi po litri, odnosno približno 73 posto poreznog rasterećenja.
Mjera je, dakle, napravila ono zbog čega je uvedena.
Problem nije bio u tome što nije djelovala. Problem je što nije mogla trajno riješiti uzrok visokih cijena.
Dobra vijest krije se ispod ukupne inflacije
Skok s 2,3 na 2,8 posto u samo mjesec dana izgleda zabrinjavajuće.
Ipak, jedna brojka zasad ublažava sliku.
Temeljna inflacija, koja isključuje hranu i energiju, iznosila je 2,4 posto, nakon 2,5 posto u lipnju.
To znači da se energetski udar još nije snažno proširio kroz ostatak gospodarstva.
No upravo je riječ „još“ važna.
Skuplje gorivo povećava troškove prijevoza. Viši troškovi transporta ulaze u cijene proizvodnje i distribucije. Dio njih na kraju može završiti na policama trgovina.
Zato srpanjskih 2,8 posto nije jedina brojka koju treba pratiti.
Važnije je što slijedi.
Njemačka možda još nije vidjela puni račun
Bundesbank procjenjuje da bi njemačka harmonizirana inflacija u 2026. mogla prosječno iznositi 2,9 posto, a sljedeće godine 2,7 posto. Tek 2028. očekuje pad na 1,9 posto.
Razlog je upravo način na koji se energetski šok širi gospodarstvom.
Prvi udar vidi se brzo – na benzinskoj postaji ili računu za energiju.
Drugi dolazi sporije, kroz transport, proizvodnju i cijene drugih proizvoda i usluga.
Gorivo zato može biti početak inflacijskog vala, a ne njegov kraj.
To je posebno važno za gospodarstvo koje se tek pokušava vratiti snažnijem rastu.
Berlin može smanjiti porez. Ne može smanjiti cijenu nafte
Tu dolazimo do granice državne politike.
Njemačka može privremeno odreći dijela poreznih prihoda.
Ne može kontrolirati svjetsku cijenu nafte.
Aktualni energetski pritisak povezan je s geopolitičkim sukobima i poremećajima oko Ormuškog tjesnaca, jednog od najvažnijih pravaca za globalnu trgovinu energentima.
Dok god postoji rizik za opskrbu, tržište će taj rizik ugrađivati u cijenu.
To znači da vlada može ublažiti posljedicu, ali ne i ukloniti uzrok.
A ponavljanje iste mjere brzo postaje skupo.
Dva mjeseca poreznog rasterećenja koštala su 1,6 milijardi eura. Produženje takve politike na šest mjeseci ili godinu dana otvorilo bi sasvim drukčiju fiskalnu računicu.
Europa više nema luksuz subvencionirati svaki šok
Tijekom energetske krize 2022. europske vlade odgovorile su ograničavanjem cijena, poreznim olakšicama, subvencijama i izravnom pomoći građanima i kompanijama.
Danas je situacija drukčija.
Države istodobno trebaju više novca za obranu, energetsku sigurnost, infrastrukturu i povećanje konkurentnosti.
Njemačka pritom pokušava pokrenuti veliki investicijski ciklus nakon godina slabog gospodarskog rasta.
Svaki novi program pomoći zato ima svoju alternativnu cijenu.
Jeftiniji benzin nije besplatan. Samo se račun premješta s benzinske postaje u državni proračun.
Njemački problem brzo postaje problem ECB-a
Rast cijena energije ne završava na njemačkoj granici.
Njemačka je najveće gospodarstvo eurozone, pa je njezina inflacija važan dio šire slike koju prati Europska središnja banka.
ECB je u srpnju zadržao ključne kamatne stopeKamate su trošak, odnosno cijena koju plaćate za pozajmlji... nepromijenjenima, uz depozitnu stopu od 2,25 posto, dok energija ostaje jedan od glavnih izvora neizvjesnosti.
Ako se energetski udar počne prelijevati na druge cijene, prostor za brzo smanjenje kamataKamata je cijena uporabe tuđih novčanih sredstava. Kamate ... postaje manji.
Tada lanac izgleda vrlo jednostavno:
skuplja energija → viša inflacija → više kamatne stope dulje vrijeme → skuplji krediti.
I tada njemački skok cijene dizela više nije samo problem vozača.
Postaje problem kompanija koje financiraju ulaganja, građana sa stambenim kreditima i gospodarstva kojem je za oporavak potreban jeftiniji kapital.
Dva mjeseca kupila su vrijeme, ne rješenje
Njemački eksperiment zapravo je pokazao dvije stvari.
Državna intervencija može djelovati.
I ima vrlo jasan rok trajanja.
Smanjenje poreza spustilo je cijenu goriva i ublažilo pritisak na potrošače. Ali nije promijenilo cijenu nafte, geopolitički rizik ni europsku ovisnost o globalnom energetskom tržištu.
Čim je mjera završila, dio stvarnog troška ponovno je postao vidljiv.
Njemačka je za 1,6 milijardi eura kupila dva mjeseca jeftinijeg goriva. Nije kupila jeftiniju energiju.
Ta razlika mogla bi postati jedno od važnijih ekonomskih pitanja za Europu u mjesecima koji dolaze.
