Europa ponovno otkriva vrijednost geografije.
Tvornica koja je prije deset godina trebala biti što jeftinija danas mora biti i dovoljno blizu. Dobavljač više nije zanimljiv samo zbog cijene, nego i zbog sigurnosti isporuke. Energija je postala pitanje konkurentnosti, tehnologija strateške neovisnosti, a industrijska politika ponovno je u središtu europske ekonomije.
U takvoj Europi Jugoistočna Europa odjednom izgleda drukčije.
Blizu je velikih tržišta EU-a, ima industrijsku tradiciju i kompanije koje već desetljećima rade za europske kupce.
Ali biti na dobrom mjestu na karti nije isto što i zauzeti dobro mjesto u ekonomiji.
Upravo će se na tome lomiti ekonomska budućnost regije do 2030.
Stari europski model više nije dovoljan
Europa se desetljećima oslanjala na otvorenu globalnu trgovinu, snažan izvoz, relativno povoljnu energiju i lance opskrbe organizirane prema cijeni i učinkovitosti.
Taj stari europski model rasta danas se ubrzano mijenja. Samo od siječnja do listopada 2025. u svijetu je uvedeno više od 2.500 novih trgovinskih ograničenja. Kina danas izravno konkurira eurozoni u gotovo 40 posto sektora u kojima ona ima komparativnu prednost, dok je početkom stoljeća taj udio bio oko 25 posto. Cijene električne energije za energetski intenzivnu industriju EU-a pritom su više nego dvostruko veće nego u SAD-u i oko 50 posto više nego u Kini.
Europa zato sve više mora rast tražiti u produktivnosti, tehnologiji, kapitalu i vlastitom tržištu od oko 450 milijuna ljudi.
Za regiju je to važna promjena.
Ako više nije dovoljno proizvoditi najjeftinije, nego treba proizvoditi blizu, pouzdano i sigurno, ekonomska vrijednost Jugoistočne Europe raste.
No geografija sama po sebi neće biti dovoljna.
Regija je već unutra
Trgovina robom između EU-a i šest gospodarstava Zapadnog Balkana u 2025. premašila je 87,7 milijardi eura, uz godišnji rast od 5,2 posto. Među glavnim proizvodima koje EU uvozi iz regije već su strojevi i oprema, bazni metali te mineralni i kemijski proizvodi.
Drugim riječima, regija nije pred vratima europskih lanaca vrijednosti.
Ona je već unutra. Problem je što često ostaje na njihovim nižim katovima.
Kompanija koja proizvodi komponentu prema tuđem nacrtu stvara jednu razinu vrijednosti. Kompanija koja razvija proizvod, posjeduje tehnologiju, brend i distribuciju stvara sasvim drugu.
Zato nearshoring sam po sebi nije razvojna strategija.
Prava prilika do 2030. nije samo proizvoditi više za Europu. Prilika je uzeti veći dio vrijednosti onoga što već proizvodimo.
Nije svaka investicija jednako vrijedna
Upravo to u intervjuu za Financa.ba naglašava dr. Nina Drakić. Do 2030., smatra ona, neće pobijediti najveće ekonomije, nego one koje najbrže povećavaju produktivnost, jačaju institucije i ulažu u ljudski kapital.
To mijenja i način na koji bi regija trebala gledati investicije.
Nije isto privući pogon koji zapošljava 500 ljudi i investiciju koja uz proizvodnju donosi razvoj, suvremenu tehnologiju, lokalne dobavljače i nova znanja.
Drakić zato upozorava da je danas važnije govoriti o kvaliteti nego o samom obujmu investicija. Najvrjedniji su partneri koji donose znanje, tehnologiju i domaće kompanije uvode u međunarodne lance vrijednosti.
U tome je jedan od ključnih razvojnih izbora regije do 2030.
Do 2030. neće biti dovoljno biti jeftiniji
Plaće rastu, stanovništvo stari, a kvalificirane radnike već je teško pronaći. Automatizacija i umjetna inteligencija dodatno smanjuju prednost gospodarstava koja konkuriraju prvenstveno cijenom rada.
Zato je ljudski kapital postao ekonomsko pitanje, a ne samo obrazovno.
Drakić upozorava da će zemlje koje uspiju zadržati talent, privući nova znanja i povezati obrazovanje s potrebama gospodarstva imati najveću razvojnu prednost.
EBRD očekuje da će gospodarstva Zapadnog Balkana u 2026. rasti 2,9 posto, a u 2027. 3,5 posto, uz snažan doprinos velikih javnih i infrastrukturnih projekata. No energetski šok, skuplja energija i poremećaji u opskrbnim lancima istodobno pritišću gospodarsku aktivnost.
Rast, dakle, postoji.
Pitanje je kakav.
Europa daje novac, ali ne može odraditi transformaciju
EU-ov Reform and Growth Facility za Zapadni Balkan vrijedan je šest milijardi eura za razdoblje 2024.–2027., a sredstva su vezana uz provedbu reformi.
Za Bosnu i Hercegovinu indikativno je dostupno do 976,6 milijuna eura. Europska komisija pozitivno je ocijenila Reformsku agendu BiH krajem 2025., ali isplate ovise o ispunjavanju uvjeta i provedbi dogovorenih reformi.
To je ozbiljan iznos.
Ali gotovo milijarda eura može financirati transformaciju. Ne može je zamijeniti.
Bez produktivnijih kompanija, kvalitetnijih institucija, ljudi i sposobnosti da se kapital pretvori u novu vrijednost, infrastruktura sama neće promijeniti položaj BiH na europskoj karti.
Regiju više ne treba prodavati kao šest malih tržišta
Još jedna važna promjena jest način na koji investitori gledaju prostor.
Drakić smatra da regiju više ne bi trebalo promatrati kao skup malih tržišta koja međusobno konkuriraju za istu investiciju. Europske kompanije sve više procjenjuju regije kao povezane ekonomske cjeline, zbog čega regionalna suradnja postaje dio konkurentnosti.
Za BiH je to posebno važno.
Sama veličina domaćeg tržišta teško može biti glavni investicijski argument. Ali bolja prometna povezanost, SEPA, usklađenija regulativa, digitalne veze i zajednički investicijski nastup mijenjaju računicu.
Što je regija povezanija, to je tržište koje investitor vidi veće.
Prilika neće čekati do 2030.
Europa danas traži novi model rasta. Regija pritom ne pokušava pronaći mjesto u savršeno posloženom sustavu.
Ulazi u Europu koja i sama mijenja pravila.
Upravo zato će panel „Nova ekonomska karta Europe: Pozicija regije do 2030.“ na MOBIZZ-u 10. rujna spojiti perspektive Velimira Šonje, dr. Nine Drakić, prof. dr. sc. Borisa Crnkovića, prof. emer. dr. sc. Aziza Šunje i Rusmira Hrvića.
Na panelu će otvoriti konkretno pitanje: što regija mora promijeniti danas da bi 2030. stvarala više vrijednosti nego sada?
Jer 2030. zapravo nije daleko.
Do tada neće biti presudno jesmo li blizu Europe – to smo oduvijek bili. Presudno će biti jesmo li tu blizinu konačno uspjeli pretvoriti u produktivnost, znanje, kvalitetne investicije i kompanije koje stvaraju veću vrijednost.
Nova ekonomska karta Europe već se crta. Pitanje je kakvo ćemo mjesto na njoj zauzeti. O tome će se 10. rujna razgovarati na MOBIZZ-u 2026. u Mostaru. Budite dio razgovora o odlukama koje će oblikovati poziciju regije do 2030.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
