Globalna ekonomija ulazi u razdoblje dubokih promjena. Geopolitički potresi, nova industrijska politika Europske unije, restrukturiranje opskrbnih lanaca i sve snažniji trend reshoringa mijenjaju pravila međunarodne trgovine. Dok velike ekonomije redefiniraju svoje strateške prioritete, zemlje jugoistočne Europe nalaze se pred povijesnom prilikom — ali i pred rizikom da još jednom ostanu na rubu velikih globalnih procesa.
Crna Gora, kao i cijela regija, suočava se s pitanjem: može li iskoristiti trenutak u kojem Europa traži sigurnije, bliže i pouzdanije partnere? Upravo zato je sudjelovanje gospođe Nine Drakić, predsjednice Privredne komore Crne Gore, na MoBizz konferenciji iznimno važno. Njezino iskustvo u međunarodnoj trgovini, suradnji s globalnim institucijama i razumijevanju investicijskih trendova čini je jednim od najkompetentnijih glasova kada govorimo o gospodarskoj budućnosti regije.
Nova ekonomska karta Europe
Geopolitičke promjene, reshoring proizvodnje i nova industrijska politika Europske unije mijenjaju ekonomsku kartu kontinenta. Je li ovo najveća razvojna prilika za jugoistočnu Europu u posljednjih nekoliko desetljeća ili još jedan trenutak koji bismo mogli propustiti?
Mislim da se Europa danas nalazi u procesu jedne od najvećih ekonomskih transformacija u posljednjih nekoliko desetljeća. Geopolitičke tenzije, poremećaji u globalnim lancima opskrbe, energetska tranzicija i nova industrijska politika Europske unije mijenjaju način na koji se razvija europsko gospodarstvo i oblikuju njegove buduće razvojne prioritete.
Jedna od najuočljivijih posljedica tih promjena jeste trend reshoringa, odnosno približavanja proizvodnje europskom tržištu, kao i nastojanje da se izgrade otporniji i sigurniji lanci opskrbe. Europske kompanije danas mnogo pažljivije procjenjuju gdje će investirati i organizirati proizvodnju, nastojeći da smanje ovisnost od udaljenih tržišta i geopolitičkih rizika.
U takvim okolnostima, jugoistočna Europa dobiva novu razvojnu priliku. Naša geografska blizina Europskoj uniji, postojeća trgovinska integracija i proces pristupanja predstavljaju značajne prednosti koje danas imaju veću vrijednost nego prije deset ili petnaest godina.
Međutim, riječ je o prilici koju treba iskoristiti na vrijeme. Druge zemlje i regije također ulažu značajne napore kako bi privukli nove investicije. Zbog toga narednih nekoliko godina predstavljaju period u kojem će brzina reformi biti jednako važna kao i njihov sadržaj.
Upravo će od brzine i dosljednosti reformi zavisiti da li ćemo ovaj trenutak zaista pretvoriti u jednu od najznačajnijih razvojnih prilika za jugoistočnu Europu u posljednjih nekoliko desetljeća.
Posljednjih godina jugoistočna Europa sve se češće spominje kao prostor koji bi mogao profitirati od reshoringa, novih opskrbnih lanaca i geopolitičkih promjena. Je li regija za tu priliku doista spremna?
Regija danas ima realnu priliku da se snažnije uključi u nove europske proizvodne i investicijske tokove, ali će njeno iskorištavanje zavisiti prije svega od naše sposobnosti da unaprijedimo konkurentnost. Geopolitičke promjene, trend reshoringa i restrukturiranje lanaca opskrbe otvaraju prostor za nove investicije, ali one neće biti usmjerene prema regijama koje su samo geografski blizu, već prema onima koji mogu ponuditi stabilno, predvidivo i efikasno poslovno okruženje.
Upravo zato danas kvaliteta institucija, pravna sigurnost, efikasna administracija, dostupnost kvalificirane radne snage, razvijena infrastruktura i digitalna povezanost postaju ključni faktori investicijske konkurentnosti. Europske kompanije traže partnere koji mogu odgovoriti na zahtjeve suvremene industrije i osigurati dugoročnu pouzdanost poslovanja.
Ipak, regija danas nije podjednako spreman za ovu priliku, jer su pojedine ekonomije, poput Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, već značajno integrirane u europske, prije svega njemačke, proizvodne lance vrijednosti, naročito u automobilskoj industriji, dok Crna Gora, Albanija i Kosovo za sada zaostaju, prvenstveno zbog slabije razvijene prerađivačke industrije. To je dodatni razlog zašto jačanje industrijske baze i privlačenje proizvodnih investicija treba biti prioritet za ostatak regije. Posebno bih naglasila da regiju više ne bi trebalo promatrati kao skup malih tržišta koja međusobno konkuriraju za investicije. Europske kompanije sve više procjenjuju regije kao jedinstvene ekonomske prostore, zbog čega regionalna suradnja postaje važan faktor konkurentnosti. Što budemo povezaniji, usklađeniji i predvidiviji, to ćemo biti privlačniji za investitore.
Regija je danas spremnija nego prije desetak godina, ali konkurentnost nije trajna prednost. Ona se gradi i potvrđuje kontinuiranim ulaganjima u znanje, produktivnost, inovacije i kvalitetu poslovnog ambijenta. Upravo će od toga zavisiti koliko ćemo uspješno iskoristiti promjene koje se danas dešavaju u europskoj ekonomiji.
Ako danas pogledamo zemlje regije, što će po Vašem mišljenju do 2030. najviše odlučiti tko će biti gospodarski pobjednik, a tko će zaostajati – kvaliteta institucija, ulaganja, ljudski kapital ili nešto četvrto?
Do 2030. godine neće pobijediti najveće ekonomije, već one koje budu najbrže unaprjeđivale svoju produktivnost, jačale institucije i ulagale u ljudski kapital. Ako nešto možemo naučiti iz iskustva posljednjih dvadeset godina, onda je to da održiv razvoj ne zavisi samo od stope ekonomskog rasta, već prije svega od njegove strukture i kvalitete. Upravo smo kroz Analizu Privredne komore Crne Gore „Crnogorska ekonomija u periodu 2006–2025“, pripremljenu povodom dva desetljeća od obnove neovisnosti, pokazali da je najveći dio rasta bio zasnovan na potrošnji, turizmu i prilivu kapitala, dok produktivnost, izvozna konkurentnost i diverzifikacija gospodarstva nisu pratili isti tempo.
Istovremeno, aktualna ekonomska kretanja pokazuju da Crna Gora nastavlja rasti, da investicije bilježe pozitivan trend, a tržište rada bilježi rekordnu zaposlenost. Međutim, i dalje ostaje izazov da taj rast bude snažnije oslonjen na domaću proizvodnju, izvoz i sektore koji stvaraju veću dodatnu vrijednost. U vremenu kada se globalni lanci vrijednosti mijenjaju, a Europa traži pouzdane partnere u svom neposrednom okruženju, upravo kvaliteta institucija, inovacijski kapacitet i sposobnost da razvijamo konkurentno gospodarstvo pravit će razliku između uspješnih i manje uspješnih ekonomija.
Zato vjerujem da će ključna konkurentska prednost biti sposobnost država da privuku kvalitetne investicije, razvijaju znanje i stvaraju predvidiv poslovni ambijent. To nije pitanje samo ekonomije, već ukupne razvojne politike. Crna Gora ima priliku da kroz europske integracije ubrza ovu transformaciju i izgradi model razvoja koji će biti zasnovan na produktivnosti, inovacijama i većoj dodatnoj vrijednosti, jer upravo takav model dugoročno donosi održiv rast i veću otpornost na globalne izazove.
Godinama ste sudjelovali u procesu pristupanja Crne Gore Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Koliko se danas promijenila logika međunarodne trgovine u odnosu na razdoblje kada ste radili na tom procesu? Jesu li geopolitika i sigurnost postale jednako važne kao ekonomija?
Kada smo radili na pristupanju Crne Gore Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, međunarodna trgovina počivala je na uvjerenju da će liberalizacija tržišta, uklanjanje trgovinskih barijera i integracija u globalne lance vrijednosti biti glavni pokretači ekonomskog rasta. Efikasnost, otvorenost tržišta i konkurentnost bili su ključni kriteriji na osnovu kojih su kompanije donosile poslovne odluke.
Danas je međunarodno okruženje značajno drugačije. Pandemija, geopolitičke tenzije, energetska kriza i ubrzani tehnološki razvoj pokazali su koliko globalni lanci opskrbe mogu biti osjetljivi na poremećaje. Kao rezultat toga, otpornost, sigurnost opskrbe i strateška autonomija postali su važni faktori u kreiranju ekonomskih politika i investicijskih odluka.
To, međutim, ne znači da su pravila međunarodne trgovine izgubila značaj. Naprotiv, otvorena tržišta i dalje predstavljaju jedan od osnovnih pokretača globalnog razvoja. Ono što se promijenilo jeste činjenica da se ekonomske odluke danas mnogo češće donose uz uvažavanje geopolitičkih i sigurnosnih interesa. Drugim riječima, svijet nije odustao od globalizacije, već ulazi u fazu u kojoj ona poprima drugačiji oblik.
Za male otvorene ekonomije, poput Crne Gore, to znači da otvorenost prema međunarodnoj trgovini ostaje strateško opredjeljenje, ali da istovremeno moramo jačati otpornost vlastite ekonomije, diversificirati trgovinske i investicijske veze i stvarati uvjete koji će nas učiniti pouzdanim partnerom europskim i globalnim kompanijama.
Povjerenje kao nova valuta
U više ste navrata isticali da investitori prije svega traže jasna pravila igre, predvidive propise i kvalitetan dijalog između države i gospodarstva. Je li upravo povjerenje danas postalo najvažnija valuta za privlačenje ozbiljnih investicija?
Apsolutno. Kapital je danas izuzetno mobilan, a investitori praktično biraju između desetina tržišta koja im nude slične podsticaje i sličnu infrastrukturu. Ono što na kraju prevagne jeste povjerenje, odnosno uvjerenje investitora da će se pravila igre poštovati i sutra, ne samo na dan potpisivanja ugovora. Zato povjerenje danas nije samo poželjna okolnost, već postaje mjerljiv preduvjet za svaku ozbiljnu investicijsku odluku.
Crna Gora je tijekom prethodna dva desetljeća privukla značajan obim stranih direktnih investicija, ali njihov razvojni efekt mogao je biti veći da je više kapitala bilo usmjereno ka proizvodnji, inovacijama, novim tehnologijama i izvozno orijentiranim djelatnostima. Istovremeno, aktualni podaci pokazuju da investicijska aktivnost raste, ali i da i dalje postoji prostor da dodatno unaprijedimo strukturu investicija kako bi one snažnije doprinosile produktivnosti, konkurentnosti i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta.
Upravo zato smatram da je danas važnije govoriti o kvaliteti nego o samom obujmu investicija. Crnoj Gori su potrebni partneri koji donose nova znanja, suvremene tehnologije i otvaraju mogućnosti za uključivanje domaćih kompanija u međunarodne lance vrijednosti. Takve investicije dolaze u sredine u kojima postoji povjerenje u institucije, dosljedna primjena propisa i jasna razvojna vizija. To je najbolja preporuka koju jedna država može poslati međunarodnim investitorima.
Često govorimo o ulaganjima u infrastrukturu, energetiku i tehnologiju, no koliko će konkurentnost regije do 2030. zapravo ovisiti o ljudima – obrazovanju, znanjima i sposobnosti da zadržimo talent?
Vjerujem da će upravo ljudi biti najvažnija konkurentska prednost svake ekonomije u godinama koje dolaze. Infrastruktura, digitalizacija i nove tehnologije jesu važni, ali bez obrazovanih, stručnih i motiviranih ljudi nijedna investicija ne može dati puni efekt. Zato pitanje ljudskog kapitala više nije samo socijalno ili obrazovno pitanje. Ono postaje ključno razvojno i ekonomsko pitanje.
Crna Gora je u prethodna dva desetljeća ostvarila značajan rast zaposlenosti, ali taj rast nije bio praćen odgovarajućim povećanjem produktivnosti. Istovremeno, gospodarstvo se sve češće suočava sa nedostatkom kvalificirane radne snage, dok demografski trendovi dodatno naglašavaju potrebu da više ulažemo u obrazovanje, razvoj vještina i cjeloživotno učenje.
Zato će zemlje koje uspiju zadržati talentirane ljude, privući nova znanja i povezati obrazovni sustav s potrebama gospodarstva imati najveću razvojnu prednost. To nije izazov samo za državu, već i za poslovnu zajednicu, obrazovne institucije i sve društvene aktere. Ako želimo konkurentnu ekonomiju do 2030. godine, moramo graditi društvo u kojem će mladi ljudi svoju budućnost vidjeti upravo u Crnoj Gori.
Suradnja sa Svjetskom bankom, USAID-om, GIZ-om i UNDP-om dala Vam je priliku usporediti različite modele razvoja. Postoji li primjer neke zemlje ili regije iz koje bi jugoistočna Europa danas mogla naučiti najviše?
Mislim da nijedna zemlja ne može jednostavno preuzeti tuđi razvojni model, ali može mnogo naučiti iz iskustava onih koji su uspješno odgovorili na slične izazove. Ono što povezuje najuspješnije europske ekonomije nije jedna reformska mjera ili jedan investicijski projekt, već kontinuitet u provođenju reformi, snažne institucije, ulaganje u obrazovanje i sposobnost da privuku investicije koje donose novu vrijednost, znanje i tehnologiju.
Kada govorimo o dobrim primjerima, izdvojila bih Estoniju, koja je kroz dosljedno ulaganje u digitalizaciju, obrazovanje i efikasnu javnu upravu izgradila jednu od najkonkurentnijih ekonomija u Europi. S druge strane, Poljska je pokazala kako se pametnim korištenjem europskih fondova, razvojem industrije i infrastrukture može značajno unaprijediti konkurentnost i otpornost gospodarstva. Ne radi se o tome da njihove modele treba kopirati, već da iz njihovih iskustava prepoznamo koliko su kontinuitet reformi i jasna razvojna vizija važni za dugoročni uspjeh.
Održiv ekonomski razvoj počiva na produktivnosti, kvalitetnim institucijama, inovacijama, ljudskom kapitalu i investicijama koje stvaraju veću dodatnu vrijednost. Vjerujem da Crna Gora i cijela regija imaju potencijal da iskoriste promjene koje se događaju na europskom tržištu, ali će uspjeh zavisiti od naše spremnosti da reforme provodimo dosljedno, da jačamo konkurentnost gospodarstva i gradimo ekonomiju zasnovanu na znanju. Upravo u tome vidim najveću razvojnu šansu za regiju u godinama koje dolaze.
Zamislimo da danas imate priliku pred europskim liderima održati petominutni govor o jugoistočnoj Europi 2030. Koja bi bila Vaša glavna poruka i što biste od Europe zatražili kako bi regija ostvarila svoj puni gospodarski potencijal?
Moja osnovna poruka bila bi da jugoistočna Europa nije samo susjedstvo Europske unije, već njen prirodni ekonomski partner. U vremenu kada Europa nastoji ojačati svoju konkurentnost, otpornost i stratešku autonomiju, naša regija može dati mnogo značajniji doprinos nego što se to često prepoznaje.
Jugoistočna Europa raspolaže brojnim prednostima: geografskom blizinom, snažnim ekonomskim vezama s Europskom unijom, rastućim investicijskim potencijalom i jasnim europskim opredjeljenjem. To predstavlja dobru osnovu za snažnije uključivanje regije u europske industrijske i tehnološke lance vrijednosti.
Od Europske unije očekivala bih da nastavi regiju posmatrati kao sastavni dio svoje dugoročne razvojne i industrijske strategije. To podrazumijeva dalje produbljivanje ekonomske integracije, ulaganja u prometnu, energetsku i digitalnu infrastrukturu, kao i intenzivniju podršku inovacijama, digitalnoj transformaciji i razvoju ljudskog kapitala. Takva ulaganja nisu samo investicija u razvoj jugoistočne Europe, već i u dugoročnu konkurentnost i otpornost same Europske unije.
Vjerujem da europske integracije treba promatrati prije svega kao zajednički razvojni projekt. Što bude snažnija ekonomska povezanost regije i Europske unije, to će europsko tržište biti konkurentnije, otpornije i spremnije da odgovori na izazove koji ga očekuju u narednom desetljeću.
Na konferenciji MoBizz sudjelovat ćete na panelu „Nova ekonomska karta Europe: Pozicija regije do 2030.“. Koje teme ili pitanja posebno želite otvoriti tijekom rasprave i što biste voljeli da poduzetnici, poslovni lideri i investitori ponesu sa sobom nakon ovog panela?
Voljela bih da otvorimo pitanja koja će dugoročno odrediti konkurentnost ekonomija jugoistočne Europe. Smatram da je upravo sada pravi trenutak da razgovaramo tome kako regija može povećati produktivnost, razvijati ljudski kapital, ubrzati digitalnu i zelenu transformaciju i privući investicije koje donose veću dodatnu vrijednost.
Posebno mi je važno da na panelu otvorimo pitanje regionalne suradnje na konkretnom, operativnom nivou, kroz usklađivanje regulative, zajednički nastup na investicijskim forumima i povezivanje infrastrukturnih projekata, jer upravo to pretvara ideju o regiji kao jedinstvenom investicijskom prostoru u nešto što gospodarski subjekti mogu prepoznati i koristiti u praksi.
Jednako važno pitanje jeste kakve investicije želimo privući u narednoj razvojnoj fazi. Dugoročna konkurentnost ne mjeri se samo njihovim obimom, već kvalitetom i efektima koje stvaraju. Najveću vrijednost imaju ulaganja koja potiču inovacije, razvoj domaćih kompanija, transfer znanja, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i rast produktivnosti. Upravo takve investicije mogu doprinijeti snažnijem ekonomskom povezivanju regije s Europskom unijom i održivijem ekonomskom rastu u godinama koje dolaze.
Na kraju, voljela bih da učesnici panela odu sa jasnom porukom da regija već danas nudi realne i konkretne prilike, a ne samo najavu budućeg potencijala, i da je riječ o poslovnoj odluci koju vrijedi razmotriti sada, dok je konkurencija za najbolje projekte i lokacije još uvijek manja nego što će biti za nekoliko godina.
Autor: financa.ba
Prilikom preuzimanja obvezno navesti izravni link na članak.
