Promijeniti tražilicu ili internetski preglednik može trajati nekoliko minuta. Promijeniti infrastrukturu na kojoj rade baze podataka, poslovne aplikacije, sigurnosni sustavi i umjetna inteligencija može trajati mjesecima.
Tu počinje ozbiljniji dio europske tehnološke ovisnosti.
Amazon Web Services, Microsoft Azure i Google Cloud zajedno drže približno 70 posto europskog tržišta cloud infrastrukture. Europski pružatelji imaju tek oko 15 posto.
Ali tržišni udjeli nisu najveći problem.
Problem nastaje kada kompanija može odabrati dobavljača, ali ga više ne može jednostavno promijeniti.
Europa se digitalizira na tuđoj infrastrukturi
Cloud je od tehnološke opcije postao dio svakodnevnog poslovanja.
Prema najnovijim podacima Eurostata, tijekom 2025. plaćene cloud usluge koristilo je 52,7 posto kompanija u Europskoj uniji s najmanje deset zaposlenih. Dvije godine ranije udio je iznosio 45,3 posto, a 2014. tek 17,8 posto.
Među velikim kompanijama cloud koristi oko 85 posto poduzeća. Najčešće služi za e-mail, uredske programe i pohranu datoteka, ali sve više i za baze podataka, poslovne aplikacije i naprednije digitalne usluge.
Tu nastaje europski paradoks.
EU želi ubrzati digitalizaciju kompanija te povećati korištenje clouda i umjetne inteligencije. Istodobno najveći dio infrastrukture koja omogućuje taj napredak kontroliraju kompanije izvan Europe.
Što se europsko gospodarstvo brže digitalizira, tehnološka ovisnost može postajati veća ako kompanije nemaju realnu mogućnost promijeniti dobavljača.
Najveći problem nije ulazak u cloud, nego izlazak
Kompanija koja koristi Microsoft Azure rijetko koristi samo prostor za pohranu podataka.
Uz isti ekosustav mogu biti povezani identiteti zaposlenika, baze podataka, analitika, sigurnosni alati, poslovne aplikacije i AI usluge. Slično vrijedi za AWS i Google Cloud.
Svaka dodatna usluga povećava korist od ekosustava, ali i potencijalnu cijenu izlaska.
Migracija zato nije samo prebacivanje podataka s jednog servera na drugi. Treba prilagoditi aplikacije, ponovno izgraditi integracije, provjeriti sigurnost, educirati zaposlenike i pritom izbjeći prekid poslovanja.
To je vendor lock-in.
Europska komisija u lipnju je preliminarno zaključila da bi AWS i Microsoft Azure trebali biti proglašeni gatekeeperima prema Aktu o digitalnim tržištima. Među razlozima navodi njihove velike i ukorijenjene korisničke baze, visoke troškove prelaska i lock-in efekte.
Dobavljač postaje strateški rizik onoga trenutka kada ga više ne možete razumno zamijeniti.
Bruxelles želi olakšati odlazak
Europa zato problem ne pokušava riješiti samo stvaranjem domaćih konkurenata američkim tehnološkim divovima.
Pokušava povećati slobodu korisnika.
EU Data Act uvodi pravila kojima bi prelazak između pružatelja cloud usluga trebao postati jednostavniji. Od pružatelja se traži uklanjanje komercijalnih, tehničkih i ugovornih prepreka koje korisnicima otežavaju promjenu platforme.
Od 12. siječnja 2027. trebale bi biti potpuno ukinute naknade za promjenu pružatelja i prijenos podataka povezane s takvim prelaskom.
Za kompaniju to nije samo regulatorno pitanje. Riječ je o pregovaračkoj moći.
Ako možete otići, dobavljač mora nastaviti zasluživati vaš posao.
BiH tek ulazi dublje u cloud
Za kompanije u BiH ova rasprava može djelovati udaljeno, ali najnoviji podaci pokazuju zašto nije.
Prema podacima Eurostata objavljenima 2026., plaćene cloud usluge tijekom 2025. koristilo je oko 29 posto kompanija u BiH s najmanje deset zaposlenih. U EU ih je koristilo 52,7 posto.
BiH je, dakle, znatno ispod europskog prosjeka.
To jest znak sporije digitalizacije, ali kompanijama koje tek povećavaju korištenje clouda daje jednu prednost: o tehnološkoj ovisnosti mogu razmišljati prije nego što ona postane skup problem.
Prije izbora platforme zato nije dovoljno pitati koliko će usluga koštati danas.
Vrijedi pitati i: možemo li svoje podatke jednostavno izvesti? Koliko bi trajala migracija? Koje aplikacije ovise o tom pružatelju? Postoji li alternativa za kritične funkcije? Koliko bi nas izlazak koštao za tri ili pet godina?
Ako kompanija na ta pitanja nema odgovor, njezin tehnološki rizik možda je veći nego što pokazuje mjesečni račun za cloud.
AI povećava cijenu današnjih odluka
Umjetna inteligencija tom problemu daje dodatnu težinu.
Cloud više nije samo mjesto za pohranu podataka i poslovni softver. Preko njega kompanije dobivaju pristup računalnim kapacitetima, AI modelima i alatima na kojima grade nove proizvode i procese.
Zato današnji izbor cloud platforme može utjecati i na to kojem će AI ekosustavu kompanija sutra biti najbliža.
AWS, Microsoft i Google pritom ne nude samo infrastrukturu. Nude sve širi paket cloud i AI proizvoda koji povećava korist od ostanka unutar istog ekosustava.
Ali time povećava i cijenu odlaska.
Suverenitet ne znači da sve mora biti europsko
Europa teško može preko noći zamijeniti AWS, Azure ili Google Cloud. Niti bi korištenje europskog pružatelja samo po sebi riješilo svaki problem.
Američke platforme dominantne su i zato što nude razmjere, kapacitete i tehnološke mogućnosti koje mnogim kompanijama imaju poslovnog smisla.
Zato je korisnije tehnološki suverenitet definirati drukčije.
Ne samo kroz pitanje čiju tehnologiju koristimo, nego koliko kontrole zadržavamo dok je koristimo.
Možemo li premjestiti podatke? Možemo li kombinirati nekoliko pružatelja? Imamo li alternativu za kritične sustave ako se cijene, pravila ili geopolitičke okolnosti promijene?
Kako smo već pisali, europska rasprava o digitalnom suverenitetu sve se više pretvara u pitanje kontrole nad ključnom digitalnom infrastrukturom. Cloud pokazuje koliko je ta kontrola važna za svakodnevno poslovanje.
Jedno pitanje otkriva koliko ste ovisni
Kompanijama nije potreban vlastiti podatkovni centar da bi bile tehnološki odgovorne. Niti moraju izbjegavati velike američke platforme samo zato što su američke.
Ali trebale bi znati odgovor na jedno pitanje:
Ako vam sadašnji tehnološki dobavljač danas kaže da za šest mjeseci više ne možete koristiti njegovu uslugu, možete li nastaviti poslovati?
Ako je odgovor jasan, rizik je barem poznat.
Ako je odgovor „ne znamo“, pitanje više nije samo za IT odjel. To je poslovni problem.
Europa zato ne mora prvo izgraditi vlastiti AWS da bi smanjila tehnološku ovisnost. Važniji prvi korak jest osigurati da kompanije mogu birati i otići kada to postane potrebno.
Tehnološka ovisnost ne počinje kada koristimo tuđu tehnologiju. Počinje kada više nemamo realnu mogućnost prestati je koristiti.
