Sjedinjene Američke Države pojačavaju ekonomsku izolaciju Irana, a poruka kompanijama izvan američkih granica postaje sve jasnija: poslovanje povezano s Teheranom može ugroziti pristup američkom financijskom sustavu.
Za većinu tvrtki u Europskoj uniji, BiH i regiji problem pritom neće biti gubitak iranskog tržišta. Ono je već premalo da bi ozbiljnije utjecalo na njihovo poslovanje.
Mnogo veći rizik novih sankcija Iranu dolazi preko banaka, poslovnih partnera, međunarodnih plaćanja, transporta, osiguranja i cijena energije. Tvrtka pritom uopće ne mora izravno poslovati s Iranom da bi osjetila posljedice.
Washington podiže cijenu poslovanja s Iranom
Američko Ministarstvo financija pokrenulo je kampanju Operation Economic Outcast, proširilo prostor za sekundarne sankcije i sankcioniralo gotovo 60 osoba, kompanija i brodova povezanih s iranskim nuklearnim i raketnim programom, prodajom nafte i drugim aktivnostima.
Posebno su izdvojeni tehnološki sektor, digitalna imovina, zlato, zrakoplovstvo i pomorski promet.
No važnija od samog popisa sankcioniranih subjekata jest poruka kompanijama koje s njima posluju.
Prema novim smjernicama američkog Ministarstva financija, kompanije koje omogućavaju određene poslove povezane s Iranom mogu biti izložene sekundarnim sankcijama.
Washington tako ne mora zabraniti europskoj ili azijskoj kompaniji poslovanje s Iranom. Dovoljno je da cijena tog poslovanja postane veća od njegove vrijednosti.
A najveća cijena bio bi otežan ili izgubljen pristup američkom financijskom sustavu.
Europa nema mnogo trgovine za izgubiti
Za europske kompanije situacija je bitno drukčija nego prije petnaestak godina.
Robna razmjena EU-a i Irana 2025. vrijedila je samo oko 3,7 milijardi eura, od čega se približno tri milijarde odnosilo na europski izvoz. Iran danas čini tek oko 0,1 posto ukupnog izvoza EU-a izvan Unije.
Njemačka je najveći europski trgovinski partner Irana, a slijede Italija i Nizozemska. Ipak, čak su i ti odnosi mali u usporedbi s veličinom njihovih gospodarstava.
Dodatno, EU je još u rujnu 2025. ponovno uveo širok paket sankcija povezanih s iranskim nuklearnim programom. One obuhvaćaju financijski, energetski, trgovinski i transportni sektor.
Za većinu europskih kompanija dilema između iranskog tržišta i pristupa zapadnom financijskom sustavu zato je riješena mnogo prije najnovijeg američkog upozorenja.
Ali to ne znači da za njih nema novog rizika.
Problem može biti partner vašeg partnera
Kompanija iz Njemačke, Hrvatske ili BiH ne mora imati kupca u Teheranu da bi se našla pred problemom.
Dovoljno je da se u lancu pojavi sankcionirana banka, stvarni vlasnik kompanije, distributer, brodar, osiguravatelj ili krajnji kupac.
Upravo zato sankcije Iranu povećavaju važnost pitanja koje je donedavno za mnoge manje i srednje kompanije bilo prvenstveno administrativno: znate li s kim doista poslujete?
Za kompanije iz naše regije posebno je važna Turska, s kojom posluju neusporedivo više nego s Iranom. Isto vrijedi za Ujedinjene Arapske Emirate kao veliko međunarodno trgovačko i financijsko čvorište.
Rizik zato ne mora stići iz Teherana. Može se pojaviti preko poslovnog partnera u Istanbulu, Dubaiju ili drugoj točki međunarodnog lanca.
Rezultat su dodatne provjere, sporije transakcije i opreznije banke.
Banke neće čekati da problem postane kazna
Financijski sektor posebno je osjetljiv jer potencijalni gubitak daleko nadmašuje zaradu od pojedinačne transakcije.
Najpoznatije upozorenje stiglo je još 2014. godine. Francuski BNP Paribas pristao je platiti gotovo 8,9 milijardi dolara zbog kršenja američkih sankcija povezanih s Iranom, Sudanom i Kubom. Banka je privremeno izgubila i mogućnost obrade određenih dolarskih transakcija kroz New York.
Takvi slučajevi objašnjavaju zašto banke često postupaju konzervativnije nego što bi kompanije željele.
To je posebno važno za BiH. Financa.ba je već pisala o riziku koji za domaće banke predstavlja poslovanje sa subjektima pod američkim sankcijama, uključujući mogućnost problema s korespondentnim bankama i međunarodnim platnim prometom.
Za kompaniju u BiH zato nije presudno samo je li određena transakcija dopuštena domaćim propisima. Važno je i hoće li je banka biti spremna provesti.
Kako sankcije Iranu mijenjaju rizik za BiH
Izravna trgovinska izloženost BiH Iranu gotovo je zanemariva. Prema dostupnim podacima za 2025., izvoz se mjerio u stotinama tisuća dolara, dok je uvoz bio ispod deset milijuna dolara.
Čak ni potpuni nestanak te trgovine ne bi ozbiljnije utjecao na vanjskotrgovinske rezultate BiH.
BiH se, osim toga, pridružuje relevantnim europskim restriktivnim mjerama prema Iranu. Sličnu poziciju imaju i druge zemlje kandidati za članstvo u EU-u, dok Hrvatska i Slovenija kao članice Unije izravno primjenjuju europski sankcijski režim.
Za kompanije u regiji zato je važnije tko financira transakciju, kamo roba na kraju odlazi i tko doista stoji iza poslovnog partnera.
To posebno vrijedi za izvoznike strojeva, industrijske opreme i tehnologije te druge proizvode koji mogu završiti kod drugog krajnjeg korisnika od onoga navedenog u početnom poslu.
Najveći račun mogao bi stići preko energije
Postoji, međutim, kanal kroz koji bi nove sankcije Iranu mogle pogoditi gotovo svaku kompaniju u regiji.
Energija.
Iran je jedan od velikih svjetskih proizvođača nafte, dok kroz Hormuški tjesnac prolazi približno petina globalne potrošnje nafte i značajan dio svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom.
Ako američki pritisak ozbiljnije smanji iranski izvoz ili izazove novu geopolitičku eskalaciju, posljedice bi se brzo prelile na cijene energije.
A tada nije potrebno imati nikakvu vezu s Iranom.
Skuplja nafta povećava troškove prijevoza. Skuplji transport ulazi u cijenu sirovina i robe. Energetski intenzivna industrija dobiva veće proizvodne troškove, a kompanije s ograničenim prostorom za podizanje cijena osjećaju pritisak na marže.
Za BiH i druga mala otvorena gospodarstva regije upravo bi energija mogla donijeti veći račun od samih sankcija.
Iran je povod, poslovni rizik je mnogo širi
Washington zasad nije aktivirao sve instrumente koje ima na raspolaganju. Posebno će biti važno vidjeti koliko će daleko biti spreman ići prema kineskim bankama i kompanijama jer je Kina daleko najvažniji kupac iranske nafte.
Ako američki pritisak ostane ograničen, kompanije u EU-u i regiji uglavnom će osjetiti dodatne provjere i veći oprez financijskog sektora.
Ako se sankcije prošire na velike financijske institucije i trgovinske partnere Irana, priča postaje znatno veća. Tada više nije riječ samo o Iranu nego o međunarodnim bankama, dobavnim lancima, transportu, energiji i odnosima SAD-a i Kine.
Za tvrtke u EU-u, BiH i regiji zato glavno pitanje nije koliko posluju s Iranom. Važnije je koliko ovise o bankama, partnerima, energiji i dobavnim lancima koji bi se mogli naći na putu između Teherana i Washingtona.
Upravo zato račun novih sankcija Iranu mogu platiti i kompanije koje s Iranom nikada nisu poslovale.
